Prvi pokušaj fuzije propao je 2010. godine. Ideja koja živi, ali koju još nitko nije odlučio realzirati. Nema dvojbe da to mogu samo Bandić i Tedeschi

Deset godina živi ideja da se spoje jedan posrnuli velikan Cibona i na friškom kapitalu stvorena Cedevita. U međuvremnu ta su dva zagrebačka kluba postali najveći usprnici, a rezultatski je Cedevita uspješnija. Aco Petrović igrač Cibone iz šampionskih dana sredinom 80-ih, kasnije trener i Cibone i Cedevite u razgovoru za Sportklub otkrio da je to jedini način da se spasi zagrebačka košarka.

– To je bilo 2010. godine kada su ljudi iz Atlantic grupe željeli napraviti dubinsko snimanje poslovnih knjiga Cibone. Ljudi iz Cibone to nisu željeli učiniti i normalno da je to propalo. Sada dvije strane trebaju sjesti, a to su Grad Zagreb i Atlantic grupa. Ljudi iz Atlantica trebaju u dogovru s gradom ući u klub, preuzeti Cibonu. Te dvije stane se moraju usuglasiti i uložiti oko 4,5 milijuna eura. To po meni jamči da bi klub preskočio Crvenu zvezdu, Partizan i Budućnost i izborio nastup u Euroligi.

Dakle, Aco je poslao izravnu poruku Milanu Bandiću i Emilu Tedeschiju da sjednu za stol i pronađu zajednički jezik. No teško je da bi prošla ideja o tome da se klub zove Cibona Atlantic. Prvi čovjek Atlantica nije ulazio tada u priču iz razloga što je to zapravo stopirao Bandić. Bila je priča o vlasništvu dvorane, Ciboninog prolaza.Previše financijskih upitnika je stajalo iza cijele te priče, stoga se nije dogodila. Tada su ljudi koji su vodili klub govorili kako je dug između 20-30 milijuna kuna, a stvarni je dug tada bio 80 milijuna. I zbog naravno novca je tada sve propalo. 

U međuvremnu Cibona se nije oporavila, nije se probudila, a Cedevita unatoč svih svojih ulaganja nije uspjela napraviti ono što je željela u Europi. Puno uloženog novca, pogrešne sportske politike, a ono što je najvažnije Cedevita iza sebe nema puk, nema publiku. Nemaju svoju dvoranu, nemaju navijače.  Upravo je na to želio ukazati Petrović. No, Aco nas je uvjeravao da iza ove njegove izjave ne postoji nikakva pozadina. Nego, kako je sam rekao tek razmišljanje naglas.

Prije nekoliko mjeseci smo razgovarali s Mirkom Novoselom, čovjekom koji je stvorio Cibonu. Podsjetio nas je taj znameniti košarkaški trener na priču oko sportskog društva koju je on imao. 

– Predlagao sam da se u Zagrebu po uzoru na Real iz Madrida udruže najjači sportski klubovii. Dinamo, Cibona, Zagreb u rukometu, Mladost. Da se stvori jedan europski gigant, po uzoru na nešto takvo. Novosel je to još jednom oživio dok je živ bio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. No, u to vrijeme je bilo puno više politički bitnih stvari nego što je to samo sport.

Nije Novosel to prežalio, a smatra i da je ova ideja iz 2010. godine kada je postohala želja ljudi iz Atlantica pronađu zajednički jezik sa Cibonom bila dobra i za jedne i za druge. Naravno, pitali su tada i Novosela za mišljenje, a on je rekao da bi to dio dobar potez. No, nije se dogodilo. 

Iz Cedevite nam se javio direktor Davor Užbinec koji je jasno rekao kako stvari stoje oko eventualne fuzije

.- U ovom trenutku to je samo želja Aleksandra Petrovića. Nitko u našem klubu nije o tome razgovarao, mi smo fokusirani samo na našu završnicu sezone. To je jedina istina i ništa drugo iza ovoga ne postoji. Imamo svoj plan razvoja kluba, ulaganja u mlade igrače, želimo stvoriti jaku školu košarke. Da, jednom je ta ideja postojala, ali nikakvih novih detalja o mogućnosti da se to dogodi u 2019. godini doista nema. 

Cibona, koja naravno i dalje ljubomorno čuva svoju povijest se te 2010. godine postavila kao netko tko ne želi olako dopusiti Atltantic grupi da uđu u klub. Iz Cibone nismo uspjeli dobiti odgovor, no neslužbeno doznajemo da niti vodeći ljudi kluba nisu baš zagrijani za tu opciju. Jer jedan klub bi u toj sinergiji morao nestati, a ne vjerujemo da bi to bila Cedevita. Naime, ako bi Atlantic grupa ušla u priču sigurno ne bi sponzorirala klub koji se zove Cibona. Logičnije je u toj cijeloj priči da bildaju jedan od svojih brendova.  

Razmišljanja postoje i to je evidentno. Ali, isto tako, za sada nema tu nikakvih konkretnih koraka niti pomaka. Politika i kapital su se znali udružiti, stoga se možda jednom dogodi da te dvije strane zajedno sjednu za stol.