U studiju Sport Kluba gostovao je Tomislav Pacak, glasnogovornik Hrvatskog nogometnog saveza koji nam je otkrio mnoge zanimljivosti o Vatrenima iza kulisa, a osvrnuo se i na afere i otkrio nam koju je najteže doživio privatno i profesionalno.

Tomislav Pacak, koji je u HNS-u od proljeća 2013. godine (prva akcija bila mu je utakmica sa Srbijom na Maksimiru), doživio je brojne dogodovštine na poziciji glasnogovornika.

U ekskluzivnom razgovoru za Sport Klub otkrio je kako ga je Luka Modrić ‘spasio’ u Rusiji 2018., kako je preživio ‘silenzio stampa’ reprezentativaca nakon golišavih fotki iz Brazila, tko je u reprezentaciji najveći emotivac, šaljivdžija, tko je najaktivniji u WhatsApp grupama i još mnogo toga.

Isto tako, dotaknuo se i nogometne infrastrukture koja bi u narednih nekoliko godina trebala biti kudikamo bolja nego sada i koliko je realno da Hrvatska uskoro ugosti finale nekog europskog klupskog natjecanja.

Kako je ovih dana u HNS-u, koliko ima posla s obzirom na to da reprezentacija miruje do jeseni, a nacionalna prvenstva još nisu krenula?

“Stanje je jako dobro nakon što je reprezentacija odlično odradila lipanjski dio kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Sada se pripremamo za novu sezonu SHNL-a kao i svih drugih natjecanja pod okriljem Saveza. Kao i uvijek, imamo bogat raspored aktivnosti A reprezentacije ove jeseni, ali i ostalih reprezentacija. Posla nikad ne manjka.“

Kakav će to biti organizacijski izazov za vas u savezu s obzirom na domaćine SAD, Meksiko i Kanadu te gdje bi bilo najbolje da Hrvatska igra grupu prve faze?

“Prva je želja plasirati se na SP, ali s druge strane jedino je profesionalno i ispravno razmišljati o tome. Tako smo radili i proteklih godina. Analiziramo i promišljamo. Logistički će biti zahtjevno jer je ovo geografski najveća površina jednog SP-a. Postoji katalog FIFA-e iz kojeg birate kamp, ali ždrijeb diktira gdje imate prednost. Klimatski, najviše bi nam odgovarao sjeverozapad SAD-a, gdje su Seattle i Vancouver domaćini. Klima je tada povoljnija u tom dijelu zemlje. Florida je vlažna, kod New Yorka su velike vrućine, a u Meksiku je velika nadmorska visina. Bilo bi dobro igrati gdje ćemo imati najviše navijača, ali uvjeren sam da ćemo imati jaku podršku gdje god igrali.“

Usprkos udaljenosti, svejedno očekujete dolazak velikog broja Hrvata s europskog tla?

“Sigurno. Svjetsko prvenstvo bit će spektakularno, a još ako to bude oproštajni turnir Luke Modrića, imat će posebnu notu. Opet će se tražiti ulaznica više.“

Koji Vam je ovo već po redu ciklus s reprezentacijom?

“Tu sam od 2013. godine, ako Bog da bit će mi ovo sedmi završni turnir. Svi do sada su bili uspješni što se tiče kvalifikacija pa se nadam da će biti ovaj.“

Što sve obuhvaća Vaš posao?

“Komunikacija Saveza je složen opseg posla. Obuhvaća organizaciju utakmica svih naših selekcija, odnose s medijima na svakodnevnoj razini, digitalne platforme, društvene mreže, publikacije, izdavaštva…“

Koji je najzahtjevniji, najteži dio posla?

“Krizne situacije, pogotovo od 2014. do 2016. gdje je bilo neugodnih situacija. Napad na Macoli, pa svastika na Poljudu, što mi je profesionalno i osobno bilo neugodno jer to je iskustvo kojeg se svi zajedno trebamo sramiti. Najteže je nakon emotivno teškog poraza ući u svlačionicu i pronaći igrače koji su spremni dati izjave. To morate napraviti odmah nakon utakmice dok su glave vruće, emocije na vrhuncu i kad nikome nije do izjava. A to je obveza koju kao Savez moramo isporučiti. Cijenim sve igrače koji bi u tom trenutku pomogli.“

Na što ste najponosniji od svog rada u Savezu?

“Bilo mi je drago dati doprinos uspjesima reprezentacije pogotovo u Kataru i Rusiji. U Rusiji smo konkretnu imali onu kampanju ‘obitelj’, koja je i danas ostala zaštitni znak Saveza. To sam osmislio i razvio s Nikom Bahtijarević, to mi je najdraža kreacija.“

Kakav ugled danas HNS ima u odnosu na prije?

