Na adresu hrvatskog izbornika Zlatka Dalića stigla je još jedna bogata ponuda. Izbornik je naglasio da je 'jača' od one iz Kine o kojoj se pisalo, a ona je iznosila oko osam milijuna eura godišnje.

Hrvatski izbornik Zlatko Dalić u razgovoru za Sportske novosti između ostalog rekao je kako je zaprimio novu, jaku ponudu iz inozemstva, ali ju je hladno odbio.

– Ovih dana došla je još jedna ponuda, friška, aktualna i bogatija nego ona iz Kine o kojoj se pisalo (tada se radilo o osam milijuna eura godišnje, na tri sezone, nap. a.). Stalno me netko zove i ponekad se zapitam imam li pravo biti takav prema svojoj obitelji, da odbijam sve te ugovore koje mi nude, jer nogomet je prolazan, danas jesi, sutra nisi. Tko zna hoće li ubuduće biti takvih prilika. Kazao sam sâm sebi: “Bit će još boljih.” I nadam se da hoće, ali nekad se baš zapitam imam li pravo biti neodgovoran prema sebi i obitelji pa sve to odbaciti. Kad dođe šansa, treba je iskoristiti. Zasad je to tako kod mene, dokle će biti ne znam. Pratim svoj osjećaj, ugovor mi ništa ne znači. Ugovor imam, ali uopće me ne zanima, niti me veže. Ovog časa veže me samo moj feeling, čim osjetim da to više nije to, pokupit ću se. Nisam taj koji će izbornik biti stotinu godinu, koji brani svoj resor. Razmišljam imam li pravo sve to odbijati, zanemariti. Sad je takva situacije, ali vidjet ćemo…

Znači Vatrene vodite do daljnjega?

– Sve je u mojem osjećaju, ništa me formalno ne veže, ni ugovor. Pratim svoj osjećaj.

Ako ne budete više jednako sretni na funkciji izbornika ili se ponove udari sa strane kao prije Mundijala, dakle…

– Neću o tome sada dalje razgovarati.

Igrači? Jesu li Rakitić i Mandžukić zavrijedili veće priznanje za napravljeno 2018. godine? Bolji plasman za Zlatnu loptu od 19. i 25. mjesta?

– Svi igrači hrvatske reprezentacije zavrijedili su kvalitetniji odnos i bolji rejting. Kad pogledamo što je napravila jedna mala Hrvatska, to je zaista fenomenalno. Tako je odlučio žiri. Moramo prihvatiti kako je. Što se mene tiče, svi su naši igrali među prvih pet…

U FIFA-inu izboru Modrić je u prvoj postavi, Rakitić u trećoj, Lovren u četvrtoj, Vrsaljko i Mandžukić u petoj.

– To je ono što stalno govorim. I naši igrači čak, a kamoli treneri, nisu dovoljno cijenjeni. Uvijek se gleda odakle si, iz kojeg države dolaziš, kakav je njezin statusni rejting. Mi smo iz Hrvatske, s četiri milijuna stanovnika, pa nas stave na začelje. Jedino Luku nisu mogli nikako preskočiti. Borimo se i stalno se moramo dokazivati. Ovo prvenstvo nam je učinilo veliku stvar što smo poskočili po rejtingu, ali opet, ako se ne nastavimo sami boriti za sebe, past ćemo ponovno u drugi plan.

Je li vam žao što nismo otišli na Final Four Lige nacija?

– Žao mi je jer smo do završnice bili na Final Fouru. Nismo bili daleko od toga. Eto, nismo prošli, primili smo ta dva gola iz prekida. Kad smo trebali dobiti pogotke, to se nije dogodilo, ali pali su u finišu u trenucima naše potpuno kontrole i nemoći Engleza. To je nogomet, uvijek ti se negdje vrati. No, nemam potrebe ni za čime žaliti, ni kukati. Gotovo je, prošlo je, idemo dalje.

Kvalifikacije počinjemo s Azerbajdžanom doma, pa je gostovanje u Mađarskoj, te u lipnju Wales kod kuće. Devet bodova do kraja natjecateljske sezone? To je plan?

– Ne smijemo bježati od uloge favorita. Nije bitno tko je u skupini, znamo cilj. Hoćemo li na kraju biti prvi u skupini sa sedam bodova ili 21, to uopće nije bitno. Samo da smo na Euru. Zato ćemo ići korak po korak. Skupina zavarava, jer su Wales, Slovaci i Mađari bili uspješni na Euru, Wales je bio u polufinalu, a Slovaci i Mađari prošli su skupinu. Ne smijemo se zanositi time da su lagani protivnici, moramo ih ozbiljno shvatiti. Jasno da smo favoriti, ali kad ih skautirate, nije to baš tako bezazleno – kazao je Dalić nakon što smo konstatirali kako po izrečenome nismo više ni sigurni hoće li on voditi reprezentaciju da kraja kvalifikacija. Na to nije kazao ni “a“, ostao je samo muk.

Zašto je u svakom ciklusu došlo do padova, do drama? – nastavili smo sa sljedećim pitanjem.

– Ne znam. Nisam bio tada s reprezentacijom…

Ima li Hrvatska kapacitete da 2020. bude još bolja nego u Rusiji?

– To je tendencija, to mora biti namjera. Treba probati.

Ima li naznaka prijateljskih utakmica za 2019. godinu?

– Odmah u Dublinu, nakon ždrijeba, došao mi je Oliver Bierhoff i ponudio utakmicu. Nijemci su sami prišli nama i nakon ne znam koliko godina kazali da žele s Hrvatskom prijateljski susret. Nažalost, nije se poklopilo. Kad su oni slobodni, mi igramo kvalifikacije. Isto tako javila se Ukrajina, ali ni s njima nemamo iste slobodne termine. To vrijedi i za Dansku. Veseli da su Nijemci došli k nama, konkretno Oliver Bierhoff. Nisam tada o tome htio govoriti nikome, čekao sam. Međutim, vidjelo se da od toga neće biti ništa. Razmijenili smo broj telefona, ali to je ponos, da jedna Njemačka pristupi Hrvatskoj i traži prijateljsku utakmicu.

Ima li išta na vidiku, sad nije nužno da budu tako jaki rivali?

– Nije. Možda će biti neke srednje ili slabije reprezentacije. Ono što je igrala Hrvatska u 2018. godini nije se nikad dogodilo. Triput smo se sastali s Engleskom, dvaput sa Španjolskom, s Brazilom, Argentinom, Francuskom, Danskom, Rusijom, Peruom, Meksikom, Senegalom, Nigerijom, Portugalom… Nema šanse da se to ponovi. Pa u zadnjih deset godina nismo imali toliko velikih suparnika.