Jutro nakon ispadanja na Euru, sjedam u auto u 7 sati i krećem put redakcije.

Ni radio nije bio upaljen, rekoh sam sebi, razabrat ću malo dojmove od tog šoka protiv Talijana u zagrebačkoj gužvi koja je svakim danom sve veća i veća. Za divno čudo, gužve nije bilo, očito je da je škola gotova, neki su se pokupili i na more, što je uvijek plus kad je ljeto u metropoli.

Negdje blizu redakcije mozak mi je i dalje prazan, upalim malo radio, i kako volim naše pjesme, kreće ona od Petra Graše i “Vera od suvog zlata”. Krenu stihovi, i dođe do onog dijela nešto me guši, nešto mi leži na duši (iako poruka nema veze s nogometom)… I naravno, podsjeti me na večer prije kad imaš sve u svojim rukama do 98. minute i onda dođe ‘tamo neki’ Zaccagni i pokvari mi cijeli tjedan koji je tek počeo.

Teško je biti pametan po pitanju izbornika Zlatka Dalića. Neki ga vole, neki ga ne vole i to će uvijek tako biti. Sada sve izgleda kao njemačka tragedija gdje na europskim prvenstvima nikako da napravimo dodatan iskorak. Čovjek nam je priuštio toliku količinu sreće, samo podsjetnik na 2018. u Rusiji i 2022. u Kataru dovoljno govori za sebe. Činjenica jest da je nastup Hrvatske na ovom Euru bio loš i da se s pravom kritizira, ali kad se pogleda šira slika, osim možda Španjolaca, Nijemaca i Portugalaca, nitko od ovih na vrhu nije nešto pretjerano oduševio.

I znam da nije neko opravdanje, biti sa Španjolskom i Italijom u skupini je teško, ali da se Albanija mogla dobiti, je, i to je utakmica koja je bila sudbonosna za Modrića i društvo na turniru. Vjerojatno da u jednom slučaju nije bilo Gjasule ili Zaccagnija, onda bi ovih dana planirali zajedničko gledanje utakmica, uz Normabele ili pivo, kako kome draže.

Mučili se jesmo, turnir je za zaborav, ali to je taj jedan turnir kada ništa nije išlo, i kada ne treba sada upirati prstom u svakoga pojedinačno. Nisu ni meni jasni neki potezi izbornika Dalića, i ja sam jedan od četiri milijuna izbornika koji pametuju što je moglo bolje da Hrvatska prođe u osminu finala. I priznajem, tu tešku večer u Leipzigu koju sam gledao preko ekrana sam odmah govorio da Hrvatska treba temeljite promjene. Kao i obično, jutro je pametnije od večeri.

Iz riječi izbornika dalo se iščitati da ostaje i da bi on trebao ostati na klupi Vatrenih koji će sljedeći nastup imati na Ligi nacija.

“Što god se dogodi, šest utakmica u Ligi nacija moraju biti priprema za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Što je cilj i plan mora biti plasman Hrvatske na SP 2026. Reprezentacija zahtijeva remont, brzinu i moderniji nogomet. Treba gledati u tom smjeru“.

Hoće li sve navedeno biti vidljivo do i tijekom Lige nacija, a onda i u ožujku iduće godine kada kreću kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026., treba vidjeti. Puno je tu još upitnika, hoće li Luka Modrić nastaviti igrati za reprezentaciju, možda i netko drugi iskoči i odluči zaključiti reprezentativnu karijeru.

Kako god ključni dani, ili tjedni, su pred nama. Ubrzo ćemo se opet veseliti, siguran sam.