Osijek je danas potpisao novo pojačanje, riječ je o 28-godišnjem veznom nogometašu Josipu Vukoviću.
Vuković je rođeni Splićanin, koji je igrao za Hajduk, ali na Poljudu nikad nije dobio pravu šansu. Odigrao je samo 20 utakmica za prvu momčad.
“Nije mi previše žao što nisam dobio pravu šansu u Splitu. Hajduk ima svoj put, ja imam svoj. Možda mi je žao samo radi grba i dresa koji obožavam, ali kad se osvrnem iza sebe mogu reći da sam igrao za Hajduk, da sam igrao na krcatom Poljudu derbi protiv Dinama i da nemam za čime žaliti. Nikad nisam dobio pravu šansu u Hajduku, ali to je pitanje za ljude iz kluba, a ne za mene. Kad sam došao trener je bio Tudor, pa ga ja zamijenio Hari Vukas, onda je stigao Špaco Poklepović, a iza njega je stigao Vučević. U samo jednoj sezoni. To vam govori sve. Zašto nisam uspio u Hajduku je duga priča, ali pokušat ću je što više sažeti. Bio sam jedan od najboljih mladih igrača u Hrvatskoj u svom godištu, jedini U-19 reprezentativac iz Dalmacije, ali problem je bio što nisam imao nikoga iza sebe, nikakvo zaleđe. Očito jedino tako možeš kod nas uspjeti. Sve je bilo super do ozljede, a onda je Hajduk dignuo ruke od mene. Pitam vas, bi li Rebić postao Rebić da ga nije Split istrpio ili bi li Vrsaljko bio ono što je danas, da Dinamo nije imao strpljenja s njim? Naravno da ne bi. Jedino se u Hajduku uvijek nekamo žure i željeli bi sve sad i odmah. Znali su koliko vrijedim i opet nije bilo dovoljno. Kod nas ako odmah, u prvoj utakmici ne zabiješ dva gola i ne pogodiš prečku, ne valjaš. Vjerujte mi, navikao sam se na takve komentare i ne osvrćem se na bedastoće malih ljudi.
Na pitanje kako je došlo do transfera u Osijek, Vuković kaže:
Moj agent i jedan čovjek iz Splita, Joško Buzov, su bili u kontaktu s ljudima iz Osijeka i Bjelicom. Poslali su neke moje snimke, a iz Osijeka su se javili s odličnim povratnim informacijama. Bilo je i boljih ponuda, financijski izdašnijih od ove Osijekove, ali nikad se u životu nisam vodio samo za novcem. Ne postoji bez veze ona izreka: ‘Bolje biti prvi u selu, nego zadnji u gradu.’ Vratio sam se kući, Osijek je bio korektan i konkretan, svidio mi se projekt koji su mu predstavili, a telefonski poziv Nenada Bjelica sam po sebi je imao dodatnu težinu.