Toni Kukoč jedna je od traženijih NBA legendi poslije početka emitiranja dokumentarne serije 'The Last Dance'
Toni Kukoč najprije je po sedmi put izostavljen iz uvrštavanja u jišarkašku Kuću slavnih, a onda je krenulo i emitiranje dokumentarne serije ‘The Last Dance’ koja je dodatno zainteresirala sve ljubitelje košarke za legendarnog hrvatskog košarkaša. Tako je Kukoč prihvatio odgovoriti na pitanja fanova preko službenog NBA Twitter profila.
Odrastajući u Europi, kakav ste pristup imali gledanju NBA utakmica. Jeste li imali omiljenog igrača u djetinjstvu?
Kad sam počeo igrati košarku sredinom 80-ih, nismo imali prilike gledati prijenose utakmice, pa smo kupovali videokazete s Larryjem Birdom, Magicom Johnsonom i još nekim igračima poput Michaela Jordana, koji je tek započeo NBA karijeru. Gledali smo ih iznova i iznova, njihove poteze i način na koji igraju. Ako se dobro sjećam, prve utakmice koje sam gledao u prijenosu bila su finale između Detroita i Portlanda te Detroita i Lakersa. Očito, nakon što su me Bullsi izabrali, počeo sam pratiti njih, gledao sam sva njihova finala, prvo protiv Lakersa, a zatim i Portlanda i Phoenixa, budio bih se u dva, tri, četiri ujutro, nisam mogao dočekati gledati ih, pogotovo jer sam znao da mi ti dečki mogu postati suigrači ako se odlučim na odlazak u NBA, da jednom s njima možda mogu osvojiti naslov.
Jesu li Bullsi iz sezone 1995./96. najveća NBA momčad svih vremena?
To nije pitanje za mene, ima stručnjaka koji na to mogu odgovoriti, ja sam samo sretan što su nas stavili u tu kategoriju. Očito, bile su tu generacije Lakersa i Bostona, pa sad Golden State Warriorsi. Volio sam biti dio te momčadi, pune drukčijih tipova ljudi koji su se ujedinili u istom cilju u sezoni koja je ispala jedna od najboljih u povijesti. Donijeli smo puno radosti. sreće i uzbuđenja fanovima diljem SAD-a i cijelog svijeta, do danas o toj momčadi govore kao o jednoj od najboljih ikad.
U svojoj rookie sezoni s Bullsima pogodili ste puno šuteva za pobjedu. Koliko vam je to podignulo samopouzdanje u smislu da su vas počeli prihvaćati?
Volio sam igrati za Phila. Bio je jedan od najboljih, ako ne i najbolji trening kojeg sam imao. Zašto je bio tako dobar? Pristupao je svakome ne samo kao igrači,nego kao osobi, pokušavao nam ući u glavu, vidjeti što nas pokreće i istovremeno tražio točku pucanja da vidi hoćemo li reagirati pozitivno kad je najpotrebnije. Pokušavao nas je držati usredotočene na svaki trening i utakmicu. Kao Europljanin, imao sam problema shvatiti indijansku kulturu, ali donekle sam shvaćao zen. Iako je govorio da sam svojeglav, mislim da sam opuštena i povučena osoba. Volio sam igrati triangle, Phil mi ga je jako dobro objasnio, on i Tex Winter smislili su mnoge varijante. I dalje mislim da je to najbolji sustav u kojem sam ikad igrao. Bilo je zabavno biti u njegovom društvu, vrlo je pametan i velikodušan trener.
Koja je najveća prilagodba koju ste morali napraviti dolazeći iz Europe u NBA?
Igra u NBA-u je brža i snažnija, s puno više boljih atleta, zatim broj utakmica u kratkom periodu… Posljednjih sezona u Europi igrao sam do 115 utakmica u godinu dana, a u NBA-u 82 utakmice plus doigravanje, ali u samo 7-8 mjeseci, dakle 3-4 utakmice tjedno. Prva sezona može zato biti vrlo iscrpljujuća. Morao sam naučiti igrati različite pozicije. U Europi sam uglavnom igrao na niskom krilu ili kao point-forward, a u Bullsima sam morao učiti igru leđima prema košu, na poziciji četvorke ili čak centra. Morao sam nabiti nešto mase… Nije bilo lako, ali nekako sam se snašao.