Legendarni trener Dinama Branko Zebec je bio jedan od najboljih igrača Jugoslavije svih vremena, a u Njemačkoj je ostao zapamćen kao jedan od najvećih stručnjaka u povijesti Bundeslige.

U igračkoj karijeri bio je legenda Partizana, a kasnije i kapetan Crvene Zvezde. S reprezentacijom Jugoslavije je osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine, a istim uspjehom može se pohvaliti i na prvom Kupu nacija 1960. godine u Parizu.

Oni koji su ga gledali kako igra kažu da je bio poput vihora, brz i neuhvatljiv. S druge strane, kao trener je bio veliki znalac i autoritet.

Iako je u Njemačkoj igrao vrlo kratko i to na zalazu karijere u drugoligašu Alemanniji iz Aachena, kao trener je ispisao povijesne uspjehe na klupi dva velikana – minhenskog Bayerna i HSV-a.

Trenersku karijeru započeo je 1966. godine na klupi Dinama, a već godinu kasnije sa zagrebačkim sastavom je osvojio Kup Velesajamskih gradova. Na tom putu Modri su svladali Juventus 3:0, a zatim i Eintracht nakon velikog preokreta na Maksimiru (0:3, 4:0). Dinamo je na kraju u finalu srušio moćni Leeds Uniteda, ali Zebec nije vodio momčad u finalu – zbog svađe s upravom.

Zatim je uslijedilo prvo poglavlje u njegovoj njemačkoj avanturi – preuzeo je klupu Bayerna. Klupu je preuzeo od bivšeg reprezentativnog suigrača Zlatka Čajkovskog Čika i već u prvoj sezoni osvojio je titulu prvaka Njemačke – prvu za Bayern nakon 37 godina.

Iste sezone legendarni Franz Beckenbauer, Gerd Muller, Sepp Maier i ekipa osvajaju i njemački kup. Zebecov Bayern tada je postao prvi vlasnik duple krune u povijesti Bundeslige.

No, već sljedeće godine dolazi do problema – odnos između Zebeca i igrača se poremetio, a Zebec je odbio produžiti ugovor na kraju sezone. Uslijedio je odlazak u Stuttgart.

U Stuttgartu je proveo dvije godine, ali ni izbliza nije uspio ponoviti velebne uspjehe iz Bayerna. Zatim je uslijedio povratak u Hrvatsku, točnije na klupu splitskog Hajduka. Time je još jednom ušao u povijest – postao je jedini čovjek koji je bio član svih klubova jugoslavenske Velike četvorke – u Partizanu i Zvezdi kao nogometaš, a u Dinamu i Hajduku kao trener.

U Bundesligu se ponovno vratio 1974. godine i tada je četiri sezone proveo u Eintrachtu iz Braunschweiga. U sezoni 76/77 završio je na drugom mjestu sa samo bodom manje od prve Borussije iz Monchengladbacha.

Ono što mu je izmaklo u Braunschweigu, uspio je dvije godine kasnije u Hamburgu. Ponovno je osvojio Bundesligu, a zatim i igrao nezaboravno finale Kupa Prvaka protiv Nottngham Foresta. Na žalost Zebeca i Nijemaca, naslov prvaka Europe te 1980. godine ponovno je otišao u Englesku, ali ekipa predvođena Keeganom, Magathom, Hrubeschom i Ivanom Buljanom ostaje zauvijek zapisana kao najslavnija u povijesti ovog njemačkog kluba.

Zebec će kasnije trenirati još dva njemačka kluba, dortmundsku Borussiju i Eintracht iz Frankfurta, a 1984. godine trenersku karijeru završio je gdje je i počeo – u rodnom Zagrebu na klupi Dinama.

Ostat će zapamćen kao jedan od najboljih trenera u povijesti njemačkog nogometa. Nažalost, njegov najveći protivnik nisu bili protivnički klubovi već alkohol. Doživio je tragičnu sudbinu, a počeo je piti poslije operacije na pankreasu početkom sedamdesetih i taj porok ga je na kraju koštao još veće i uspješnije karijere.