Rivalstvo između Dinama i Hajduka oduvijek je bilo više od obične nogometne bitke. Osim borbe za titule, dva najveća hrvatska kluba često su se nadmetala i oko igrača, povremeno se međusobno "otimajući" talente i zvijezde. Ti transferi često su izazivali snažne reakcije među navijačima, pretvarajući heroje u izdajice, a nekadašnji omiljeni igrači nerijetko su postajali predmet mržnje.
Kao što je zabranjeno voće uvijek najslađe, tako je i prelazak igrača iz suparničkog tabora izazivao posebno zadovoljstvo. Dinamo i Hajduk oduvijek su imali jake omladinske škole i razvijali vlastite igrače, ali uzeti rivala iz njegova “dvorišta” bila je posebna pobjeda. Transferi su se često događali u specifičnim okolnostima – kad bi igraču istjecao ugovor, zbog nesuglasica unutar kluba ili preko “obilaznih” puteva, gdje bi igrači nakon kratkih epizoda u drugim klubovima završili kod rivala.
Popis igrača koji su nosili dres oba kluba poprilično je dug, uključujući neka od najpoznatijih imena hrvatskog nogometa. Tu su, među ostalima, Joško Jeličić, Mirko Hrgović, Niko Kranjčar, Duje Čop, Mario Novaković, Željko Šoić, Dražen Boban, Ivan Bošnjak, Marijan Buljat, Ante Rukavina i Franko Andrijašević. Legende iz prošlih vremena, poput Vilsona Džonija, Svemira Delića, Ratka Kaciana i Branka Stinčića, također su igrale za oba kluba.
U novijem vremenu, Dario Špikić prešao je iz Dinama u Hajduk, pa se preko Gorice vratio u Dinamo, dok je mladi Marko Brkljača jedan od posljednjih primjera ovog fenomena.
Večernji list je izdvojio nekolicinu takvih prelazaka, one koji su najviše uzburkali ‘vodu’, pogotovu među navijačkim pukom..
Joško Jeličić
Iz Hajduka je u Dinamo stigao 1993. godine, s njim je došao i Mario Novaković, igrač silovitog udarca. No, splitsku javnost jako je pogodio prelazak Jeličića koji u Hajduku u to vrijeme u svom klubu nije dobivao očekivano povjerenje. Nije mu bilo lako igrati u plavom dresu u Splitu, gađali su ga s tribina s čime god su stigli, a pod tribinom je dugo bila na zidu napisano ‘da mu bude proklet svaki dinar’.
Niko Kranjčar
Ovaj vrsni igrač nije bio u dobrim odnosima s vodstvom kluba, Zdravko Mamić tražio je da se igračima smanje plaće, no od Nike je dobio odgovor da onda neka uprava smanji i svoje. Sve je iskoristio Igor Štimac i za milijun i pol eura doveo ga u Hajduk. U Splitu je dočekan euforično iako je i dalje govorio da je purger i Dinamovac. Koliko znamo, Niko zbog toga nije imao problema u svom Zagrebu, za njegov odlazak krivilo se Mamića, iako je i Niko znao u Maksimiru dobiti zvižduke. No, problema je bilo u Maksimiru, zbog njegova odlaska bilo je prosvjeda navijača, na prilaznoj cesti nedaleko stadion prevrnut je i policijski automobil…
Mirko Hrgović
Dok je bio u Hajduku bio je ‘hajdučko srce’, ali ubrzo je pao u nemilost navijača. Želio je ostati na Poljudu, ali Poljud ga nije želio i onda je otišao i 2008. godine došao u Dinamo. Izazvalo je to revolt navijača oba kluba, Torcida mu nije opraštala odlazak u Dinamo, a BBB ga nisu nikad prihvatili, čak su njegovu lutku objesili pored stadionske tribine. To je, razumljivo, jako pogodilo i njega i njegovu obitelj i u Dinamu se zadržao samo godinu dana. Dinamo je želio i Matu Neretljaka koji je ostavio trag u Hajduku, ali navijači plavih bili su protiv i u Maksimiru su odustali od tog posla.
Duje Čop
Nije izravno došao iz Hajduka u Dinamo, ‘presjedanje’ je bilo u RNK Splitu. 2011. godine je iz Hajduka otišao u Park mladeži, navijači Hajduka nerijetko su mu zviždali, Hajduk ga se riješio, ali onda mu je Torcida još više zamjerila kad je 2012. otišao u Dinamo u kojem se etablirao, napravio i transfer. No, u Splitu mu odlazak u Dinamo nisu zaboravili pa je tako bio i fizički napadnut u jednom splitskom trgovačkom centru.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!