Mario Balotelli danas je naišao na zatvorena vrata u klubu Brescia. Posljedica je to dinamike između njega i kluba o kojoj ste čitali posljednjih dana i o kojoj ne bih ovdje. Podsjetilo me to međutim na jednu "inicijativu" ovog osebujnog igrača koja je prilično aktualna iz jednog drugog kuta...

Kao jedan od igrača koji je u karijeri bio često izložen kojekakvim rasističkim ‘opservacijama’ s tribina, a posebno u svojoj domovini, gdje rasistički i neonacistički navijači nisu nepoznanica, Mario je jednog dana puk’o.

– Izazivam vas, afričke nogometaše, da uložite svoj novac zajedno samnom i napustite rasističku Europu. Zajedno izgradimo stadione u Africi i razvijajmo našu mladost. Novac imamo. Možemo izgraditi barem 5 stadiona svjetske klase u svakoj državi i potpisati peticiju da više nijedan afrički nogometaš ne bude izvezen u Europu.

– Ovdje u Africi, igrali bi uz ljubav svojih braće i sestara i nitko s tribina ne bi izvikivao rasističke pjesme prema njima.

– Talentiraniji smo. Možemo napraviti svoju kvalitetnu Ligu prvaka i kvalitetne nacionalne lige. Imamo sjajan talent koji nikada nije cijenjen u inozemstvu.

pic.twitter.com/7wcXIueRzD

— Capt'n Wow (@Bornking808) June 5, 2020

Iako nije svježe, ovo izlaganje danas je počelo nailaziti na plodno tlo među brojnim aktivistima na društvenim mrežama, ako je suditi po reakcijama samo na Twitteru.

Kontekst, vjerujem, ne treba objašnjavati.

Iako je tijekom karijere i života Balotelli napravio i kazao svakakvih bedastoća, a prije samo nekoliko mjeseci i ovu su gurali u istu kategoriju, čini se da je ćorava koka Mario konačno ubo i neko zrno.

Ideja o velikom pokretu za spas afričkog nogometa zvuči tako pravednički, međutim, je li ovdje riječ samo o emocionalnom izljevu, nepromišljenom istupu koji će zapaliti mnoge “na prvu” pa ostaviti još veću prazninu kao posljedicu ili se iza ovog poziva krije zaista nešto što može ugroziti europsku prevlast u svijetu nogometa?

Za početak, Mario nije ni blizu istine kada tvrdi da on i ostali afrički nogometaši mogu bez problema izgraditi 5 vrhunskih stadiona u svakoj državi Afrike.

Ajmo na podatke.

Prema studiji francuske publikacije Foot en direct, objavljene u svibnju ove godine, najbogatiji afrički nogometaš raspolaže imovinom i nogometnom zaradom koja se procjenjuje na total od približno 140 milijuna dolara. Riječ je Samuelu Eto’ou, a on više ni ne igra nogomet!

Being the continent with the most natural resources and hardworking people, we can & we will. Once we get rid of the colonial imposed government systems and their regimes Africa will be a wealthy great continent to live in. pic.twitter.com/iOUjYDJCWR

— Mahmud_shiil (@Mahmud_shiil) June 6, 2020

Drugi najimućniji afrički nogoloptaš je Didier Drogba sa 98 milijuna dolara imovine, slijede Yaya Toure (80), Adebayor (50), Salah (48), Obi Mikel (43), Mane (38), Aubameyang (35), Essien (32), Gyan (30)…

Svi zajedno teški su oko 600 milijuna dolara!

Prekrasna cifra, ali morat ću razočarati Balotellija – dostatna je za niti dva vrhunska stadiona a la Allianz Arena na kojoj igra Bayern. Glavni grad Bavarske diči se ovom prekrasnim građevinom, no ona je ulagače stajala oko 385 milijuna dolara!

Dakle, deset najbogatijih afričkih nogometaša, kada bi se odlučili odreći svega što imaju, ne bi zajedno mogli izgraditi niti dvije Allianz arene u Africi. Zapravo, možda bi, računajući da bi troškovi izgradnje vjerojatno bili manji nego na skupim europskim zemljištima, ali mislim da ste shvatili poantu…

Ono što navedeni nogometaši mogu jest oblikovati fondaciju putem koje bi se prikupljala sredstva za ideju poput ove koju je, u buntovničkom duhu i razočaran rasističkim napadima, pomalo nepromišljeno izložio Balotelli.

Ta fondacija morala bi se pozbaviti i načinom kako privoliti mlade i nadarene afričke nogometaše da ne pobjegnu trbuhom za kruhom u Europi ili na druge kontinente, već da ostanu na svojoj rodnoj grudi i nastave stvarati nešto veliko.

Top 10 Richest African Football Players https://t.co/TMDX3rbIAT pic.twitter.com/BQ3VD44nx4

— Africa Facts (@AfricafactsORG) October 17, 2017

Podsjeća me ta ideja na pravilo koje o zabrani napuštanja jugoslavenskog sporta do 27. ili koje već godine, a koje je bilo na snazi u bivšoj državi.

U svakom slučaju, zamisao Balotellija je zanimljiva, međutim, izuzetno teško provediva. Što ne znači da od nje treba odustati tek tako, posebno u vremena u kojima se svijet nalazi mogla bi izazvati zanimanje kod osoba čije se emocije lako pobude. Ali i kod onih koji prepoznaju potencijalni profit u pothvatima koji drugim djeluju suludima…

Ako ništa, Balotelli bi od nekulturnog, divljeg klauna, preko noći mogao izrasti u naslovno lice jedne velike promjene. Promjene toliko važne da bismo se morali zapitati – što bi ostalo od Lige prvaka, a posljedično i cijelog euro-centričnog sustava moći ako bi Afrika zaista uspjela oblikovati makar neki oblik “Pokreta otpora”.