Malo tko, ako itko, može reći da je vidio sve golove u karijeri Michelea Šege. Ali, s priličnom sigurnošću možemo reći da je ovaj koji je zabio Hajduku - daleko najljepši. Tko je ustvari junak senzacionalne pobjede Varaždina nad Hajdukom?
U rušenju Hajduka Michele Šego odigrao je utakmicu života. Da je sve ostalo “samo” na spektakularnom pogotku iz 43. minute, bilo bi dovoljno, ali Šego je osim toga konstantno bio napast po splitska vrata. Neumoljivo je sprintao, pretrčavao čuvare, probijao stranu, proigravao suigrače… Igrač utakmice, bez ikakve dileme. Za vrlo visoku ocjenu.
I sad, kao i često u prošlosti kada bi se to dogodilo, Hajdukovi navijači proklinju svoju vražju sudbinu.
“Zašto, pobogu, bivši igrači Hajduka uvijek protiv nas odigraju sjajno?”, sigurno se sada pita svaki Hajdukov simpatizer.
No Šego je i ranije znao igrati dobro protiv velikih. Tako i protiv Hajduka protiv kojeg je ove sezone imao asistenciju u porazu na Poljudu 2:1. Sada otišao korak dalje i nanio bivšem klubu prvi poraz u sezoni prvenstva.
Iz Hajduka je otišao prije nešto više od dvije godine, u ljeto 2022., nakon ukupno sedam godina provedenih na Poljudu. Te su godine, doduše, bile prožete posudbama (Slaven Belupo, Bravo, Dugopolje, Varaždin) prije nego što se pronašao i skrasio u Baroknom gradu na sjeveru domovine.
Sedam godina unatrag, Šego je u Hajduk stigao iz Adriatica, kao najveći talent te plodne škole Franka Bogdana, koji ga je vodio prethodno i u Omladincu, gdje je pod vodstvom Nikše Kekezovića njegova priča 2006. počela.
Već se tada, u njegovim nježnim srednjetinejdžerskim godinama, naveliko pričalo o dečku koji je u sezoni 2. HNL pionira zabio čak 45 golova. Navodno ga je tada pratio i Dinamo, no za Šegu je postojao samo jedan pravac – Poljud. I tako je u ljeto 2015. stigao pod hajdučke skute.
U kadetima Hajduka prihvatili su ga treneri Hari Vukas (kasniji trener prve momčadi Hajduka i pomoćnik Igora Tudora u nekoliko klubova) i Armando Marenzi. S vremenom se počela stvarati nadarena generacija rođena 2000. godine. Osim Šege, tu su bili još Ante Palaversa, Leon Kreković, Stipe Radić, Jurica Bajić, Vice Baždarić…
Iako ga se u to vrijeme po stilu igre uspoređivalo s Luisom Suarezom, Šego je imao drugog heroja.
“Meni je daleko najdraži Didier Drogba. On mi je uzor. Nagledao sam se njegovih golova i utakmica. Zbog njega sam i počeo navijati za Chelsea i tamo želim igrati.“
Tada je otkrio i po komu je dobio neobično ime. Po obiteljskom prijatelju iz Umaga, reći će momak rođen 5. kolovoza 2000. godine, na petu obljetnicu Oluje.
Možda nije bio dovoljno dobar. Možda nije dobio pravu priliku. Možda nije bilo vrijeme. Možda nije bio dovoljno zreo. U kojoj se god od tih rečenica istina skrila, Šegina se seniorska priča u Hajduku kroz sve te godine svela na 15 nastupa i jedan pogodak, postignut Istri u finišu sezone 2017./18. I to prekrasan pogodak, iz voleja s 15 metara.
Tražeći priliku na posudbama, Šego je prvu značajniju sezonu ubilježio 2020./2021. kada je u drugoligašu Dugopolju postigao osam golova u polusezoni. Naredne sezone ostao je u istom rangu, ali je promijenio klub. Završnu posudbu – tako će se barem pokazati – odradio je u Varaždinu. Sa sedam golova i devet asistencija pomogao je Varaždincima vratiti se u prvu ligu.
Ondje su ga cijenili, svidjelo se i njemu i tu je presjekao. Razišao se s Hajdukom i trajno smjestio u Varaždinu.
Sada, s točno stotinu nastupa, možemo ga svrstati među najznačajnije igrače tog kluba u ovom post-covid razdoblju. Ugovor ga s Varaždinom veže do ljeta 2026., ali bilo bi nerealno očekivati da će ugovor odraditi do kraja. Čini se kako je potpuno sazrio kao igrač i djeluje spremno za sljedeći iskorak. Hoće li to biti u HNL-u ili negdje izvan granica, tek ćemo vidjeti.
A na pitanje što mu Hajduk predstavlja, Šego je davnih dana rekao:
“Jako puno, kao svakom Dalmatincu. Igrati protiv Dinama na punom Poljudu u vrhunskoj atmosferi, to želim. Nadam se da će do toga doći.”
Još nije došlo, ali nije kasno. Možda se zaobilaznim putem, kao i još neki izdanci Hajdukove škole kroz povijest, vrati na Poljud i ispuni životnu želju. Nakon ovakve vraški dobre izvedbe u prohladnoj nedjeljnoj večeri, vjerojatno nitko od navijača “Bijelih” ne bi imao ništa protiv da se to uskoro i dogodi.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare