U razgovoru od 40-ak minuta, koji možete pogledati u prilogu, 61-godišnji Danko Cvjetićanin otvorio je mnoge zanimljive teme, pričao je o Draženu Petroviću, Luki Dončiću, Nikoli Jokiću, ali je iskreno odgovorio i na nekoliko škakljivih pitanja o hrvatskoj košarci.

Na pitanje kako komentira činjenicu da Hrvatska po prvi puta neće igrati Eurobasket rekao je:

“To je posljedica svega što se događalo zadnjih desetljeća, ne godina. Dakle, meni je jako žao da smo mi naučili javnost da su neuspjesi normalni i jako mi je žao da više nitko zapravo nema nikakvu pravu reakciju na takvu činjenicu. Dakle, to ne da je katastrofa, to je, ako već govorimo o onima koji vole košarku, smak svijeta! Ne igrati ni na jednom natjecanju i imati sve mlađe kategorije u B skupinama, za jednu zemlju koja ima takvu tradiciju, koja je dala toliko i koja još uvijek ima svoje predstavnike u najboljoj ligi na svijetu, je poražavajuće. Meni je jako žao da se nitko nije tu osjećao krivim, da se nitko nije osjetio odgovornim“, kazao je Cvjetićanin koji je nakon igračke karijere godinama radio kao NBA skaut.

Na tu temu o hrvatskoj košarci još je dodao:

“Naravno da svi mi želimo da se to promijeni i svake godine uvijek dolaze nove nade, želje… Međutim, postoji jedna stara boljka da svi ti ljudi koji su se promijenili u Savezu, zapravo nisu osjećali nikakvu odgovornost. To je nevjerojatno! Od početka do danas ne osjećaju odgovornost. Evo, Stojko i Dino su odstupili, vrlo časno. Kad su vidjeli da ne ide, rekli su hvala, mi idemo. Ovi drugi ne.“

Prisjetio se Danko Cvjetićanin, koji je nakon igračke karijere od 1998. do prošle godine radio kao europski skaut za NBA momčad Philadelphia 76ers i Brooklyn Nets, nekih europskih igrača koji su jako nisko izabrani na NBA draftu. Najpoznatiji primjer svakako je Nikola Jokić koji je na NBA draftu 2014. godine izabran kao ukupno 41. (u drugoj rundi).

Na pitanje kako je moguće da je Nikola Jokić, trostruki MVP (najkorisniji igrač) NBA lige koji je odveo Denver do titule 2023., izabran tako nisko i je li to propust skauta, rekao je:

“Kad je Jokić u pitanju, mislim da je glavni faktor te neke sumnje bio fizički aspekt, njegov atletski dio. On je uvijek bio odličan momak i trenirao je kako treba, o njemu se sigurno nema ništa za reći izvan košarke, ali taj segment neatletičnosti je zapravo bio jako zastrašujući za njih (Amerikance, op.a.)“, kazao je Cvjetićanin dodavši:

“Međutim, Jokić je dokazao da je izuzetak. On je dokazao da je jedan od milijun igrača koji, unatoč tome što on nije pravi atleta, kakvi su recimo drugi centri, ipak pronalazi način da bude dominantan. On igra na jednom jako visokom nivou, ima osjećaj za igru i vrlo je inteligentan igrač. Pronalazi put do koša na sve moguće načine, ima jako mekan šut, ima lijevu, desnu ruku, igra u kontaktu, može igrati izvana, može igrati iznutra. On je zapravo i playmaker na terenu jer ima fantastična dodavanja. Dakle, on je dokazao da zapravo igrač koji nije atletski dominantan može igrati. To je dokazao i Luka Dončić, što je interesantno“, dodao je Cvjetićanin.

Usput je ispričao i anegdotu o NBA draftu 2002. kad je kao skaut Philadelphia 76ersa uvjeravao šefove da izaberu francuskog beka Tonyja Parkera za kojeg je bio uvjeren da će postati vrhunski igrač. No, šefovi i kolege ga nisu poslušali…

Pričao je Danko Cvjetićanin još od Dejanu Bodirogi te kako mu je drago da je tijekom karijere koristio njegov specifičan dribling, koji je usavršio u Ciboni, a dotakao se i hrvatskog košarkaša Darija Šarića te ključnog detalja u njegovoj karijeri.

No, pričao je s velikim respektom o Draženu Petroviću i Toniju Kukoču:

“Dražen je bio rođeni pobjednik i bio je nevjerojatan radnik. Simbol Dražena nije samo pobjeda nego i rad! Ono što je bila velika stvar kod Dražena je to što je, po dolasku u NBA, priznao da mora mijenjati svoju igru što je i napravio nevjerojatno brzo. Radio je na sebi svakodnevno bez da ga je netko tjerao na to. Dakle, on je vrlo inteligentno shvatio zapravo što mora napraviti da bi bio uspješan i on je to napravio. On je dizao razinu šuta, brzinu svog šuta na jednu nevjerojatnu razinu. Meni je, nakon prve godine kada je imao vrlo mizernu minutažu, i dalje govorio da vidi sebe u All-Star utakmici. Dakle, ta nevjerojatna unutarnja energija i optimizam i vjera u sebe, to je apsolutno nevjerojatno!“

A Toni Kukoč je posebna priča:

“Toni Kukoč je apsolutno sve to što sam spomenuo za Dražena te je uz to imao nevjerojatan osjećaj za igru, s vizijom koja mu je davala zapravo jednu polivalentnost na terenu. Toni Kukoč možda nije imao taj jedan životinjski instinkt za scoringom, za postizanjem poena. Da je Toni Kukoč imao taj instinkt Michael Jordana, on bi sa tim laganim šutem koji je koristio kad je trebalo, mogao davati svaku utakmicu 25 poena.“

Malo je poznata priča je Dejan Bodiroga, što je i sam potvrdio, koristio vašu fintu kod driblinga kojom je tom fintom izluđivao sve svoje protivnike?

“Pa naravno da mi je drago, to je taj Shammgod, kako ga zovu Amerikanci. To je jedna finta koju sam ja još 1985., 1986. godine usavršio na treningu. Vrlo je jednostavna, meni je funkcionirala jako dobro. Ja sam se uglavnom zaustavljao na šut nakon prvog driblinga, poslije te finte. Poslije toga su drugi počeli koristiti tu fintu i ona je postala poznata. Ginobili je jedan od njih i jako mi je drago da se povezuje sa mnom ta finta. Na YouTubeu postoji i povijest, ta kronološka, kronološka povijest korištenja te finte.“

No, najbolje je vašu fintu izvodio baš Bodiroga, ali nikada nije otišao igrati u NBA. Bi li Bodiroga uspio u NBA-u?

“Pa ja sam siguran da bi! On je isto jedan od igrača koji je imao tako jak karakter, pobjednički karakter. On je bio nevjerojatan igrač u pozicijskoj igri, dakle u postavljenoj igri. On je tu bio majstor. Teško mu je bilo uzeti loptu, ima dobro tijelo, znao se nasloniti na igrača i tu je tražio svoju šansu da uvijek u tom nekom polu kontaktu pronađe taj šut sa laganim bacanjem mu nazad. Dakle, Bodiroga je bio jedinstven igrač. Meni je jako žao da nije probao u NBA-u, a siguran sam da bi u NBA-u bio dobar igrač.“