“Ima izvanrednu međunarodnu reputaciju, da ne budemo skromni. Ponajviše zahvaljujući rezultatima reprezentacije. Doživljava ga se kao svjetsko čudo. Osvojiti srebro na SP-u je nevjerojatno, a mi imamo tri medalje sa SP-a od 1998. U tom razdoblju samo Njemačka i Francuska imaju više od nas, to je nevjerojatno. Uvijek se svi pitaju koja je tajna našeg uspjeha. U kontekstu mog posla, dva puta smo dobili nagradu Uefe za najbolji odnos s navijačima putem digitalnih platformi, a konkurencija su svi europski savezi s većim financijskim sredstvima.“

Puno je sada novih projekata u igri za poboljšanje infrastrukture. Gradi se novi stadion u Kranjčevićevoj, potom bi trebao biti izgrađen i novi stadion u Maksimiru, gradi se kamp u Velikoj Gorici, a treba obnoviti i Poljud…

“Kroz proteklih šest, sedam godina izgradili smo više od 40 terena s umjetnom travom u svim županijama. Krenuli smo u izgradnju kampa i sve ide prema terminskom planu. Ishodili smo sve dozvole, osigurali financiranje i krenuli s radovima u travnju. Ide jako dobro. Kroz dvije godine trebali bismo s time biti gotovi. Stadioni su nešto s čime se bave klubovi uz pomoć svojih lokalnih samouprava koje su često vlasnici tih građevina. Vidljivi su pomaci po tom pitanju. Rujevica je isto izgrađena nedavno, Opus Arena je idealna za NK Osijek, a Kranjčevićeva je preduvjet za novi Maksimir. Uz to imamo i obnovu Poljuda, a priča se i o izgradnji nove Kantride. Vjerujem da kroz pet godina možemo zamisliti da cijela ta slika infrastrukture bude bolja nego danas.“

Da raščistimo, novi stadion u Maksimiru ne znači da će reprezentacija ubuduće igrati isključivo na tom stadionu?

“Savez je tu apsolutno jasan. Ne doživljavamo ga kao nacionalni stadion, već kao vrhunski stadion za Dinamo i tko god će tu igrati te kao mjesto gdje će hrvatska reprezentacija moći igrati svoje utakmice. Hrvatska će sigurno i dalje biti domaćin u gradovima diljem zemlje.“

S novim Maksimirom, postoji li šansa za domaćinstvom finala nekog europskog klupskog natjecanja?

“To ovisi o kapacitetu. Kako sada stvari stoje, može konkurirati za finale Konferencijske lige, a možda i Europske lige. Savez će sigurno između ostalog i putem svog predsjednika Marijana Kustića koji je član Upravnog odbora Uefe lobirati za takvo domaćinstvo. S obzirom na njegove dobre odnose s rukovodstvom Uefe i ugled hrvatskog nogometa, vjerujem da bi to lobiranje bilo uspješno.“

Koliko ste do sada zemalja obišli s reprezentacijom?

“Blizu 50. Utakmica je bilo preko 150. Bili smo u Kini, Koreji, Egiptu… Prošli smo sve kontinente osim Australije, ako ne računamo Antarktiku.“

Puno se dogodovština nakupilo u ovih 12 godina, koje biste posebno izdvojili?

“Probat ću se prisjetiti nečega sa svakog velikog natjecanja. Iz Brazila 2014. pamtim najnezgodnije iskustvo s reprezentacijom. Silenzio stampa koji su igrači proglasili nakon objave golišavih fotografija s bazena u medijima. Dočekalo me na stotine poruka od ljudi iz Hrvatske i od igrača. To mi je bilo prvo veliko natjecanje i baš jedna nezahvalna situacija jer postoje obveze koje moramo ispuniti prema nositeljima TV prava i svim medijima koji su bili u Brazilu. Srećom, to je trajalo tek nekoliko dana.“

“Euro u Francuskoj 2016. pamtim po super igri i atmosferi, ali i po odlasku kapetana Darija Srne na sprovod preminulom ocu. Tu je vijest dobio na aerodromu i teško ju je primio, ali igrači su svi stali iza njega. Bilo je impresivno vidjeti ga da se vratio i poveo reprezentaciju u idućoj utakmici. Te njegove suze svi pamtimo. Nesretno smo ispali od Portugala i šteta je te generacije jer je odlično igrala.“

Rusija?

