Košarkaška Europa od danas ne spava

Košarka ostalo 31. kol 201710:59 > 11:08
Getty images/Elsa

Danas starta Europsko prvenstvo u košarci koje će se igrati u 4 zemlje, a završiti u Turskoj. Naš novinar Patrik Mršnik donosi vam presjek svega što trebati znati povodom dugo iščekivanog početka natjecanja.

Getty Images/Grant Halverson

Konačno – počinje! Jubilarno, četrdeseto po redu europsko košarkaško prvenstvo otvara se upravo ovoga dana, na krajnjem sjeveru Starog kontinenta. Od njega očekuju puno, naši, ali i ne samo naši navijači, već i doslovno, pola košarkaške Europe. Nema reprezentacije koja je među dvadeset i četiri zastave bez neke želje. U onih malo jačih, želja prerasta u imperativ, često spominjan u upravo nama bliskim košarkaškim krugovima. O njemu ipak, možda nekom drugom zgodom.

Nedvojbeno, najteže je Litvancima. Gubili su, i to dosta uvjerljivo dva posljednja finala, ono u Lilleu i u Ljubljani, u kojoj smo došli tako blizu medalji. Uzeli su je Španjolci kojima je to bio i jedini kiks u prethodnom desetljeću, nakon Tomasove trice u Sevilli i ruskog revanša u spektakularnom madridskom finalu. Kroz rakurs Španjolske i Litve, koju ove godine malo tko svrstava u uski krug favorita za najveće domete, ogleda se omjer snaga onih velikih i malih predatora.

Prije ikakvog dubljeg zarona u priču oko najave turnira koji će nas sve skupa na dva tjedna prebaciti u istočnoeuropsku vremensku zonu, treba još jednom povući priču oko igrača koje na Eurobasketu nećemo gledati. Njih je, po slobodnoj procjeni preko stotinu. Ozlijeđenih, umornih, kakvih god. To su oni koji bi ovo natjecanje učinili još primamljivijim.

Osim Španjolaca, koji su preko braće Gasol i Navarra svoje potencijalno zlato već posvetili Sergiju Llullu, za istim stolom sjedi i Francuska. Kako, zapitat će se neki i prstom pokazati na statistiku iz ogleda s Hrvatskom na početku priprema u Orleansu. Međutim, Vincent Collet već s Tricolorima ima medalje sva tri sjaja sa zadnja tri europska prvenstva. I ova mu dvanaestorka još od pripremnog turnira u Toulouseu izgleda sjajno. Dobiti Belgiju i Italiju s po 25, Crnu Goru 30 razlike, a na kraju i Nijemce u Berlinu… Sve to već nešto znači.

Još bismo ranije, dakako, spomenuli Srbiju, da je nisu zadesili problemi svih mogućih vrsta i oblika. Bez imena kao što su Teodosić, Jokić, Bjelica, Raduljica i Simonović, pokušat će sastav Aleksandra Đorđevića dogurati što dalje. Aktualnim osvajačima svjetskog i olimpijskog srebra baš od Poljske 2009. nedostaje europska medalja. Tko zna, možda bi se i prošetali do kraja, da su kompletni…

Paragraf-dva svakako ćemo posvetiti i onima na koje uvijek treba obraćati pažnju. S hladnog sjevera u turski će velegrad sigurno stići Grci. Gordo zvuči da takva košarkaška nacija nema službene utakmice još od one protiv Hrvatske u torinskom polufinalu, baš bi zato trebali biti na razini. Slovence smo barem upoznali na pravi način, imat će i oni s Goranom Dragićem u svom posljednjem reprezentativnom natjecanju što za reći.

Skupina u Tel Avivu trebala bi ponuditi najviše zanimljivosti glede borbe za prva četiri mjesta koja vode pod tursko sunce. Ukrajinci se, barem po viđenom s priprema u Opatiji čine “najtanji”, posebice ako prvog centra Kravtsova ne uspiju osposobiti nakon upravo opatijske ozljede u duelu sa Slovenijom. Talijani bez Gallinarija, s Messinom na posljednjem velikom natjecanju s reprezentacijom. Litva ima imperativ, Izraelci iako bez Casspija, ne smiju biti podcijenjeni. Pazimo i na Gruzijce, s našim Juricom Golemcem na klupi i NBA-prvakom Pachulijom pod koševima.

Hrvatska se skupina križa s onom koja ima privilegiju ostajanja u istom gradu. Nakon prelaska istanbulskog mosta iz Azije, dakle iz Fenerove dvorane u europski Sinan Erdem, čeka nas pravi početak turnira. Belgijanaca se treba paziti, dobili su Španjolce na Tenerifima i Talijane u Toulouseu, a Latvijaca još i više. Ne spomenuti Porzingisa, braću Bertans i Timmu kao konkurente za medalju bilo bi nepravedno. Iako, njihovu ćemo pravu snagu vidjeti već u skupini gdje će proći filter Rusa, Srba i domaćina Turaka.

I onda – mi. Da smo jaki – znamo. Da možemo daleko – znamo i to. Riješe li se prve dvije, samo naizgled lagane prepreke bez stresova, počinje ludnica. Crnogorci na španjolski pogon (Rice – Dubljević – Radončić), Španjolci na španjolski pogon, a onda i Česi, kojih se valjda nećemo prepasti kao prije dva ljeta.

Vrijeme je za dvadesetak dana košarkaškog uživanja. Kanali Sportkluba vaše su mjesto koje do sredine rujna ne smijete napustiti. Prijenosi, emisije, pregršt dodatnih sadržaja. Sve je već predstavljeno i najavljeno, a sad još samo nedostaje lopta. I možemo krenuti!