Oduševljen sam Villarrealom. Oduševljen! Arsenal, Manchester United, Juventus i sada Bayern. U gradu koji ima 50-ak tisuća stanovnika, toliko malom da gotovo svaki od navijača može i pješice na stadion. Senzacija.
No priča o malom tu prestaje, a kompleks malog/manjeg kluba – više ne postoji. U noći koja je upriličila jedno od najvećih iznenađenja u ovoj sezoni, po tko zna koji put je dokazano da neovisno koliko si malen u očima promatrača, nije ti zabranjeno sanjati veliko.
Predsjednik kluba Fernando Roig, biznismen i milijarder, ali i vizionar, koji je 1997. preuzeo klub i izgradio ga u ovo što danas gledamo, znao je pred tri godine, kao i pred dva desetljeća, ali o tome malo kasnije, da će mu za novi veći iskorak trebati veće ulaganje, a igrom slučaja rješenje je bilo udaljeno samo 60 kilometara.
Iskoristio je veliki pad kluba u čijoj su sjeni konstantno rasli, te se maksimalno okoristio onim što se pojavilo na tržištu. I kada danas pogledaš roster ekipe, a i trenera, ne možeš se oteti dojmu da je Villarreal ono što je možda trebala biti Valencia. Istovremeno, konstantno ulaganje u svoju akademiju, mlade igrače te trening centre, gdje su unazad desetak godina posve al pari i onim najvećim i najbogatijim klubovima, jednostavno je stvorilo jednu super ugodnu i zdravu sredinu, gdje je užitak igrati. Danas je Villarreal taj koji može privući prave igrače, puno više nego njegov najveći rival iz regije. Oni trenutno, nažalost, mogu samo maštati o ovako lijepoj priči.
Emery je nadogradio momčad čije je temelje udario Marcelino Garcia, još pred 10ak godina i “trademark” ekipe je ostao u ubojitoj tranziciji i kontri, čime su i slavili u Munchenu. Bayern je imao tu nesreću, uostalom kao i Juventus, da ovu utakmicu ne može dobiti. U slučaju prolaza, nitko ne bi posebno čestitao, jer u obje je runde Villareal bio underdog.
Ovo je drugi put da su došli ovako daleko u Ligi prvaka. Prvi put je to bilo 2006., kada su ispali od Arsenala, iako su imali udarac s 11 metara za prolazak. Nažalost, ponajbolji igrač koji je ikad igrao tamo, Juan Roman Riquelme, ispustio je tu šansu, točnije obranio mu je Jens Lehmann, a sada će na drugoj strani (najvjerojatnije) ponovno stajati jedan engleski klub dominantno crvene boje.
Te 2006. vodio ih je Pellegrini, a uz Riquelmea, važne su uloge imali Forlan i Senna, dok je na klupi sjedio Robert Pires. Tada je Roig prvi put demonstrirao koliko je dobru viziju imao, a djeluje mi kao da je današnja momčad sistematičnije komponirana, uigranija, posloženija, te sposobnija igrati na rezultat, a ono što je možda i presudno, ima iza sebe više od 15 godina igranja u Europi, što onda nije bio slučaj. Stoga mislim da nikome s njima neće biti lako, pa makar to bio (još jedan) superteškaš Liverpool.
Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!