“S tog se prvenstva često sjetim utakmice s Danskom. Do tada je ta generacija igrala puno dobrih i velikih utakmica, ali nije mogla izaći iz sjene Vatrenih. To je bila ta utakmica, da konačno prođeš u eliminacijskoj fazi turnira. Uoči te utakmice objavio sam na Instagramu post da je svaki put igrač koji je bio na ‘presici’ prije utakmice na njoj i zabio. Modrić Nigeriji, Rakitić Argentini, Badelj Islandu… I tako ja na ‘presicu’ pred Dansku dovedem Modrića, a njemu Schmeichel obrani penal. Luka će me ubit’, mislim u sebi. U raspucavanju opet Luka puca. Njegova ostavština je u tom udarcu, ali i moja karijera u Savezu je na rubu. Srećom, zabio je i spasio i reprezentaciju i mene, haha.“

Euro 2021. bio je težak zbog pandemije?

“To je bilo najspecifičnije natjecanje. Nismo ni bili u kampu u Škotskoj jer tamo su pravila bila takva da jedan zaraženi u delegaciji znači da cijela momčad mora u karantenu. Odlučili smo ostati u Rovinju. Lijepo je bilo doma, ali nemaš osjećaj velikog turnira. Bili smo u stresu s maskama i testiranjima, tako da atmosfera nije bila kao u Rusiji.“

Katar je bio puno lakši, s jako malo putovanja?

“To mi je osobno najdraže natjecanje. Logistički je bilo najjednostavnije i mogao si najviše proslaviti sve pobjede jer si se samo vozio busom i brzo bio natrag u hotelu. U Rusiji smo nakon svake utakmice putovali u našu bazu. Slavilo se u avionu, a kao osoba koja ne voli letjeti slavlje u avionu nije mi baš po volji..“

Kako se s time nosite?

“Kao vjernik, dosta se molim Bogu, a nakon pobjede je lakše zbog adrenalina.“

Je li bilo neugodnih situacija na letovima?

“Na takvu količinu letova, naravno. Sjećam se slijetanja u Manausu 2014. u Brazilu. Taman samo trebali dotaknuti pistu kad je pilot opet uzletio jer se neki drugi avion pojavio na pisti. Nije bilo strašno ni opasno, ali iznenađenje da. Čekaju nas sada Farski otoci u rujnu, specifičan aerodrom za koji treba posebna dozvola. Bitno da se plasiramo u Ameriku. Volim privatno tu zemlju, volim ići neovisno o tom strahu.“

Da zaokružimo tu priču s velikim prvenstvima – Euro u Njemačkoj lani?

“Svima je najviše žao tog natjecanja. Prvo jer je teško očekivati da ćemo imati takvu podršku navijača u natjecanju u budućnosti. Velik broj Hrvata došao je tamo. Teško je dobiti Hrvatsku u takvim okolnostima, a Španjolska je to učinila uvjerljivo i pokazala se kao najbolja momčad. Drugi razlog je taj što ostaje dojam da smo se mogli nositi sa svima. Ne kažem da bi opet bilo finale, ali ostaje žal što nismo odigrali najbolje što možemo.“

Spomenuli ste ranije da je bilo dosta kriznih situacija koje je trebalo rješavati. Od afera s Kalinićem, Rebićem, svastike na Poljudu, napada na Niku Kovača… Koja je od tih bila najteža za ‘hendlati’?

“Bilo je teško razdoblje od deset mjeseci. U tom periodu, od studenog 2014. do rujna 2015. imali smo nerede u Milanu, odgođeni derbi, prosvjed na Rivi protiv Saveza, kazna za Norvešku zbog diskriminacije, prazan stadion protiv Italije, napad na Macoli, svastiku na Poljudu, ljeti neke afere i u rujnu smjena Kovača i dolazak Čačića. Mogao bih napisati knjigu o kriznom upravljanju, ali ne možeš ispraviti sve te situacije. Pokušavaš proći kroz njih nabolje što možeš. Osobno mi je najneugodnije bilo na Macoli, a profesionalno sa svastikom. Kako to objasniti i iskomunicirati prema van. Utakmicu protiv Italije nisam ni gledao nego sam u uredu razmišljao kako to iskomunicirati jer tada nismo imali previše informacija.“

Što se dogodilo s Kalinićem u Rusiji?

