Nećemo filozofirati - ovo je dobar ždrijeb! Za jednu ligu prvaka to zaista jest - kaže autor u tekstu, kojeg u cijelosti pročitajte u nastavku:
U šest prijašnjih nastupa u Ligi prvaka Dinamo se nije baš proslavio. Ako ne računamo uspjehe pod imenom Croatia, ne samo zbog drukčijeg naziva, druge uprave, već i zbog znatno različitog izgleda i težine tadašnjeg Champions Leaguea u odnosu na današnji… zagrebački Modri dohvatili su tek jednu pobjedu i jedan remi u četiri nastupa u skupinama.
Uglavnom se gubilo i to bez nekog velikog otpora, s tim da je napretka ipak bilo. No, mora se biti pošten i reći da je svaka skupina bila vrlo jaka, a ovo je prvi put da možemo reći kako se Dinamo realno sreća osmjehnula.
Jer, klubovi iz prvog jakosnog dijela ždrijeba ionako su drugi svemir, s kojima se nijedan hrvatski ili klub slične kategorizacije neće moći ravnopravno nadmetati vjerojatno nikada. Ono gdje se pomno gledalo da se nešto ušićari su bili druga i četvrta jakosna skupina i za njih se može reći – nije loše!
Mora se tako komentirati. Prije nekoliko godina ovaj ždrijeb smatrao bih jako lošim, jer Dinamo je tada bio igrački i ino strukturiran da bi mu svatko tko se postavi dovoljno čvrsto, a istovremeno posjeduje dovoljno tehničkog znanja, bio previsoka prepreka.
To su danas Šahtar i Atalanta, ali danas je i Dinamo druga priča. Iako nisu oduševili, blago rečeno, u uzvratu protiv Rosenborga gdje su odigrali možda i najgoru europsku utakmicu otkad je na klupi ovaj osječki stručnjak, ne bi bilo korektno suditi cijeli orkestar samo na temelju jedne slabije izvedbe.
#related-news_0
Ono što smo zapazili u proteklih godinu dana jest da je to jedna kompaktna cjelina koja ima glavu i rep u igri, iako se ponekad može prigovarati za neke strateške odluke u igri, dojam je da su ovaj Dinamo i onaj koji je 2017. nakon šest utakmica ostao bez postignutog gola dvije različite priče.
I zato, ajde nećemo filozofirati – ovo je dobar ždrijeb! Za jednu ligu prvaka to zaista jest. I Dinamo, čiji strateg neuvijeno priča u istom smjeru, ima pravo maštati čak i o onom što je u isto ovo vrijeme prošle godine djelovalo kao halucinacija totalnog luđaka – o osmini finala Lige prvaka!
Šahtar nije više toliko moćan, niti igra na svom stadionu niti će potući ove sada već i iskusne dečke ‘na mišiće’, a Atalanta je neke stvari dužna. I vjerovali ili ne, većina njenih igrača nikada nije bila u situaciji poput ove, na pozornici poput ove!
#related-news_0
Nisu ni Dinamovci, ali jesu njihovi navijači, njihova okolina. Atalantina bi mogla zagristi malo prejak zalogaj.
I na kraju – često to spominjem, možda prečesto, ali tako vam je to kad odrasteš na sezonama rasprodaja i teških razočaranja – konačno, konačno je Dinamo sačuvao ono najbolje što ima i došao u priliku vidjeti što može kao takav.
Pazite, to je situacija u kojoj Modri nikad još nisu bili – u Ligu prvaka ušli uigrani, s istim trenerom, istom nogometnom filozofijom, bez straha da će se nečija glava skotrljati niz stepenice u slučaju pogrešnog koraka.
Znam što ćete reći – pa Šahtar je svake godine tu! Ali, dajte mi recite, koliko je Šahtar u povijesti igrača za lige Petice ponudio, a koliko Dinamo?
Sve što je Plavima ikad trebalo je jedna godina zajedništva, stabilnosti, mira. Da postanu grupa, da poznaju jedan drugog u trepavicu i da znaju da će i sutra svi opet biti tu.
Dinamo dosad u Ligi prvaka kao da je uvijek igrao s hendikepom, u kladioničarskom smislu, sada ga prvi put nema. Velika je to snaga i relativna prednost pred suparnicima za prolaz. Prilika je tu. Treba biti ambiciozan, čak i drzak pa krenuti po još jedno europsko proljeće!