Novi trener Partizana Andrea Tranchieri za SK o svojim počecima, opčinjenosti košarkom s ovih prostora

Karizmatični talijanski trener Andrea Trinchieri neočekivano je završio u srpskoj košarci. Nije na novom početku, ali bi njegovim dolaskom mogla bi se okrenuti nova stranica u povijesti Partizana. Predsjednik kluba iz Humske Ostoja Mijailović uspio je nagovoriti Andreu Trinchierija da prihvati ponudu i pokuša da pokrene ‘parni valjak’.

Italijan američko-hrvatsko-crnogorske krvi oduvijek je bio  veliki zaljubljenik u jugoslovensku školu košarke, a s obzirom na to da odlično priča naš jezik neće se dugo morati prilagođavati na novu sredinu. Ne tako davno hrvatski bio je među kandidatima za klupu reprezentacije Hrvatske.  

Trinchieri  je u ožujku prošle godine u opširnom intervjuu za Sport Klub pričao o svojim korjenima, opčinjenošću jugoslovenskom košarkom, Draženu Petroviću, Aleksandru Nikoliću, Bogdanu Tanjeviću,  Saletu Đorđeviću, Saši Daniloviću, profesoru Aleksandru Nikoliću, Boši Tanjeviću, Draženu Petroviću, mirisu košarke u Pioniru, svojoj trenerskoj filozofiji, neobičnom kriterijumu kod izbora igrača…

– Mama mi je iz Hrvatske, a djed iz Crne Gore, to je veliki koktel sa mamine strane, a otac je Amerikanac. Ja sam se rodio i živio u Italiji, uvek pričao tri jezika, istakao je Trinchieri i potom se osvrnuo na svoje početke u rodnom gradu Milanu.

– To su iskreno rečeno bile tužne godine za Milano, nisu imali mnogo novca i ideja, ali moraš da počneš negdje. Bio sam sedam godina u klubu, trenirao i mlade momčadi, radio četiri posla. Tako treba na početku. 

Odrastao je gledajući D’Antonija, Dina Menegina, Booba McAdooa.. ali posebno ističe igrače s ovih prostora. 

– Uvijek kada je Dražen Petrović dolazio u Milano za mene je bio party. Cibona, Partizan, to su bili europski divovi… Korjeni su korjeni i košarka preko Jadranskog mora uvijek je bila za mene super, bila mi je kao magnet. Svake godine dolazili su Dražen, Kukoč, Rađa, Divac, Paspalj, kasnije Bodiroga…

Kojeg ste igrača najviše voljeli gledati?

–  Dražen Petrović. Kako je igrao, kakva psihologija, sve mu je bio izazov. Nakon njega sam volio gledati Sašu Đorđevića, a nakon njega Danilović.  

Description:

Prvi samostalan posao dobio je u Vanoli iz Cremone (2004-2007), potom je bio u Cantuu,  a 2012. osvojio je Superkup Italije s tim slavnim klubom. Uvek je volio da uči i usavršava se, a logično veliki uticaj na njega su imali treneri s ovih prostora. 

“Profesor Aleksandar Nikolić je preteča moderne košarke. I Bogdan Tanjević je na mene ostavio veliki utjecaj. Kako su talentirani bili igrači, tako su vrsni bili i treneri.   

Danas je u Beogradu dobar espresso bas kao nekad u Milanu! @PartizanBC #MiSmoSpremni pic.twitter.com/loEYeIaTfr

— Ostoja Mijailovic (@Ostoja1945) October 29, 2018

Tranchieri nikad nije skrivao privrženost košarci s naših prostora.

– Svetislav Pešić je 1993. napravio košarku u Njemačkoj. Nema mnogo tradicije, ali ima sve drugo. Ima plan igre, dosta je čista i napadačka košarka. I volio sam taj stil.  

“Košarka je jako važna, meni je košarka život. Ali nije košarka sve.