“Dosta je izbornik Dalić govorio o toj temi. Mogu samo reći da sam imao privatnu situaciju jer mi je tada supruga trudna završila u bolnici s našim prvim sinom. Bilo je to noć prije Nigerije pa sam se sutradan vratio u Hrvatsku biti s njom par dana uoči iduće utamice. Tako sam cijelu situaciju s Kalinićem propustio jer sam bio na letu. Čuo sam se s Dalićem kako komunicirati to prema van i on je bio jasan što želi reći. Nije htio pressicu ni primati pitanja nego tih pet rečenica tako reći i završiti tu priču. To je primjer dobre krizne komunikacije. Nije si otvarao nove frontove. Odluka mu nije bila laka jer Kalinić je u to vrijeme bio važan igrač, sjajan u kvalifikacijama, posebno u dodatnim kvalifikacijama protiv Grčke. Ima prijatelje u reprezentaciji i uz to je uz Mandžukića bio jedini centarfor u momčadi. Izbornik je na prvom sastanku rekao da je momčad iznad svakog pojedinca i činjenica da Nikola nije htio ući u igru protiv Nigerije pred kraj nije se uklapala u tu izbornikovu viziju. Nije radio veliku dramu, ali je smatrao da je za momčad ispravno da ostane dosljedan toj viziji.“

Kad smo kod Dalića, kakav je izbornik za suradnju s Vama po pitanju medijskih istupa i je li se ikad dogodilo da je izjavio nešto što nije trebao i što Vam je kasnije stvorilo problem?

“Ako bi se i dogodila takva situacija, prvenstveno bi sebi napravio problem, ali on je za suradnju perfektan. Jako vjeruje ljudima i to da ćete vi svoj posao odraditi dobro. S njim je lako raditi, uvijek se javi na mobitel i lako se dogovorimo. Zahvalan je za suradnju s medijima, dobar je komunikator. Zna jako dobro što će reći. Bilo je puno situacija gdje bih volio da je drugačije komunicirao, primjerice s Livajom. Iako iz ove perspektive znam da je Dalić u prvoj izjavi htio i namjeravao zaštititi Livaju, ali na drugačiji način.“

Koliko brifirate igrače ili izbornika uoči medijskih obveza?

“Razgovaram sa svima o aktualnim temama prije presice. Prije svakog velikog natjecanja imamo brifing o osjetljivim temama kao što su bile pandemija ili odnosi Ukrajine i Rusije. Naglašavamo poštovanje prema protivnicima, navijačima, sucima, trenerima… Da si ne napravimo konflikt, što nije uvijek savršeno prošlo, ali generalno nismo imali velikih problema.“

Koliko je teško dovesti igrače nakon utakmica na izjave? Sjećam se da su se neki rijetko pojavljivali, poput Brozovića ili Perišića.

“Što ste duže u reprezentaciji, to je lakše jer igrače duže poznajem i znam kako funkcioniraju. Postoje igrači koji su zahvalniji i na koje više računate, ali i oni kojih se klonim jer znam da mi šanse nisu velike. Istina, Brozović nije bio velik fan medijskih nastupa, ni Perišić posebno, a nije volio ni Mandžukić. Ali uoči svakog velikog natjecanja svi igrači su morali biti dostupni za barem jednu medijsku obvezu pa bi je odradili. Portugala se tako sjetim jer bile su vruće glave, nije bilo lako nekoga dovesti.“

I koga ste na kraju odabrali?

“Išao sam do kapetana (op.a. Darijo Srna) jer znam da mu je posljednja utakmica za reprezentaciju. Nekako sam ga nagovorio i onda odjednom nešto opsuje i kaže da ipak ne bi. Da će kasnije. Na kraju su Marko Pjaca i Danijel Subašić sve izvukli.“

Možemo li reći da ste nekim igračima i prijatelj ili ipak držite određenu distancu?

“Više sam profesionalan, ali kako ste duže zajedno onda više odnos ide prema prijateljskom. Lakše je taj prijateljski odnos zadržati kad završe s reprezentacijom jer tada nemate više tu profesionalnu perspektivu. Ostanete u kontaktu zbog istih interesa. Recimo, ja s Nikom Kranjčarom jer obojica dijelimo ljubav prema NBA ligi.“

Luka Modrić najtraženiji je među navijačima na okupljanjima, u hotelima… Kako ga zaštititi od svega toga?

“To je teško. On je globalna superzvijezda. Trudimo se igračima osigurati mir, ali niti želimo niti možemo sve odijeliti od navijača. Divim se Luki koliko je voljan i spreman potpisati, fotografirati se, napraviti što god treba za navijače.“

Nakon odlaska Luke, koga vidite kao lidera u svlačionici?

