Reprezentativnu stanku trener Hajduka Valdas Dambrauskas iskoristio je za odlazak na četiri dana u Litvu.

Po povratku u Split otvorio je dušu za Sportske novosti.

“Kad živite u Splitu, onda znate što je Hajduk, ali kad trebate nekome drugome objasniti, onda ponestaje riječi. Zaista nije jednostavno, treba Hajduk doživjeti. Strast, ljubav na prvi pogled, entuzijazam ljudi koji su toliko privrženi klubu… Zato je teško objasniti što je Hajduk. Povijest, ljubav, tradicija, strast, sve je to Hajduk. Klub koji ljudima znači nešto veliko, klub koji spaja ljude”, otkrio je Dambrauskas.

Cilj ove sezone je trofej.

“Za mene je trofej nešto jako značajno u životu, u karijeri. Imamo dobre šanse, ali svaka sljedeća utakmica je najvažnija. Znate da ne gledam dva mjeseca unaprijed, ne kalkuliram s rezultatima. Ali, s druge strane, znam da imamo šansu doći do tri trofeja. Kup, prvenstvo, zatim i Superkup, izazovi su koji se nude u sljedeća četiri mjeseca. Neuspjeh? Uzeo sam trofeje u tri države, ali jasno je da gledam što je sljedeće. Ako pričamo o razini kluba, nijedan rezultat nije nikakva katastrofa. Što god da se dogodi, imat ćemo podršku navijača i živjet će klub. No, jedno je jasno, moramo manje pričati o trofejima, a više raditi na tome da Hajduk bude jači u svlačionici i na terenu. Možemo mi pričati o trofejima, ali ako nemate proces sve je uzalud. Kad imate mentalnu stabilnost, kad znate što radite na terenu, onda dođu i trofeji. Svaki dan idemo u tom pravcu i nadam se da ćemo doći do cilja.”

U godinu dana dobio je 16 novih igrača.

“Ne uzimam to kao otežavajuću okolnost, niti u tome tražim alibi. Nogometna povijest ima toliko primjera gdje se rezultat napravi u kratkom roku. Prošle sezone Tuchel dođe i uzme Ligu prvaka, drugi put u povijesti Chelseaja. Moramo gledati u oba smjera. Uzbuđenje je, napeto je, veliki je izazov, ali taj izazov traži vrijeme i proces. Kada dođete kući, ne letite na 10. kat, nego idete liftom. Želim reći, nije sve uvijek u ružičastim bojama, nije sve idealno, ali bitno je da znate kuda idete.”

Otkrio je Dambrauskas i što ga je najviše dojmilo u Splitu.

“Pun stadion. Naučio sam što znači rasprodano. Volim kada ljudi dolaze na stadion, volim kada su sretni. Ljudi slave, to govori za što žive. Što se tiče grada Splita, malo sam vidio. Gotovo ništa. Živim na relaciji stan – stadion, tek sam četiri-pet puta otišao s obitelji ili prijateljima na ručak.”