Uz broncu hrvatskih rukometašica na EP
Nemam običaj u životu bilo što privatizirati. Ali, ovog puta ću napraviti presedan. Sportskim se novinarstvom bavim gotovo tri desetljeća. U taj sam poziv ušao bez predrasuda, otvorenog srca i u nadi da ću risati događaje i biografije najvećih hrvatskih sportaša. I vrlo brzo sam radio razgovor s Bobanom i Prosinečkim, noći provodio s Ćirom Blaževićem, Canjuga je želio da budem glasnogovornik Croatije. Bio sam na tri svjetska i tri europska prvenstva, i beskrajno sam zahvalan Večernjem listu što mi je pružio priliku.
Kada je sve to otišlo k vragu pojavio se Zdravko Mamić, osoba s kojom sam vodio bitku deset godina, osoba o kojoj sam napisao najviše testova u životu. Za to je kriv moj karakter. I koji me gotovo ugušio. Koji me natjerao da napustim ‘glavnu scenu’ u pisanom novinarstvu i pronađem sreću u tri kvadrata komentatorske kabine Sportkluba.
A gdje me odveo karakter. Moj otac je imao dva brata, srednjeg Borisa i mlađeg Juru. Dobro sam dvije sestrične, koje se nisu bavile sportom. Goga je dobila najprije sina Ivana, a kasnije i Andreu. Danas djevojku koja ima 23 godine, i koja je prije sat vremena osvojila brončanu medalju na EP u rukometu. Obitelj smo, a ja nisam nikad ni jedno slovo napisao. Niti samo kome od kolega rekao. I sad me zovu kolege u čudu i pitaju zašto nikada nisi napisao ili nama rekao. I upravo sam na to najponosniji. Jer u cijeloj priči nitko nije bitan, osim te plavokose djevojke koja se zove Andrea Šimara.
Srećom, nama nije trebao “kumek”. Za sve se izborila svakodnevnim spartanskim odricanjem. Važno je za reći da se rukomet kod nas prati od siječnja do siječnja, što se može pronaći vrlo malo tekstova o našim klubovima i igračicama. Lokomotiva kojoj je Sportklub posvetio jedan podcast u kojem su sudjelovali Klaudija Klikovac Bubalo i Nenad Šoštarić. I tamo su lijepo objasnili stanje našeg rukometa. I to da Andrea igra za 350 eura i jedan par tenisica. I da će tri dana iza ovog uspjeha sve te cure biti zaboravljene.
I oprostite, ali ova me euforija, ovo svojatanje tuđih zasluga poprilično umorilo. A svima ću ipak poručiti:
Igraju za 350 eura, zato je bronca njihova, a ne vaša!
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare