NK Graničar dolazi iz Županje, slavonskog grada koji je u nogometnom smislu gotovo potpuno zaboravljen, a ne bi trebalo biti tako jer Županja je 'kolijevka nogometa' u Hrvatskoj. Prva, uvodna priča je 'Graničar između Hajduka i Dinama'

PIŠE: Petar Čondić

Šesnaestina finala hrvatskog nogometnog kupa za sezonu 2020/2021 dobila je svoje parove. Kad su oni izvučeni, prvo što je uslijedilo je pitanje koga su izvukli klubovi iz vrha hrvatskog nogometa, pa tako i Hajduk. Nitko, ali baš nitko se nije pitao tko su ti klubovi koji će igrati protiv velikana hrvatskog nogometa jer oni su samo prepreka koja se sigurno prolazi. Naravno, osim onih koji obožavaju sport, koji ne mogu bez nogometa, a prije svega podržavaju svoj lokalni klub više od ičega.

Takva situcija događa se u Županji. Odmah će se većina zapitati, pa zar Županja uopće i postoji na mapi hrvatskog nogometa, koji su to ‘amateri’ s kojima će splitski Hajduk igrati u prvoj fazi kupa. Pa, dame i gospodo, riječ je o nogometnom klubu HNK Graničar. Momčad koja trenutno boravi na 14. mjestu treće HNL Istok. Ne zvuči ni primamljivo ni nešto posebno bitno po bilo čemu, zaključit ćemo na prvu.

No, krenimo redom. Kako sam Splićanin, jasno da je Hajduk prva ljubav, ali uskoro ću postati i županjski zet, pa htio ili ne, doveden sam pred gotov čin. Na koji način? Prije nekih 10-ak dana boravio sam nekoliko dana u Županji, a jedan simpatičan majstor danima je postavljao pločice u kući mog skorašnjeg punca. A priča kreće tako da sam jedno jutro nešto kasnije ustao dok je dugokosi, bradati gospodin već dobrano prljao ruke u poslu slušajući riječi moje zaručnice: ‘A što ćete, Dalmatinac… samo da ga ujutro ne bude…’ Ustanem, pobrišem oči, otvorim sobna vrata, a majstor će: ‘Pa što ćemo za 10-ak dana moj Dalmatinac? Hoćemo vas isprašit.’ Onako mamuran, nisam se ni snašao, nego se zbunjeno nasmiješio i pitao: ‘kako to mislite?’ Odgovorio je kao iz topa: ‘Pa dolazi tvoj Hajduk igrati protiv Graničara’. Bilo je iznimno simpatično slušati bockanje, ali malo sam se suzdržavao da mu ne kvairm trenutak nekom realnošću koje je i sam svjestan, pa sam prihvatio.

Međutim, zaintrigiralo me od početka nešto drugo. U Županji, tom gradu gdje nogomet nije na mapi, svi prate Graničar i svi znaju da će Graničaru u goste doći veliki Hajduk iz Splita, pojam nogometa u Hrvata. U jednu ruku bilo je razdragano, veselo, šaljivo. U drugu pak zblja tužno jer je jasno koliko ljudi vole nogomet, koliko vole svoj lokalni klub, ali i koliko im nedostaju veliki protivnici. A čim se ovako vesele Hajduku, logično je da su na nogometnoj mapi jako teško vidljivi. To se vidi i po činjenici da unatoč postojanju čak dva domaća kluba, Graničara i Radničkog, grad odiše nizom grafita Hajduka i Dinama. No, po svemu što sam uspio uvidjeti, grafiti Torcide i Hajduka prednjače, pa tako i potpora Bilima na Istoku Hrvatske. 

 Zatim, netom prije početka utakmice Graničara i Hajduka, koju je Hajduk dobio s neuvjerljivom igrom, pa i rezultatom 1:2, imao sam priliku razgovarati s čelnicima kluba iz Županje. Izrazito pristupačni, ukratko su mi rekli sve o povijesti grada, ali i počecima svega onoga što je iznjedrilo NK Graničar. Osim toga, priznali su da je tajnik kluba Branko Maričić, inače živuća enciklopedija županjske povijesti i nogometa veliki hajdukovac, a istaknuti član uprave Siniša Raguž dinamovac. Raguž je dodao i da je predsjednik kluba hajdukovac, a dopredsjednik dinamovac. No, u jednom su zajedno. Svi su prvenstveno graničari.

Također, gospodin Maričić složio se da ima puno više grafita Hajduka u Županji i da Udruga navijača Hajduka također radi sjajan posao. Ipak, tvrdi da je odnos hajdukovaca i dinamovaca u županji tu negdje, a objasnio je i zašto su grafiti splitskog kluba u Županji prisutniji.

‘To što vidiš od grafita više Hajdukovih je zato što hajdukovci ovdje imaju svog čovjeka za te stvari, a Dinamo nema. Osim toga, Hajdukovci su ovdje dosta aktivnji.’

Njihovu aktivnost pokazuje i činjenica da su se pred početak utakmice okupili u restoranu smještenom pored samog stadiona te slušali i pjevali hajdučke pjesme uz izvješane zastave splitskog kluba.

Ipak, neovisno o tome za koga se navija, koga se podržava, sve to dokazuje da je Županja grad koji živi za nogomet, a ljudi na tribinama znaju svakog igrača svog kluba, gdje je bio prije, kakva mu je kvaliteta, čime se bavio ranije i je li mogao i morao više. Osim toga, imaju i vjerne navijače prisutne na gotovo svakoj utakmici, a koji su i danas bili na iznimno visokoj razini pjevajući bez prestanka 90 minuta kao podrška Graničaru. Oni se zovu ‘Olimpijci’.

No, ni to nije sve. To je samo povod onome što slijedi. U sljedećih nekoliko dana očekuje me jako puno istraživačkog rada, kako bih Vam predočio o kakvom se klubu i povijesti doista radi. Priču o Županji kao kolijevci nogometa u Hrvatskoj, prvoj nogometnoj lopti, nastanku nogometnog kluba Graničar, koji je ove godine proslavio stotu obljetnicu postojanja, i njegovu razvoju, donosimo u nekoliko dijelova iz arhiva i u suradnji s trenutnim i bivšim uglednim članovima ovog kluba. Sve to dat će nam uvid u stanje u slavonskom nogometu, koje se bez dileme poklapa s društvenim, socijalnim, gospodarskim stanjem u ovom kraju Hrvatske. Svi ti arhivi, nevjerojatni dijelovi povijesti ovog kluba postaju još i značajnjiji i vrijedniji kada vidite na koji način i s kojim ponosom vam ljudi iz Županje o tome pričaju. A tek kad su saznali da mi je to cilj, oduševljenju nije bilo kraja, a za apsolutno sve su otvoreni od 0 do 24h. Stoga je ovaj projekt još i draži, još i slađi.