“Moje je mišljenje da je Mateo Kovačić po svakom kriteriju logičan nasljednik Luke Modrića. Na sličnim su pozicijama, imaju sličan karijerni put, a Mateo je također svjetska klasa. Miran je, pouzdan, karakteran, poput Luke može biti uzor mladim igračima.“

Idemo sada na neka brzopotezna pitanja koja će nam prikazati Vatrene u nekom drugom svjetlu. Tko je najveći emotivac?

“Ako mislimo na nogometne emocije, tu je Modrić. Teško doživljava poraze, kao što i snažno doživljava pobjede. Lovren je velik emotivac, netko tko će podviknuti kad treba, Vrsaljko isto… Iz te ruske generacije dosta je takvih igrača.“

Najveći šaljivdžija?

“Neću biti ni prvi ni zadnji koji će reći Domagoj Vida. On u toj ulozi jako fali ovoj reprezentaciji. Ne želim time umanjiti njegovu igračku vrijednost naravno, jer on je ponajbolji hrvatski obrambeni igrač. Dao je doprinos stvaranju atmosfere, ali i stvaranju kulta reprezentacije. Kad je bilo teško, podigao bi te. Isto tako, iako nije volio davati izjave, kad je bilo najteže mogao sam računati na njega.“

Kako izgleda glazbena playlista Vatrenih prije utakmica i u slavljima?

“Kad idemo na utakmicu, onda je to navijačka klasika. Dosta Thompsona, Srce vatreno i navijačke pjesme. U svlačionici su slavljeničke pjesme, recimo Lijepa li si, koja je i zadnja koju slušamo kad prilazimo stadionu. Onda su tu još uglavnom vesele hrvatske pop pjesme iz 90-ih, Colonia i slično.“

Koga biste prvog zvali u nuždi za pomoć, da Vam gori pod nogama?

“Mogao bih više igrača nabrojati jer su se u niz navrata pokazali kao osobe spremna pomoći. Uvijek se odazivaju na humanitarne akcije… Ali mogu reći da bi na osobnoj razini među prvima bili Mandžukić i Rakitić. Iako me doveo do teških frustracija kada govorimo o suradnji s medijima, Mandžukić bi sigurno bio voljan pomoći u teškim trenucima. Rakitić također. Što god treba, uvijek je tu.“

Tko je najaktivniji u WhatsApp grupama?

“U grupi gdje su igrači, team managerica Iva Olivari i ja, Perišić je aktivan u zafrkanciji, Luka i Kova isto.“

Gastro navike, tko najviše jede?

“Jako puno jede Kramarić. Zaista izuzetno dobro izgleda i spreman je, pa bi vas iznenadilo da toliko jede. Čak i nakon večere odnese još nešto za sobu. Šutalo nevjerojatno brzo jede.“

Ima li netko tko je sklon kašnjenju?

“Na to se gleda vrlo strogo jer dečki imaju politiku po tom pitanju. Na ručkove, treninge i polaske autobusom nitko ne kasni, ali Perišić uvijek testira to strpljenje. Dođe u zadnju sekundu, ali uvijek dođe.“

Tko najviše spava?

“Ne znam, ali dosta ih propušta doručak, to je neobavezno. Manje od 50 posto igrača dođe. Ali to nije ni čudno, jer sve treninge imamo navečer, utakmice više manje isto, a nakon toga je teško zaspati odmah pa često idu leći kasno.“

Tko je najjači u teretani, recimo u benchu ili čučnju?

“Nisam ih testirao, ali svi znamo da je Perišić po pitanju fitnessa izniman sportaš. Od ostalih, kladio bih se na Joška, on može dosta podići.“

Koji Vam je najljepši, najemotivniji trenutak?

“Pobjeda protiv Engleske u Rusiji na SP-u. Inače nisam fan Engleza u nogometu, taj njihov pristup da su izmislili nogomet i da se vraća kući. Kad je Perišić zabio gol, iskočio sam iz svog tijela od sreće.“

A najteži trenutak?

“Portugal u Francuskoj. Jer je tu bilo nekoliko igrača koji su završavali karijeru s reprezentacijom, poput Srne. Šteta je jer smo igrali odlično.“

Koliko se još dugo vidite na ovoj funkciji u Savezu i razmišljate li i o nekoj promjeni u karijeri?

“Zasad se vidim jedino ovdje. Odmalena sam volio sport, nogomet, pa i pisati, tako da ovdje spajam obje ljubavi. Nakon stečenog iskustva sad mi je baš ugodno i ne toliko stresno. Do daljnjega se vidim tu. HNS je objektivno najbolje organizirana sportska organizacija u Hrvatskoj i to je apsolutni vrh. Čast mi je biti dijelom te obitelji.“