U emisiji Jutro SK imali smo čast ugostiti Slavena Alfirevića, dugogodišnjeg novinara Slobodne Dalmacije i kroničara splitskog Hajduka. U jednom od svojih rijetkih televizijskih nastupa iznio je mnoštvo zanimljivih opservacija vezanih za aktualnu krizu na Poljudu i koga smatra najodgovornijim za nju.

Na pitanje našeg novinara i voditelja Bruna Roglića tko je glavni krivac za aktualnu krizu, Slaven Alfirević je odgovorio:

“Ove godine bez obzira na razne špekulacije, najveći je krivac trener Gattuso. Radi se o veličanstvenom nogometašu, ali kao trener ovog proljeća nije bio na visini zadatka. Nije napravio igru, to je ono ključno što mu zamjeram. Nije standardizirao sastav i igru da se zna kuda s loptom. Previše je bilo stihije i oslanjanja na Livaju. Hajduk nije stvarao šanse, a teško zabija golove.”

Drugo proljeće u nizu dogodio se kolosalni raspad, zašto? Svi pričaju o pritisku igranja za Hajduk, je li zaista to tako?

“Ako igrači znaju što igraju i dobro su pripremljeni, pritisak je drugorazredna priča. Te priče ne priznajem. Ako 30 tisuća ljudi navija i podržava vas, a zvižduci su rijetki, to nije pritisak. Ako ne možeš to podnijeti, ne trebaš nositi dres Hajduka. Osnovni je razlog taktička nepripremljenost. Nisu imali automatizme.”

Problem je onda u igri.

“Hajduk ima puno sličnih igrača i to je dovelo Gattusa u zabludu. Nema pravog režisera igre. Na tzv. desetki isprobavao je razne kombinacije, poput Kalika i Rusina. Ali jedna stvar mi je nejasna. Zašto Rakitić nije igrao desetku, bliže Livaji, a da zadnja dva vezna igraju trkački moćniji igrači. Zadnje vezne igrali su Rakitić i Krovinović, nisu oni tipični duel-igrači. Netko drugi bi se bolje snašao. To je bio velik problem Hajduka.”

Problem je i prodaje i plasmana mladih igrača.

“Da netko kupuje Sigura, na kojoj ga poziciji kupuje? Kao beka, kao veznog, kao krilo? Tu je na cijeni izgubio Pukštas koji je ušao u neslaganje s trenerom i on ga je posjeo na klupu. Tako je Luka Bonačić nekoć imao Igora Tudora pa ga je stavio na tribine nakon jedne svađe. Ljudi su se hvatali za glavu, “dolazi nam Juventus kupiti ga, a ti ga stavljaš na klupu”. Treba podržati mladog igrača, zamotati ga u celofan i plasirati ga. Tu je Gattuso promašio. Može se pokriti da mu mladi igraju poput Durdova i Prpića, ali Sigur i Pukštas su kao glavni eksponati izgubili na cijeni. Hajduk te igrače mora prodati da bi normalno živio.”

Bi li Gattuso odavno dobio otkaz da je domaći trener?

“Vjerojatno bi. S većinom bivših trenera sam ostao u konkaktu, pa tako i s Marijanom Pušnikom koji mi je poslao poruku, našalio se da sad valjda više nije najgori trener Hajduka. Gattuso je uzeo tri boda od mogućih 18 u zadnjih šest kola, a u klubu nije autoriteta koja je mogla presjeći i reći da je gotovo. Nakon Osijeka bi to netko napravio, kad se još nešto moglo napraviti nekom šok-terapijom. Govorio sam kolegama u Zagrebu da moraju smijeniti Cannavara jer ništa nije mogao napraviti i sad je Perković nanizao rezultate toliko dobre da sad te kolege pišu da zaslužuje šansu ostati.”

Sljedeći potezi u vodstvu Hajduka?

“Sigurno će biti promjena. Svi će ‘platiti buletu’. Javna je tajna da će 1. lipnja otići svi, čak i predsjednik Ivan Bilić, koji bi navodno trebao preuzeti funkciju Ivana Matane koji je bio zadužen za financije. Dolazi i cijeli novi Nadzorni odbor, pa sportski segment koji je najvažniji.”

