U zagrebačkom hotelu Westin održana je komemoracija za proslavljenog igrača, trenera, bivšeg izbornika hrvatske reprezentacije i jednog od simbola Dinama Zlatka Kranjčara koji je umro u ponedjeljak u Zagrebu u 65. godini nakon teške bolesti.

U skladu s propisanim epidemiološkim mjerama, komemoracija je bila zatvorenog tipa u organizaciji kluba i obitelji Kranjčar. Na komemoraciji je moglo prisustvovati najviše 100 ljudi, međutim mogla se pratiti na Dinamovu YouTube kanalu.

Osim Cicine obitelji i najbližih prijatelja, bili su pristuni predstavnici brojnih generacija Dinama i hrvatske reprezentacije… Među ostalima bili su Velimir Zajec, Marko Mlinarić, Stjepan Deverić, Tomo Ivković, Zvonimir Boban, Robert prosinečki, Aljoša Asanović, Nikola Jurčević, pa predstavnici šampionske generacije Zagreba Antonio Franja, Dalibor Poldrugač…bivši izbornici Miroslav Blažević, Mirko Jozić i Ante Čačić, ministrica sporta Nikolina Brnjac…

U uvodu je prikazan desetominutni film o Zlatku Kranjčaru koji je pripremio Ivan Blažičko i ekipa s HNTV-a.

Predsjednik Dinama Mirko Barišić istaknuo je kako je u povijesti kluba bilo puno dobrih igrača, ali Kranjčar zauzima posebno mjesto.

“Plava obitelj je ostala bez još jednog člana. Bio je omiljen kao igrač i kao čovjek. Dobronamjeran i plemenit. Zlatko je odigrao 556 utakmica za Dinamo i imao impresivnu bilancu i s trenerskim i igračkim trofejima. Kao igrač je osvojio prvenstvo i dva kupa, a kao trener pet trofeja. Zlatko je volio Dinamo čemu sam i sam svjedočio,” istaknuo je Barišić.

“Bio je purgerski prkosan veselio se uspjesima ovoga kluba,” dodao je Barišić.

Od Kranjčara se oprostio i Miroslav Blažević koji je vodio Dinamo 1982. do naslova prvaka bivše države.

“Ne znam što me tako rastužilo i izenadilo kao vijest da Cico umro. Bio je veliki igrač, veliki trener, ali i veliki gospodin. Bez njega nikada ne bi uspjeli razveseliti toliki hrvatski puk. Teško bi osvojili prvenstvo 1982. da nije bilo njega i njegovih golova. Bili smo jedna obitelj,” kazao je Blažević sa suzama u očima.

“Dovoljno sam star da sam izgubio sve svoje najmilije, ali Cicina smrt me dojmila kao da sam, ne daj Bože izgubio svog sina,” dodao je Ćiro.

U ime Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) sućut obitelji izrazio je Zorislav Srebrić prisjetivši se Kranjčarov igračkog i trenerskog puta.

“Bio je velik kao igrač, kao trener, kao izbornik, ali i kao posebna osoba. Nadavao se golova u svim momčadima u kojima je igrao. Tužni smo jer odlazi naši igrač, izuzetno uspješan trener, uspješan izbornik, a nadasve čovjek s vrlinama. Tužni smo i ponosni što smo imali jednog ovakvog dečka koji je bio dio nas i naše povijesti, ne samo nogometne i sportske već i dio povijesti naše domovine,” rekao je između ostalog Srebrić.

Na kraju komemoracije nekoliko dirljivih riječi tati uputio je i Niko Kranjčar, bivši hrvatski nogometni reprezentativac i igrač Dinama, Hajduka, Tottenhama, Rangersa…

“E moj Cicek, znam da me sada gledaš odgozgo. I da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu. A znaš koliko to ne volim. Bio si idol, vodilja, prijatelj bio si dobri duh našeg Grada,” kazao je Niko.

“Često si govorio da me odgojila mama, ali nije to baš tak. Dozvolio si mi da se zaljubim u nogomet. Ne forsirajući me dozvolio si mi da nogomet volim i živim. Pustio si me da se sam borim i sam pronađem svoj put. Svojim primjerom si me naučio kako voljeti svoje, a poštovati tuđe, kako biti Purger i kako biti Hrvat. Najveća lekcija koju sam od tebe naučio je da smo na ovom svijetu svi jednaki,” naglasio je Niko.

Posljednji ispraćaj bit će danas, na zagrebačkom groblju Mirogoju u 15 sati.

Dodajmo kako će Knjiga sjećanja u spomen na Zlatka Kranjčara bit će izložena na stadionu Maksimir od petka, 5. ožujka u 14 sati do ponedjeljka 8. ožujka u 20 sati.

Knjiga će biti izložena u Dinamovom fan shopu na stadionu Maksimir i bit će dostupna svima zainteresiranima koji žele upisati svoj posljednji pozdrav legendi Dinama. Knjiga će nakon toga biti predana obitelji Kranjčar.

Kranjčar je bio član legendarne Dinamove generacije koja je 1982. godine donijela titulu nakon 24 godine. Igrao je i za Rapid, te St. Polten. Bio je i jedan od 14 igrača koji nastupili u premijernom nastupu hrvatske reprezentacije protiv SAD-a u listopadu 1990. godine i to kao kapetan.

Hrvatsku reprezentaciju vodio je od 2004. do 2006. godine i nastupio je na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. U 25 nastupa na klupi “Vatrenih” upisao je 11 pobjeda, osam remija i šest poraza.

Jedan od vrhunaca njegove trenerske karijere ističe se i sezona 2001./02. kada je bio trener Zagreba. S Kranjčarom na klupi, momčad Zagreba je po prvi put razbila dominaciju Dinama i Hajduka u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi i osvojila prvo mjesto.

U karijeri je vodio i Segestu, LASK, Slaven Belupo, Samobor, Al-Masry, Muru, Marsoniju, Rijeku, Croatiju Sesvete, Al-Shaab, DAC Dunajsku Stredu, Persepolis i Sepahan. Bio je zbornik Irana i Crne Gore.

Cico Kranjčar dobitnik je Državne nagrade za šport “Franjo Bučar” 2005. godine.

Iza sebe je ostavio suprugu Elviru, kćer Lanu i sina Niku.