Sportklub vam u ovim beskrajnim danima donosi povijest nogometnih Eura. Na našem prvom programu moći će te vidjeti sve finalne utakmice, te neke od utakmica reprezentacija Hrvatske i Jugoslavije. Na našem portalu donosimo priče o tim generacijama kroz sjećanja neposrednih sudionika
Četvrti nastup Jugoslavije na Europskim nogometnim prvenstvima dogodio se 1984. godine. No, puno je zanimljivih detalja prethodilo tom natjecanju na kojem je zapravo Jugoslavija najlošije izgledala u povijesti EP-a. Ivan Gudelj, tada nogometaš splitskog Hajduka, kao dvadesetogodišnjak je dobio poziv Miljana Miljanića.
– Iako sam igrao dobro nisam se nadao pozivu. Reprezentacija je bila jaka, osvojii smo prvo mjesto u kvalifikacijama ispred Italije, koja je te godine osvojila svjetsko prvenstvo. Sve je bilo dobro do priprema za SP 1982. koje su se održale u Novom Sadu, hotel Park je bio baza – prisjetio se Gudelj.
Bila je to godina u kojoj je zagrebački Dinamo nakon 24 godine osvojio naslov prvaka. Ali među 22 putnika u Španjolsku tamo su bili samo Velimir Zajec i Stjepan Deverić. Gudelj je pak kao i mnogi drugi bio razočaran što tamo nije bilo Marka Mlinarića.
– S Mlinkom sam generacija, valjda smo se znali od pionira. Bio je to paklen igrač, pokretač, a veliki znalac. Fantastično je igrao to proljeće, ali blistao je i Kranjčar, bio je tu i sjajni Cerin. Ali ipak je Mlinka bio za mene broj 1. te momčadi.
Za vrijeme priprema izbio je jedan skandal, koji je po Gudeljevom mišljanju bio presudan.
– Stariji će se sjetiti drame oko sportske obuće. Puma i Adidas u velikom ratu. Naime, većina je igrača potpisala ugovor s Pumom, zastupnik Ante Dujmić nam je ishodio dobre ugovore za nošenje Puminih kopački. No, reprezentacija je igrala u Adidas dresovima i FSJ je inzistirao da se mora igrati u toj opremi. Atmosfera je tada postala trulom, među igrače se uvuklo neko nepovjerenje. No, unatoč svemu doživjeli smo u Španjolskoj debakl.
Remi na startu sa Sjevernom Irskom, poraz od Španjolske i tek minimalna pobjeda protiv Hondurasa zaustavili su Plave.
– Ta utakmica protiv Španjolaca u Valenciji će ostati jedna od onih koje se ne zaboravljaju. Bili smo puno bolji, dominirali smo, ali onda se umiješao sudac. Jedan je detalj bio znakovit na poluvremnu. Krenuli smo prema svojoj svlačionici, no zbog pare koja se napunila u prostoriji, a i zbog velike vrućine, mi smo sastanak morali napraviti na stepenicama. Na sve moguće načine domaćin nas je želio zaustaviti – prepričava nam Gudelj.
Nova prilka da se iskaže kvaliteta te generacije ukazala se 1984. godine na Euru u Francuskoj, No, tom plasmanu je prethodila drama.
– Igrali smo u Splitu protiv Bugarske, na toj je utakmici igrao Marko Mlinarić. Imali smo sjajnu momčad, Safet Sušić je zabio dva gola, ali najvažniji Ljubomir Radanović. To je najlegendarniji prijenos Mladena Delića koji je vikao da nema više vremena, da bi nakon toga u beskraj vikao Radanovićevo ime i ono – “ma je li to moguće, ludnica, šta je ovo”. Bila je to luda utakmica u kojoj smo jako oscilirali.
A onda je došao turnir u Francuskoj i ponovno velika očekivanja. Izbornik je bio Toza Veselinović a tamo su bili: Zoran Simović, Nenad Stojković, Mirsad Baljić, Srečko Katanec, Velimir Zajec, Ljubomir Radanović, Miloš Šestić, Ivan Gudelj, Safet Sušić, Mehmed Baždarević, Zlatko Vujović, Tomislav Ivković, Faruk Hadžibegić, Marko Elsner, Branko Miljuš, Dragan Stojković, Josip Čop, Stjepan Deverić, Sulejman Halilović, Boro Cvetković.
– Ma odreda vrhunski igrači, liga jaka, nitko nije mogao prije 28 godine napustiti državu. Skup pojedinaca, ali nismo bili prava momčad. Nedostajalo je više kohezije u toj generaciji.
Tri poraza (Belgija 2:0, Danska 5:0 i Francuska 3:2) i oproštaj u skupini.
– Šteta, puno smo više vrijedili od onog što smo kao momčad uspjeli napraviti. Ali, to je nogomet i samo još jedna potvrda da se mora stvoriti prava klima, da izbornik mora biti na istoj valnoj duljini – zaključio je Ivan Gudelj.
Nešto od upravo toga pokazala je Hrvatska na SP-u u Rusiji 2018. godine.
U sljedećem nastavku prvi nastup Hrvatske na Euru 1996. godine.