Najbolji hrvatski reket napravio je nešto što ga je jasnije nego ikada diferenciralo od igrača s kojima ga se godinama uspoređivalo...

Puno se u posljednje vrijeme priča o tome tko će sve predvoditi sljedeću generaciju tenisa. Onu koja će igrati po malo modificiranim pravilima, u eri kada Nadal i Federer konačno odluče da je bilo dosta punjenja vlastitog tanjura, a Đoković naposljetku zaključi kako se istovremeno ne može propagirati mir u svijetu i gaziti konkurenciju.
Osim ako ste genski sljednik Anice Martinović, a takvih – koliko znam – nema mnogo u tenisu…

I tako, pričaju ljudi o Kyrgiosovoj glavi, Zverevljevoj (ne)zrelosti, Dimitrovljevom napretku u radu nogu, Chungovoj sposobnosti oponašanja, Nishikorijevim ozljedama… I promakne gospodi činjenica da je Marin Čilić, 29-godišnjak koji pred sobom ima još sigurno 4-5 vrhunskih sezona, upravo zabilježio uspjeh koji je u posljednjih trinaest godina napravilo još samo šest tenisača!

Znate li koji je to uspjeh? Tri ili više finala Grand Slam turnira. Imaju ga Federer, Nadal, Đoković, Murray i Wawrinka. I nitko više! Pet igrača na svijetu u najjačoj eri tenisa u povijesti!
Pardon, šest. Marin Čilić upravo je postao dio te neponovljive grupacije igrača.

Najprije su bili samo Fedal, pa im se priključio Nole. Zatim je posebniji od ostalih, kvalitativno nedodirljiv, postao i Murray, a ta strašna konkurencija od nestalnog i nedorečenog Wawrinke napravila je muškarca spremnog za najveće stvari! Velika četvorka odjednom je postala petorka… I što ćemo sada, hoćemo li proširiti to vrlo zatvoreno društvo posebnih tenisača u koje je teže upasti nego na konferencije grupe Bilderberg?

Bilo bi to logični slijed događaja, koji ne bi mnogima dobro sjeo. Vjerovali ili ne, još uvijek postoji solidan broj teniskih poznavatelja, i pritom ne mislim samo na nebitne likove s internetskih foruma, koji će u posljednja dva Marinova GS finala pronaći prigovor u činjenici da je imao lakši put od uobičajenog put do tih faza natjecanja.

Kao da mu je netko poklonio šesto mjesto na ATP ljestvici i sukladan status nositelja. Uz koji dolaze lakši protivnici u prvim kolima turnira. Uostalom, jedan podatak reći će sve: devetnaest puta u karijeri Marin je prolazio tri kola na Grand Slamovima, jedanaest puta četiri, a pet puta je pobijeđivao u isto toliko mečeva!

To ne može biti plod slučajnosti niti sreće s kuglicama. Toliki “felix” nitko ne može biti tijekom 11 sezona, od 2008. kada je Čilić dohvatio prvu osminu finala, upravo u Australiji. Kao dvadesetogodišnjak, izgubio je Marin tada od Blakea…

Je li blasfemija nakon ovogodišnjeg Australian Opena svrstati Čilića u društvo najvećih? Ili još hrabrije – proširiti Veliku petorku za još jedno ime?

Da je ovaj rezultat došao prije 365 dana, odrješito, pomalo i ljutito odgovorio bih negativno, kao i 99 posto ostatka teniskog svijeta. Pritom bismo čovjeka s tim pitanjem pošteno odmjerili od glave do pete, odmakli se nekoliko metara i brzo otvoriti preglednik na mobilnom telefonu, tražeći vijesti o pandemiji novog soja kravljeg ludila, koja bi objasnila takvu odvojenost od realnosti…

No, iako u globalu 2017. nije bila krcata velikim rezultatima, za Čilića je ona bila možda najkonstantnija u karijeri. U njoj je uspio dohvatiti čak osam polufinala i 14 četvrtfinala! Što god mi mislili o Marinovom tenisu i prevelikoj učestalosti rasipanja dobivenih setova i mečeva, očajnom omjeru na Mastersu (jedna pobjeda u tri nastupa!)…

To su podaci za veliki respekt.
I sam Čilić već dulje vrijeme ističe kako mu je jedan od osnovnih ciljeva postići konstantu, držati visoku razinu igre što dulje vremena, a to je, čini se, najvažniji pomak koji je dobio u radu s Jonasom Björkmanom.

Brojevi su to koji su dostojni najvećih imena svjetskog tenisa koja su haračila u posljednjem desetljeću i za koje si mogao biti siguran da će odraditi posao u završnim fazama turnira protiv neugodnih tenisača s jakim igračkim argumentima, ali lošije rangiranih, neiskusnijih i torfejno neostvarenijih. Marin Čilić 2.0 to sad ima. Meč protiv Edmunda apsolutno je to potvrdio.

Na najnovijoj ATP ljestvici bit će treći igrač svijeta, odmah iz Fedala.
Roger je danas između redaka upozorio da bi se nakon osvojenog 20. Grand Slama mogao konačno umiroviti. Nadalovi problemi s koljenima i drugim dijelovima nogu ponovno su aktualni, o Đokovićevim poteškoćama ne treba ni pričati…

Postoje vrlo realni izgledi da se možda već sljedeće sezone otvori prazan prostor za igrače poput Čilića ili da budem još odvažniji – za Marina prije svih. Prostor u kojemu bi mogao zauvijek zatvoriti raspravu o tome je li i on nekada davno, na početku 21. stoljeća, u zlatnoj eri tenisa, pripadao generaciji koja je proizvela Tenis 2.0…