Mala zemlja, velika košarkaška tradicija. Hrvatska broji nešto manje od četiri milijuna stanovnika, ali njezin utjecaj na najprestižniju košarkašku ligu svijeta daleko nadmašuje demografske okvire. Dvadeset igrača s hrvatskom putovnicom ostavilo je trag na NBA parketima. Neki od njih postali su legende. Drugi su prolazili nezapaženo. No, svaki od njih dio je priče koja počinje davno prije nego što su prvi Hrvati zakoračili u američke dvorane.

Pioniri koji su otvorili vrata

Kada je Dražen Petrović 1989. godine stigao u Portland Trail Blazerse, malo tko je vjerovao da će europski igrači ikada dobiti pravu minutažu u NBA ligi. Amerikanci su gledali s nepovjerenjem. Treneri nisu razumjeli stil igre koji je dolazio s druge strane Atlantika. Petrović je morao čekati svoju priliku na klupi, frustriran manjkom povjerenja.

Transfer u New Jersey Netse promijenio je sve. Slobodan na terenu, Dražen je pokazao što europska košarka može ponuditi. Prosječno 22,3 poena po utakmici u sezoni 1992./93. Imao je treći najbolji postotak šuta u cijeloj ligi i osigurao mjesto u najboljoj petorci sezone. Tragična smrt u prometnoj nesreći prekinula je karijeru koja je tek dosezala vrhunac, ali naslijeđe koje je ostavio trajno je promijenilo percepciju europskih igrača.

Toni Kukoč stigao je u Chicago Bullse 1993. godine s ogromnim očekivanjima. Michael Jordan i Scottie Pippen nisu ga dočekali raširenih ruku. Zapravo, namjerno su ga ponižavali na Olimpijskim igrama godinu dana ranije. No, Kukoč je odgovorio igrom. Osvojio je tri NBA prstena i nagradu za najboljeg šestog igrača lige 1996. godine. Sposobnost da igra na svim pozicijama učinila ga je neprocjenjivim članom jedne od najdominantnijih momčadi u povijesti košarke.

Generacija devedesetih

Uz Petrovića i Kukoča, devedesete su donijele još nekoliko hrvatskih imena na NBA pozornice. Dino Rađa pridružio se Boston Celticsima 1993. i odmah pokazao da njegova fizička igra pod košem može parirati najboljim američkim centrima. Bilježio je prosječno 16,7 poena i 8,4 skoka u prvoj sezoni. Nastavio je solidnu karijeru sve dok ga ozljede nisu prisilile na preuranjeni odlazak.

Stojko Vranković i Žan Tabak predstavljali su drugu stranu priče. Rezervni centri koji nisu dobivali veliku minutažu, ali su svojom prisutnošću pokazivali da hrvatska košarka ima širinu. Vranković je proveo sezone u Bostonu i Minnesoti, dok je Tabak igrao za čak šest različitih franšiza. Možda nisu punili naslovnice, no njihova uloga u promociji hrvatske košarke bila je značajna.

Početak novog tisućljeća

Prijelaz u novo tisućljeće donio je novu generaciju. Gordan Giriček stigao je u Memphis 2002. kao igrač koji je već dokazao vrijednost u europskim natjecanjima. Njegov šut s distance i atleticizam odmah su privukli pažnju. U najboljim sezonama bilježio je prosječno 12 poena po utakmici. Karijera ga je vodila kroz Dallas, San Antonio, Orlando, Philadelphiju, Phoenix i Utah, a svuda je ostavljao dojam profesionalca koji razumije svoju ulogu.

Dalibor Bagarić, Bruno Šundov, Mario Kasun, Zoran Planinić – svi su prošli kroz NBA, neki duže, neki kraće. Nisu svi ostvarili očekivanja. Bagarić je u Chicagu dobio ograničene prilike. Šundov je lutao između razvojne lige i seniorskih momčadi. Kasun je u Orlandu proveo samo jednu sezonu. Planinić nikada nije uspio pokazati ono što je mogao u europskoj košarci.

Zašto neki uspijevaju, a drugi ne? Pitanje koje nema jednostavan odgovor. Prilagodba na američki stil života, brzina igre koja se razlikuje od europske, konkurencija na svakoj poziciji… Ponekad je presudna jednostavno sreća ili nesreća s odabirom momčadi.

