Sportklub vam u ovim beskrajnim danima donosi povijest nogometnih Eura. Na našem prvom programu moći će te vidjeti sve finalne utakmice, te neke od utakmica reprezentacija Hrvatske i Jugoslavije. Na našem portalu donosimo priče o tim generacijama kroz sjećanja neposrednih sudionika

Drugi nastup Jugoslavije na Europskim nogometnim prvenstvima ponovno je vezan za raritet. Naime, te 1968. godine, u svom drugom nastupu Jugoslavija je u polufinalu igrala protiv nogometnog vladara svijeta Engleske.

– Engleze sam gledao i više navrata u utakmicama protiv Jugoslavije.Prvi put 1954. u Beogradu je bilo 1:0 a jedini gol je zabio Rajko Mirić, Bila je to ona čudesna momčad (Beara, Stanković, Crnković, Čajkovski, Horvat, Boškov, Ognjanov, Vukas, Bobek, Mirić i Zebec). Četiri godine kasnije se isto igralo u Beogradu a bilo je 5:0. Prvi gol Miloš Milutinović, pa hat-trick Petakovića i na kraju je zabio Toza Veselinović, koji je kasnije u nekoliko navrata vodio reprezentaciju – prepričavao nam je Miroslav Rede, nekadašnji nogometaš Partizana i Dinama, te ugledni dugogodišnji sportski novinar koji je radio u Sportskim novostima i Večernjem listu.

Dvoboj u Firenci na stadionu Artemio Franchi je pak bio do tada najvažniji u sučeljavanju te dvije reprezentacije. Da, to je bilo ono pravo, polufinale Eura. Izbornik Rajko Mitić koji je na malo prije spomenutoj utakmici, a na suprotnoj strani legendarni Sir Alf Ramsey. Došao je svjetski prvak s puno ambicija da i na Starom kontinentu pokori konkurenciju. No, Jugoslavija je imala ponovno jaku reprezentaciju (Pantelić, Fazlagić, Damjanović, Paunović, Holcer, Petković, Osim, Musemić, Džajić, Pavlović, Trivić, a još su u Italiji bili i: Đorđević, Belin, Vukčević, Dujković, Aleksić, Ačimović, Ramljak, Mihajlović, Brzić, Antić, Hošić). Možda ne tako moćnu kao 1954. i 1960., ali s nekoliko velikih i nezaboravnih nogometaša. Gol je zabio Dragan Đajić, svjetski prvak je završio na koljenima.- Bila je to odlična reprezentacija Engleske. Dobro izbalansirana, ali opet nisu mogli protiv gena i vica koje imaju nogometaši na ovim prostorima. U tim godinama su Englezi bili prave mušterije – prisjeća se Rede. Jugoslavija je ušla u finale protiv jakog domaćina Italije.

– Da se Ivica Osim nije ozlijedio i da su suci bili objektivniji bili bi prvaci Europe – rekao je svojevremeno Dragan Džajić.

Stadion San Paolo obavila je grobna tišina, taj prizor neću zaboraviti. Više od 70.000 gledatelja, a potpuni muk, prisjetio se legendarni talijanski golman Dino Zoff polufinalne utakmice EP-a 1968. protiv SSSR-a.Tad pobjednika nisu odlučivali izvođenjem penala. Bacao se novčić..

.- Svi smo drhtali. Radije bismo igrali do iznemoglosti, dok netko ne zabije gol, nego da novčić odlučuje. A kad je njemački sudac Tschenscher izgovorio ‘Italija!’, stadion je gotovo eksplodirao – rekao je Zoff.

A onda finale. Prva je utakmica na rimskom Olimpicu završila 1-1, Džajić je zabio za Jugoslaviju, a Domenghini za Talijane u 80. minuti. Nakon produžetaka nije bilo pobjednika, te su nakon dva dana igrali novu finalnu utakmicu. Riva i Anastasi svojim su golovima donijeli Talijanima naslov europskih prvaka pred svojim navijačima…Ta ista momčad Azzura je dvije godine kasnije izgubila u finalu SP-a protiv Brazila.

– Meni je 1960. godine momčad bila bolja, ali i ova je imala nekoliko nezaboravnih nogometaša. Prije svih Dragan Džajić. Velika elegancija na travnjaku, moć ponavljanja beskonačna. Uvijek neko nepredviđeno rješnje, neočekivan potez. Važno je reći da je dugo trajao, igrao je 14 godina za reprezentaciju, a taj gol u Firenci je zabio kada je imao 21. godinu – priča nam Rede.

.“Džajić je balkansko čudo – pravi čarobnjak”, rekao je legendarni Brazilac Pele, do danas po mnogima najbolji igrač u povijesti nogometa, nakon što je igrao protiv napadača Crvene Zvezde.

Veliki kompliment za jednog od najvećih nogometaša u povijesti Crvene zvezde.Rede je izdvojio još dvojicu iz te generacije. Prvi je Dragan Holcer.

– Holcer me uvijek iznova impresionirao. Naime, nije bio niti posebno brz, niti posebno okretan, ali je uvijek bio tamo gdje je trebalo biti. Nepogrešiv tajming je imao. Velika energija, apsolutni pozitivac.

A tko je drugi?

– Švabo, Štraus, kako su ga svi zvali. Bio je iznimno inteligentan kao igrač, takav je kasnije bio i kao trener. Imao je uspjeha kao igrač, isto tako i kao trener. Bio je poseban. Slažem se Džajićem da bi Jugoslavija bila prvak Europe da se Osim nije ozlijedio.Treće prvenstvo Europe, dva druga mjesta.

U sljedećem nastavku Europsko prvenstvo 1976. godine koje se igralo u Beogradu i Zagrebu.