Nitko nije savršen, pa tako niti Nenad Bjelica. Često je za moj ukus "too much", ali kao da se rodio u Maksimirskoj 128. iz koje je svojedobno nepravedno izbačen

Na popodnevnoj ‘pivici’ s kojom su se frendovi zagrijavali za sudar Slovana i Dinama rodila se luda ideja.
– Daj rezerviraj dvije sobe u Münchenu, a datumi su 30. na 31. svibnja i 31. na 1. lipnja.
Da vas podsjetim, 31. svibnja 2025. te subote će se u bavarskoj metropoli igrati finale nogometne Lige prvaka. Pokoja čaša više, dobra zeka i šašava ideja koja će takvom i ostati.

Da se otrijeznimo, i postanemo realni dosta je jedna prospavana noć. No, nakon dvije vezane gostujuće pobjede u redizajniranoj LP i nokaut faza bila bi za Modre – jedno finale. Za početak Dinamo nikad nije vidio visibabe u Kupu/Ligi prvaka. Jednom praška Dukla, drugi put lisabonski Sporting zaustavili su Dinamo u nokaut fazi, ali to je bilo u rujnu. Dakle, na prvoj stepenici. Nešto bliže je klub iz Maksimirske 128. bio 1998., 1999. i 2019. godine. Ali nikada nije vidio u daljini „Srebrni pehar s velikim ušima” u proljeće. Tri desetljeća su prošla od Hajdukovog četvrtfinala Lige prvaka i poraza protiv kasnijeg prvaka Ajaxa koji je imao famoznu generaciju koja je do pojave Pepove Barcelone igrala najljepši nogomet. Hrvatski prvak je nakon ‘šamara’ u Münchenu odigrao tri prave utakmice, osvojio sedam bodova i sada mu se nudi šansa kao malo kad. Ali, svi oni koji dobro poznaju Modre ‘hodat će po jajima’ – jer to je Dinamo, koji zna izgubiti i nemoguće.

Horor noć u bavarskoj metropoli, vrijeme je pokazalo zapravo je najbolja stvar koja se Dinamu mogla dogoditi. I dok je novi šef Nenad Bjelica hvalio rad Sergeja Jakirovića istaknuo je jedan zanimljiv detalj.

“Dinamo ima odličan igrački kadar, širinu, vjerujem da se ovdje može napraviti dobar posao”.

Velimir Zajec i taj tihi i samozatajni sportski direktor Marko Marić uz poneke pogreške složili su roster iz kojeg Nenad Bjelica doista može izabrati. U njemu ima bogom danog talenta (Baturina, Sučić, Kačavenda, Stojković), već etabliranih majstora ove igre (Petković, Pjaca koji je u Bratislavi bio sjajan), nezamjenjivih (Mišić, Ristovski, Ademi), tu je kako kaže Bjelica najbolje desno krilo bez PR-a, te vjerujem doskora i novi hrvatski reprezentativac Sandro Kulenović.

Naravno, odmah nakon pobjede u Bratislavi stigla je poruka:

“Slovan je momčad koja ne zaslužuje Ligu prvaka”.

Prije dva tjedna je slična sletjela.

“Salzburg više nije onaj Salzburg.”

Načelno, ne mogu se ne složiti. Slovan i Salzburg su slabije momčadi od Dinama i to baš u igračkom kadru. Ali koliko je puta Dinamo imao bolju momčad, pa nije slavio u ovakvim utakmicama. Prečesto je momčad bila bolja od trenera. Nitko nije savršen, pa tako niti Nenad Bjelica. Često je za moj ukus bio “too much”, ali kao da se rodio u Maksimirskoj 128. iz koje je svojedobno nepravedno izbačen. Prvi mandat je odradio za vrlo dobar, gotovo odličan, a na startu drugog pokazuje da je sam sebi podigao letvicu. Da mu treba vremena i da neće biti lako ‘voziti paralel slalom’ pokazao je Osijek u Maksimiru, no preuzeo je momčad u prebogatom kalendaru utakmica i u psihološki delikatnom trenutku nakon kalvarije protiv Bayerna. No, i on je naučio na svim svojim greškama, a bilo ih je i u Trabzonu i Berlinu, posebno u Osijeku.

Taktički je posve odrastao. Vidjelo se to u Bratislavi, gdje je dobro snimio suparnika i vratio se na sustav koji je momčadi poznat. Znao se prilagoditi kadru koji ga je dočekao, ono što je sjajno za Dinamo, iako je pragmatičar, da pušta telentu da se razmaše, a ne da ga guši. A utakmica protiv Monaca, jer ipak je to uz Bayern pravi i zahtjevni suparnik je naznačila da Dinamo pripada društvu klubova iz drugog ešalona klubova koji su pronašli put do LP. A to je pozicija u kojoj se Dinamo želio naći i u sljedeće četiri puno teže utakmice može pokazati da ovom društvu definitivno pripada.

I bez obzira na Sergeja Jakirovića Dinamo je ipak morao dočekati pravog profesora.