Moderna era hrvatskih NBA igrača

Dario Šarić izabran je kao 12. izbor drafta 2014. godine, ali je ostao u Europi još dvije sezone. Kada je konačno stigao u Philadelphiju, pokazao je zrelost igrača koji je već osvojio sve u europskoj košarci. Završio je na drugom mjestu u glasovanju za najboljeg novaka sezone. Svestran je igrač sposoban igrati na više pozicija. Karijera ga je kasnije vodila u Phoenix i Oklahoma City, a ozljede koljena usporile su ga u ključnim trenucima.

Mario Hezonja došao je s oznakom “europskog čuda”. Peti izbor drafta 2015. Očekivanja su bila ogromna. Stvarnost je bila drugačija. Orlando mu nije pružio pravu priliku za razvoj. New York i Portland donijeli su više minutaže, ali ne i proboj koji su mnogi očekivali. Hezonja je na kraju karijeru nastavio u Europi, što ne umanjuje činjenicu da je bio dio NBA priče.

Dragan Bender i Ante Žižić predstavljali su nadu za budućnost. Bender, četvrti izbor drafta 2016., nikada nije ispunio potencijal koji su mu stručnjaci pripisivali. Žižić je u Clevelandu i Phoenixu pokazao solidne sposobnosti pod košem, ali nije uspio izboriti trajno mjesto u rotaciji.

Trenutno stanje

Bojan Bogdanović i Ivica Zubac trenutno nose zastavu hrvatske košarke u NBA ligi. Bogdanović je prošao dug put od Brooklyna, kroz Indianu, Utah i Detroit. Šuter koji može odlučiti utakmicu u ključnim trenucima. U najboljim sezonama bilježio je prosječno preko 18 poena po utakmici. Igrač kojeg protivnici moraju čuvati od prve do posljednje sekunde.

Zubac je u Los Angeles Clippersima pronašao dom. Centar koji razumije svoju ulogu. Postavlja blokove. Hvata skokove. Završava pod košem. Nije zvijezda koja privlači kamere, ali je profesionalac koji stabilno obavlja posao. U momčadi punoj zvučnih imena, njegova konzistentnost često prolazi neprimijećeno, a upravo takvi igrači čine razliku između dobrih i odličnih momčadi.

Što čini hrvatsku košarkašku školu posebnom?

Hrvatska košarkaška škola oduvijek je naglašavala fundamentalne vještine. Tehnika šuta. Čitanje igre. Timska suradnja. Mladi igrači u hrvatskim klubovima uče košarku kao kolektivni sport, ne kao platformu za individualnu promociju. Rezultat toga vidi se u načinu na koji hrvatski igrači funkcioniraju u NBA sustavima.

Europski igrači općenito dolaze u NBA bolje pripremljeni za profesionalne zahtjeve. Već su igrali pred velikim gledateljstvom. Već su proživjeli pritisak važnih utakmica. Već su naučili kako se nositi s porazima i pobjedama. Hrvatska košarka, posebno, proizvodi igrače koji razumiju da je košarka više od fizičkih sposobnosti.

Nasljeđe koje nadilazi statistiku

Brojke ne govore cijelu priču. Dvadeset igrača s hrvatskom putovnicom u NBA ligi. Tri NBA prstena Tonija Kukoča. Nezaboravne utakmice Dražena Petrovića. Konzistentnost Bojana Bogdanovića. Sve to zajedno stvara sliku koja nadilazi pojedinačne uspjehe.

Hoće li budućnost donijeti nove hrvatske NBA igrače? Vjerojatno da. Hrvatska nastavlja proizvoditi talente koji privlače pažnju skauta. Sustav razvoja mladih igrača ostaje jak unatoč svim izazovima moderne košarke. A tradicija koju su uspostavili pioniri poput Petrovića i Kukoča služi kao inspiracija svima koji sanjaju o NBA parketima.

Pitanje iz naslova – hrvatski košarkaši u NBA ligi – ima jasan odgovor. Bili su tu. Jesu tu. I bit će tu.