Roko Leni Ukić objavio je kraj igračke karijere.

Sve je počelo i završilo u njegovom Splitu, a u međuvremenu je bivši kapetan reprezentacije Hrvatske između ostalog nosio i dresove Tau Ceramice, Barcelone, rimske Lottomatice, Toronta, Milwaukeea, Fenerbahčea, Panathinaikosa, Cedevite… Njegova bogata karijera trajala je 23 godine.

“Osjećam se super. Razmišljao sam kako napraviti objavu, točku na i, da neću više igrati, iako je to u mojoj glavi bilo već godinu dana. Nisam fan društvenih mreža, želio sam to javno objaviti na press konferenciji. Profesionalno više neću igrati košarku. To je logičan i prirodan slijed događanja. Puno sam dobio pitanja, je li mi teško…Nije mi nimalo teško, svjestan sam kako se profesionalni sportaš mora fizički osjećati. Bolovi nakon utakmice ti govore da je dosta”, rekao je Ukić.

Odgovorio je i na pitanje je li mu žao što igračku karijeru nije začinio s trofejom u dresu Splita.

“Naravno da mi je žao. Svakog poraza mi je žao. Došao sam u klub u situaciji gdje se 20 godina nije igralo finale. Nije bilo predodređeno da osvojimo trofej. Prvu godinu smo bili dvije godine daleko od trofeja. Pokušali smo još u dva navrata. Lani nije išlo. Sigurno da mi je žao, ali ne gledaš svoju karijeru zadnja tri kilometra, ako ti put traje 100 kilometara. Klub ima priliku napraviti to za tjedan dana.”

Vidi li se u ulozi sukomentatora na televiziji?

“Radim nešto što me veseli. Ne uzima mi previše energije i vremena. Skroz mi je to zanimljivo. Govore ljude da solidno to radim. Vidjet ćemo kako će se razvijati priča s košarkom na televiziji.”

Najbolji igrač s kojim je igrao?

“Dino Rađa, a idol mi je bio Reggie Miller, iz vremena kad sam imao devet godina.”

Najteži trenuci karijere?

“U Španjolskoj mi nije bilo lako. U Splitu sam imao dosta ovlasti, a onda dođeš u sredinu gdje se moraš uklopiti, to nije lako. Iz sezone u Tau Ceramici imam lijepih trenutaka.”

A otkrio i gdje mu je bilo najbolje.

“Atena i navijači Panathinaikosa kada dobiju Olmypiacosa. Tada se mogu mjeriti s navijačima Hajduka kada se dobije Dinamo.”

Karijera u NBA?

“Imam lijepa sjećanja. Svaki put kada bih zabio deset poena bi bih sretan.”

Poslao je i poruku mladima.

“Da se ne žale puno, jer uvijek će im nešto faliti. Nikad neće biti idealno. Kao profesionalac u bilo kojem klubu imaš puno otežavajućih okolnosti.”

Reprezentacija?

“Većinom su to bile frustracije. Nama su često očekivanja bila veća od realnosti. Mi nikad nismo imali reprezentaciju koja je bila označena za finale. Nekad je falilo kvalitete, nekad malo sreće, jedna sudačka odluka, šut…Nikad to ne doživljavam kao osobni neuspjeh. Ja sam imao najviše nastupa, simbolizirao sam generaciju koja nije bila pretjerano uspješna, ali je to bilo puno bolje nego zadnjih godina.”