Vratio se Alfirević na prošlu sezonu.

“Lani je bio problem Livajina ozljeda. Mislav Karoglan je darovit trener i potrošen je u toj sezoni, vjerojatno je i sam kriv što nije držao uzde svlačionice. Livaja je vukao ozljedu, promašio penal protiv Lokomotive, zamijenjen je protiv Dinama i više se nije vraćao. Lani su u zimu došli Perišić, Brekalo i Kleinheisler i Hajduk je vodio 1:0 protiv Rijeke na poluvremenu, a Dinamo je izgubio od Lokomotive 3:0. Izgledalo je sve riješeno, a onda je Rijeka preokrenula i krenuo je pad.”

O Nikoli Kaliniću…

“Kad se znalo da Kalinić više nije Lekin izbor, Hajduk se nije oprostio od njega. Jednostavno je nestao, nije produžen ugovor po želji Leke, ali osjećalo se da će se Nikola vratiti odlaskom Leke. On kao sportski direktor bio je pomalo iznenađenje, ali krenuo je silovito. Odbio je angažirati Mareka Papszuna, kojeg je Nikoličius bio ostavio za prvi izbor. Krenuo je prema Ivanu Juriću i Gattusu. Jurić se premišljao, ostalo je nedorečeno zašto je to propalo i onda je Kalinić krenuo po Gattuso u Marbellu gdje on živi. Navodno se bacio na koljena da ga dovede i Gattuso je pristao. Gattuso je imao problema s angažmanom i koliko bi morao platiti poreza da realizira ponudu iz Saudijske Arabije i pristao je doći za upola manji iznos u Hajduk. Koliko je to upola, to je iznos o kojem domaći treneri mogu samo sanjati.”

Je li Kalinić mogao više?

“Pokazao je ambiciju i zaslužio šansu. Tražio je svoje trenersko rješenje, kao i Selahija. Koliko znam, dogovorio je prelazaka Selahija iz Rijeke, a onda su nam u klubu rekli da on treba prodati par igrača, a ne dovesti. I tu su ušli u polemiku neslaganja i nerazumijevanja. Kalinić je htio jedno, a Uprava nešto drugo. Tu je Kalinić smijenjen, a Gattusa je spasila pobjeda u Maksimiru i onda je zaredao pobjede. Nisi ga mogao smijeniti jer je bio prvi, ali prvenstveno zbog užasnih Dinama i Rijeke. Šalio sam se govoreći da ne bi trebalo dijeliti vijence najboljima, nego tri kaktusa, da najmanji ide prvaku. Sva tri kluba su na neki način gubitnici. Rijeka je u zadnjih nekoliko kola tri puta imala šansu pobjeći Hajduku i nije uspjela. Ti porazi vratili su u život Dinamo.”

Nadzorni odbor više je upravljao nego nadzirao?

“Nije problem u upravljanju. Pavelin nije upravljao. Da je upravljao, Gattuso ne bi bio trener, nego Papszun ili netko treći. Oni su nadgledali. Hajduk je ušao u financijski problem, a Jakobušić je smijenjen jer je postalo jasno da se previše potrošilo. Bi li on sa svojim vezama priskrbio transfere? Možda ne bi bilo loše da je ostao i pokušao zakrpati te rupe. Model nije upitan, već samo ljudi koji se iznjedre. Demokratska procedura i probiranje unutar udruge Naš Hajduk i tko će doći kroz Hajdučku zajednicu, to je problem. Jakobušić nije dozvolio da mu se suflira, a kakav je Bilić po tom pitanju, ne znam. Hajduk je tu dosta zatvoren. Vjerojatno će se oni malo preoblikovati unutar sebe. Jasno je da NO odlazi, dolazi novi. Ti novi će izabrati novog predsjednika Uprave koji onda mora potvrditi sportskog direktora Vitalija, a treba odabrati i novog trenera.”

Gattuso odlazi, to je čini se pitanje vremena.

