Veliki ispit čeka Hrvatsku na otvaranju novog izdanja Lige nacija, a jasno je da će Vatrenima u Portu najveću opasnost predstavljati Cristiano Ronaldo.

PIŠE: Ivan Blažević

To jasno, vrijedi u slučaju da će uopće zaigrati, jer Juventusov strijelac propustio je jučerašnji trening reprezentacije zbog blage infekcije na desnoj nozi, a portugalski savez unatoč optimizmu, još uvijek nije dao konkretne informacije o tom slučaju.

A kako se pred susret protiv Portugala ne osvrnuti na njegovog najboljeg strijelca u povijesti, čovjeka koji je ne samo briljantan nogometaš, već je i karizmatična persona, marketinška ‘zlatna koka’ i čudesni atleta.

Ronaldo bi protiv Hrvatske mogao dostići jedan nevjerojatan rekord. Zaigra li, imat će priliku postići svoj 100. pogodak u reprezentativnom dresu i postati tek drugi igrač u povijesti s troznamenkastom brojkom golova za reprezentaciju. Jedini kojem je to za sada pošlo za rukom je iranski napadač Ali Daei, koji drži rekord sa 109 pogodaka za reprezentaciju. Zvuči suludo, ali gotovo primamljivo djeluje razvoj događaja u kojoj je upravo Hrvatska ta protiv koje bi Ronaldo napravio čudesan jubilej i zbog čega bi naša reprezentacija postala dijelom jedne šire slike i trenutka koji bi obilježio karijeru ovog genijalca, ali i nogometne povijesti kao takve. Naravno, u slučaju da ipak pobijedimo recimo 2:1!

Nevjerojatni Ronaldo samo u reprezentaciji ima 9 hat-trickova, ukupno njih 56 u karijeri (!), a zabio ih je u čak 10 različitih natjecanja. Zvuči previše? Ajmo ih onda redom nabrojati: Liga prvaka, Svjetsko prvenstvo, Premier Liga, Primera, Serie A, Kup kralja, Svjetsko klupsko prvenstvo, kvalifikacije za SP, kvalifikacije za EURO i na kraju i Liga nacija.

Ono što je jasno jest da je Ronaldo prošao svoj zenit, i ima tomu već neko vrijeme. Sprint više nije toliko brz, dribling toliko učinkovit, a statistički podaci toliko svemirski i nadrealni kao što su bili prije nekih 5,6 godina u Real Madridu. Ali isto tako je fascinantno da mu se još uvijek divimo kao rijetko kojem nogometašu. Jer ono u čemu je ostao nestvaran jest čudesna realizacija, koja se s godinama možda čak pomalo i izoštrila. Tu je i nebeski skok koji još uvijek izgleda kao i u najboljim danima, a uz svo iskustvo iza sebe, Ronaldo je naučio pametnije koristiti energiju i izdržljivost koju posjeduje te pametnim ulaganjem sebe i svoje potrošnje još uvijek biti najveća napadačka opasnost za protivnike. Danas, u drugoj polovici svojih tridesetih, CR7 predstavlja idealnu ‘špicu’, centralnog napadača kojeg bi svatko poželio.

I u 36. godini, o Ronaldu se raspravlja kao možda i najboljem nogometašu kojeg je svijet vidio, čak i više nego prije, jer je i velika većina skeptika shvatila da čovjek daje sve, da ulaže svoj maksimum, da je nepokolebljivi radnik i da se na njega može računati da će iz blata izvući momčad koja ne stoji najbolje na terenu.

Ali ne samo to. Kako Ronaldu karijera odmiče, šira javnost je potpuno promijenila svoje mišljenje, a mediji lajtmotive ispisanih redaka o portugalskom nogometnom majstoru. Više nije razmažena zvijezda kojoj se traži mana na svakom koraku kao prije desetak godina kad je bio na svom vrhuncu i kad, budimo realni, nismo ni bili svjesni čemu svjedočimo. Ronaldo je sad osoba čiji se svaki potez u privatnom životu diže na pijedestal, od odmjerenih izjava do humanitarnih akcija, a svaka genijalnost na terenu pomalo opjevava. A iz svih tih ispisanih redaka i izgovorenih riječi pomalo izvire i nostalgija, jer nogometni svijet postaje svjestan da Ronaldo neće trajati vječno, da se i njemu bliži kraj. 

Cristiano Ronaldo is One goal shy from reaching the Milestone of 100 goals with National Team

Portugal is playing Croatia on 6th September.

Let's do this GOAT. Lets make history. pic.twitter.com/6Kdi8jRe3B

— Mudasir ? (@mudasir_09) August 29, 2020

Nakon svega što je postigao u karijeri, nakon svih čudesnih pogodaka i srušenih rekorda, svijet je shvatio prirodu Ronaldova karaktera. On nije razmažena zvijezda koja se iz zlobe naljuti jer mu netko nije proslijedio loptu dok je stajao u boljoj poziciji, koja se bahati kad zabije golčinu skidanjem dresa, napinjanjem prsnih mišica i udaranjem rukom u istrenirani kvadriceps. Ne, on je, iako na leđima ima 35, još uvijek nevini i zaigrani dječak koji živi samo za jednu stvar na ovom svijetu – za nogomet! I zato su njegove reakcije još uvijek pomalo dječačke. Jer da nije tako, odavno bi bio daleko od svog vrhunca, potonuo bi brzo kao što su nakon svog vrhunca potonuli Ronaldinho, Adriano i brojni ostali genijalci. I oni su iskusili vrhunac, ali zov slave, djevojaka i poroka u tim trenucima njima je bio neodoljiv, jači od volje za daljnjim dokazivanjem. Ne i Ronaldu! Zbog svega što je prošao, iz njegovih reakcija i proslava pomalo izviru i prkos i ponos. S obzirom na sve što je iza njega, tko mu može zamjeriti?

Od umišljenog manekena i egocentričnog narcisoida do miljenika nogometne publike širom svijeta. Osim ako niste čvrsti zagovaratelj Messija.

I zato me nimalo ne grize savjest dok završavam ovaj tekst… Poželimo Ronaldu prije svega da zaigra protiv Hrvatske, a zatim mu u tom slučaju poželimo još jednu dobru predstavu, dostojnu njegove veličanstvene karijere i karizme kojom nas je kroz dugi niz godina osvojio. Ma nek’ nam zabije i gol, skine majicu i udara rukom po kvadricepsu dok slavi taj veliki jubilej protiv naših dečkiju u šahovnici. Samo nek’ ne zabije hat-trick.