Posljednji ovosezonski derbi (nedjelja, 30. travnja u 18 sati), trenutak u kojem će Dinamo i samo s jednim osvojenim bodom osvojiti novi naslov prvaka, ili će pak Ivan Leko uspjeti pred rasprodanim Poljudom samo prolongirati novu titulu Plavih. I oduzeti privilegij Igoru Bišćanu, da nakon što je na Poljudu kao kapetan podigao trofej Kupa, to sad učini kao trener.

Dva stratega najmoćnijih hrvatskih klubova su vršnjaci – Ivan Leko je rođen 7. 2. 1978., a Igor Bišćan 4. svibnja 1978., zajedno su nastupali za U-21 reprezentaciju Hrvatske, između ostalog i na Euru 2000., Bišćan s brojem 4, Leko s brojem 10 na leđima, a 1999. odradili su zajedno nekoliko reprezentativnih treninga i akcija bez posebnog traga. Bišćan je imao dva nastupa u dresu A-reprezentacije, pa je pobjegao u povijest, dok je Leko odigrao 13 utakmica i to uglavnom prijateljskih naviše u eri izbornika Zlatka Kranjčara. Obojica su u karijeri bili kapetani svojih matičnih klubova, ostavili su svaki na svoj način trag u navijačkom puku.

Igor Bišćan je bio defenzivac, stoper, igrač koji je na kraju imao burnu, samo na trenutke i briljantnu karijeru (prvak Europe s Liverpoolom, a na tom putu do titule puno je dao), ali kad se podvuče crta – Beli je u nogometu mogao napraviti više. Nije zbog svoje tvrdoglavosti, ali i meni osobno stava koji cijenim. Nije dopustio da ga gaze.

Ivan Leko je bio rekao bih posljednja – desetka! Pregled igre, dobar prekid, ne možda toliko dobar u dva pravca, ali svako posebna inteligencija. Bio je nogometni šmeker, ne toliko konkretan i ubojit kao Livaja, niti tih liderskih crta na terenu, ali pamtit ćemo ga kao nogometaša koji je o toj čarobnoj igri sve znao, ali je imao limite. Te vrste koje su mu onemogućile da nogomet može igrati na razini – najvećih svjetskih klubova. No za razliku od Bišćana on je u igračkom smislu ipak dao sve što je mogao.

U trenerskom smislu Igor Bišćan je nekako bio sporiji. Usavršio je teniske udarce do perfekcije, dobar je u sportskim kvizovima, ali između nogometne karijere i trenerske ostavio si je nešto prostora. Četiri godine je sazrijevala odluka i zanimljivo odlučio je početi u Rudešu. Mali zagrebački klub, tada drugoligaš i naravno pitanje – što je mogu? I odmah je Rudeš uveo u prvoligaški razred, no Olimpija je bila nova stepenica. Liga koja nije posebno kvalitetna, ali želio je Bišćan tu probati i više u natjecateljskom smislu testirati svoje mogućnosti. Sa Zmajčekima je osvojio duplu krunu i vrlo brzo odlučio da je ljubljanskoj epizodi došao kraj. Rijeka Kup, s mladom reprezentacijom dva nastupa na Euru U 21. Bišćan je u tih šest godina pokazao da ‘u njemju ima nešto’, ali što je to točno ne može nitko bolje otkriti od – Dinama. Stigao je popraviti Čačićeve pogreške, koje su se činile u trenutku možebitno nepopravljive, iako će Dinamo i ovaj naslov prvaka osvojti na temeljima – nekih prošlih uspješnih nogometnih vremena.

Ivan Leko je još aktivno igrao, a već su mu rekli – tvoje mjesto je na trenerskoj klupi. Dvije godine ima više trenerskog staža od Bišćana, no i rezultat o kakvom zasad Bišćan tek može sanjati. Nakon pristojne igračke karijere u Belgiji – nosio je i dres Club Bruggea i Lokerena, sa Sint-Truidenom je od momčadi koja se nalazi u zoni ispadanja, uspio sastav dovesti u borbu za Europsku ligu. S Club Bruggom je osvojio naslov prvaka Belgije, što će Bišćan tek u budućnosti moći dostići ili nadmašiti. No, ako pitate ljude koji dobro poznaju nogomet u Belgiji onda će svakako posao u Royal Antwerpu što se Leke tiče biti ipak najcjenjeniji. Osvojio je Kup Belgije u Covid 19 godini, a onda je s tim istim Antwerpom igrao Europsku ligu. Leko je na tom putovanju nadjačao Mourinhov Tottenham, te pokazao da s puno igrački slabijom momčadi nego što je to Club Brugge pokazao da u “njemu ima nešto”.

Leko je u 2023. godinu ušao kao trener Hajduka, s (pre)velikom emocijom i malo manjom količinom razuma. U ovih nekoliko mjeseci Leko je ipak stavio sjenu sumnje, premda mislim da je srcem ušao u avanturu koje nije bio svjestan.

Što čeka Bišćana i Leku nakon vjerojatnog prvenstvenog odnosno kup mamurluka? Puno teških i važnih pitanja. Bišćan ima povjerenje klupskih čelnika, Hajdukovi tek za Leku to moraju javno izgovoriti. Sezona 2023./24. svakako će u klupskom smislu biti važnija od bilo koje prije. Jer novi format Lige prvaka (više utakmica, znatno više novca) zapravo će biti najveći mogući mamac i cilj Dinama i Hajduka. Umnogome će ovisiti i klupske odluke – prodaja kapitalaca, stvaranja novih igrača i novih vrijednosti. Hajdukovi su juniori iskazali potencijal, no pitanje je tko će preko noći moći postati senior. I Dinamo ima nekoliko silno potetntnih mladih igrača. Vjerujem da ćemo zapravo doznati tko su Igor Bišćan i Ivan Leko.

Nema dvojbe da i jedan i drugi nose posebnu emociju u sebi. I jedan i drugi su nedvojbeno dali do znanja da u ovom trenutku vode klub koji jedino vole. I jedan i drugi su to naslijedili od obitelji, okruženja, vidi se to po svakoj izjavi. Da, to su osobe koje bih mogao vidjeti i na maksimirskom i poljudskom sjeveru, jer od malih nogu za njih postoje samo Dinamo i Hajduk. I ta emocija, koja je dobra, u poslu mora biti kontrolirana. I dok su u trenerskom smislu kontrolirani, čini mi se da im emocije zasad nisu saveznik.