“Namučio se i on. Tražio je razne igrače, nije ih dobio. Ima i on svoju stranu. U klubu su bile vezane ruke, nisu mogli izabrati igrače koje su htjeli jer nisu imali novca. Tako je i Gattuso imao skučen izbor pojačanja. Zna on da bi mu neki igrači dali bolju podršku Livaji.”

Može li zdravi kapital ući u klub ili to nije realno?

“Priča o investitoru je utopija. Hajduk radi dobar posao s marketingom, imaju razne sponzore. Oni tu beru određeni novac, ali osnovna je kičma zarade desetak milijuna eura od prodaje igrače. Saša Bjelanović, koji u Istri radi dobar posao, u jednoj je sezoni u Hajduku prodao Domagoja Bradarića i Antu Palaversu za 12-13 milijuna eura. Tako je Jakobušić prodao Luku Vuškovića za 11 milijuna. Sad je rupa, suša je u prodaji igrača. To je osnovni problem Hajduka. Davno je Branka Ramljak (op.a. bivša predsjednica NO-a) govorila da će Hajduk biti samoodrživ 2017. godine. To je i tada zvučalo utopija…”

Kakva je tu uloga i odgovornost većinskog vlasnika, Grada Splita?

“Grad Split je sretan da se ne mora baviti Hajdukom, u smislu financiranja. Kad je Hajduk stigao pred stečaj, navijači su se pobunili i dobili kredit od Grada prije više od deset godina. Grad je sretan da mu Hajduk ne dođe opet s takvim zahtjevom. Zato je prepustio sve Našem Hajduku. Oni su u simbiozi, Bojan Ivošević i Antonio Kuzmanić pomažu gradonačelniku Puljku koji ne zna o nogometu puno. Ivošević je navijač i funkcioner, a Kuzmanić je bio član NO-a. Oni podržavaju taj model i nema alternative.”

Evo već punih 20 godina prošlo je od zadnje titule Hajduka 2005. godine, koliko si je sam kriv?

“Sigurno je kriv sam sebi, ali Hajduk je u žiži zadnja dva-tri prvenstva. Jakobušić ga je dosta podigao, pa dolazak Livaje je taj ključan moment gdje je Hajduk postao kompetitivan. Treću godinu u nizu gubi prvenstvo, ali prije toga je bio četvrti i peti nekoliko godina. Sjećam se kad je Marin Brbić odlazio u Nyon kod Uefe za oprost i da ne budu kažnjeni zbog financijskog fair-playa. To su bili najteži trenuci. Zvuči ružno da Hajduk 20 godina nije bio prvak, ali bitno mu je da je financijski stabilan, pa će iz toga izaći situacija da će možda jedne sezone i poentirati titulom. Ovo je trebala biti ta godina, ali su propali. Ne zbog Uprave, nego je ove godine Gattuso bio najveći krivac. Ovog ljeta treba naći financijsku stabilnost. Hoće li moći servisirati visoke ugovore Livaje, Rakitića, Uremovića, trenerskog stožera, ne znam. Ili će se vratiti na prethodna doba i kupovati igrače bez ugovora.”

Srami li se Hajduk svojih legendi?

“Ne bih rekao baš da se srami, ali postoje neke ličnosti koje trenutno u Hajduku nisu dobrodošle. Tu je sigurno Igor Štimac kojem navijači nisu dopustili da sudjeluje na Skupštini, iako je dioničar i sam je ulagao klub. To nije demokratski, a non sam se nije pobunio nego se pokupio i otišao. Što se moglo dogoditi, fizički obračun? To nikome ne treba. I sad, ako u Hajduku rade proslavu 30 godina četvrtfinala Lige prvaka, moraju pozvati Igora Štimca. Tu je Slobodna Dalmacija vidjela situaciju da to obilježi i pozvala veterane. Osjetili smo Ivan Katalinić, pokojni Tonči Gabrić i ja da bi se to moglo zaobići pa smo pokrenuli inicijativu i sve organizirali s mojim kolegama iz Slobodne Dalmacije.”

Postoji li stigma da su legende neprijatelji kluba i da su nepotrebni izvrgnuti ruglu?

