Što može Dinamo za tjedan dana u Španjolskoj? Pokazali su da su - nepredvidivi i opasni.

Kada sam dan prije utakmice pitao Andreja Panadića što misli o Villarealu odgovorio je:
“Španjolci? Uf, ne volim ih vidjeti na suprotnoj strani. Oni su sedma momčad u jakom natjecanju. Pogledajte njihove rezultate, dvije pobjede protiv kijevskog Dinama, stalno su u gornjem domu lige. Imaju jedan stil opasan, ne smiješ im ući u mlin.”

Kolega Hodoba, koji je vidio mnogobrojne utakmice Villareala upozoravao je na savršenu organizaciju igre, uvijek dobar tajmning i igrači koji nisu razvikane zvijezde. Ali su jako, jako neugodna momčad.

Vidio je to u četvrtak navečer na hladnom Maksimiru i Dinamo. Vezni red Villareala je odmah ugrabio posjed, dobio prevagu u igri protiv modrih veznjaka. I čekao jednu pogrešku. I stigla je od tog nesretnog Théophile-Catherinea. U Dalmaciji postoji jedan nadimak – pegula. I kad ne napraviš neku ogromnu pogrešku, a ove sezone ih je napravio dosta, tvoja ruka ode tamo gdje ne smije naći. I to na kraju bude – trenutak odluke.

Dinamo je u prvom poluvremenu pokazao zašto je u Europi u travnju, a doista malo zaleđe Atiemwena je zaustavilo Dinamovog junaka protiv Tottenhama Oršića da zabije i Dinamu ipak da veću šansu u ovom četvrtfinalu. Bilo je tu nekoliko ineteresantnih akcija, ali nije ulazilo kao u ludoj noći protiv Spursa.

Dinamovo izbacivanje Tottenahama odjeknulo je u Europi, a baskijski strateg na klupi Villarreala nije se ponio šarlatanski kao slavni Portugalac. Studiozno je promotrio Dinamo, odmah je nametnuo svoju igru, koja je ove večeri bila bolja za eto taj jedan gol. Emery je respektirao Dinamo, ali je znao što ima u svojoj svlačionici.

U Maksimir je u ovoj, na neki način novoj Dinamovoj uspješnoj eri gostovalo četrnaest momčadi (ne računam pretkola). I osim Manchester Cityja Dinamo je bio bolji ali baš protiv svakog svog suparnika. Do ove večeri. Sada je to bio Villareal. Što može Dinamo za tjedan dana u Španjolskoj? Pokazali su da su – nepredvidivi i opasni.