“Nije to pljuvanje po klubu ako kažu nešto kritički. Možda ću sada otkriti nešto što nisam eksplicitno napisao, ali u trenutku lanjskog posrtanja, Jakobušić je imao ideju da Karoglanu razgovorima pomognu Šurjak, Katalinić i Vulić. Oni nisu to odbili. No, možda to nije realizirano do kraja baš da se ne bi reklo da se veterani uključuju u tu priču. To ne bi trebalo tako biti. Jakobušić je imao drukčiju viziju, htio je okupiti čitavu Hajdukovu obitelj. Tito Kirigin uvijek je govorio da veterane treba držati dalje od kluba, ali dati im sve počasti. Neka imaju svoje mjesto, ali nemoj ih držati u upravljanju.”

O gubitničkom mentalitetu Hajduka…

“Hajduk je imao pobjednički mentalitet jer se Kirigin znao postaviti u tadašnjem savezu. Poštovalo ga se, a Ivić je sastavio pobjedničku momčad. U tim zlatnim 70-im godinama malo je poznat podatak da više od 60 utakmica u nizu Hajduk nije dobio ni jedan kazneni udarac. Ali, bilo je i nekih utakmica u kojima je bio zaštićen. Marijan Rauš iz Varaždina sudio je Partizan – Hajduk u Beogradu, dakle nije sve bilo usmjereno da vas pregaze. Gojko Škrbić (op.a. nekadašnji direktor Hajduka) jednom mi je rekao – da Ivić može voditi samo utakmice u prvenstvu, a Zebec u Europi, to bi bio pravi pogodak. Ivić je u nekim europskim utakmicama lutao, recimo u Eindhovenu je izvadio Žungula već u 50. minuti jer on ne trči. Tražio je od Jerkovića puno obveza u obrani… Ivić je u europskim utakmicama gubio neke utakmice, a za HSV mu nitko ne može zamjeriti jer je to bila sjajna utakmica, na tragu ovog što su pokazali Barcelona i Inter. Samo s malo manje trke. Ali, odvrtite tu utakmicu, frenetična igra, nizanje akcija. To je bio vrhunac.”

Može li se utjecaj Livaje mjeriti s utjecajem bilo kojeg drugog igrača u povijesti, recimo Blaža Sliškovića?

“Moj stariji kolega, novinarski tata Zdravko Reić napisao je neki dan da nitko nije imao takvu individualnu klasu kao Livaja. Slišković je imao Gudelja i braću Vujović uza sebe i Vulića, Jerolimova… Rakitića bih radije nazvao Rekreakitić. Spomenuo sam Baku, a u zlatnim godinama 70-ih Jerković je bio lokalni idol, Šurjak kapetan reprezentacije, Buljan je imao svjetsku karijeru… Možda se Livaja izdignuo iznad kluba, ali nije on kriv. On je dobar, pristojan, svakome se želi potpisati, nasmijati, slikati, to je nevjerojatno, strpljiv je, podnosi taj teret slave i božanstva.”

Tko bi po Vama trebao biti sljedeći trener Hajduka?

“Hajduk može sad izvaditi nepoznate trenere kao Gustafsson ili što bi bio Papszun lani. Sad su se trojica trenera isprofilirala kroz HNL. Garcia, Kovačević koji je malo potonuo ili su ga omele priče Hajduka i Dinama, i Carević koji je Hajdukov kadar koji se profilirao kroz Sloveniju i Goricu. Svi ga zazivaju. Garciju navodno iz Pule sugeriraju Bobanu u Dinamo. Nije da ne znam ili izbjegavam odgovor, ali ni jedan od ta tri trenera nije za moj ideal Hajduka. Nemaju dovoljno iskustvo.”

A Marijan Budimir?

“On je trebao imati svoju šansu s ekipom juniora prije dvije godine. Iako tu nema iskričavog talenta. Ta se generacija prosula od nemila do nedraga. Ako je šansu dobio Karoglan, zaslužuje i Budimir, ali možda ne baš sad. Ali tada je Hajduk sanjao o Perišiću, Brekalu… Kako tada juniore gurnuti naprijed, to bi bila jeftina kombinacija i odrekli bi se unaprijed titule.”