Dino Rađa proslavio je svoj veliki dan u emotivnom govoru za podijem Naismithove Kuće slavnih u Springfieldu, zasluženo bez ikakve diskusije.

Jedan od najvećih hrvatskih centara zaslužio je svoje mjesto među legendama igre, no teško je reći da je izbor uvijek bio toliko jednostavan. Proteklih godina posebno, svjedoci smo ulaska u Hall of Fame igrača koji možda i tamo ne bi trebali biti. Neki nisu ništa osvojili, neki nisu pobijedili niti playoff utakmicu, ali eto, razlogom njihovih All Star nastupa ili inih razloga “zaslužili” su ulazak u besmrtnost.

Čini se kako su All Star nastupi od posebne važnosti za odbor koji odlučuje tko će biti primljen u Kuću slavnih, kako drugačije objasniti Yao Minga, Tracyja McGradyja ili ove godine Granta Hilla? Krenimo redom.

Kineski 229 centimetara visok centar Yao Ming draftiran je kao prvi pick drafta 2002. godine od strane Houston Rocketsa, bio je tada prvi neamerički izbor u povijesti NBA lige. Čitavu osmogodišnju karijeru proveo je u Rocketsima i svake sezone bio je All Star igrač. No, ako ćemo se prisjetiti tih izbora, NBA liga forsirala je sve veću globalizaciju igre pa su i fanovi diljem svijeta dobili priliku glasati za All Star momčadi. Yao je svake godine zaradio toliku količinu glasova iz Kine da najveće zvijezde lige poput Kobeja Bryanta, Vincea Cartera, LeBrona Jamesa nisu mogli niti primirisati vrhu u konačnom izboru.

Daleko od toga da Ming ne bi nikada bio All Star igrač da nije bilo kineskih glasova, no vjerojatno bi stvari bile drugačije posložene. Kineski centar je na koncu samo u prve tri sezone igrao 80 ili više utakmica, nakon toga krenuli su golemi problemi zbog raznoraznih ozljeda. U čitavoj karijeri odigrao je 486 utakmica, prosječno 60 po sezoni gledajući samo regularnu sezonu (82 utakmice). A ta statistika dodatno pada kada se baci pogled na završnih pet godina njegove karijere, odigrao je samo 242 utakmice (48 u prosjeku). Također, prosječno je postizao 19 poena po utakmici, zaista ništa spektakularno. Možemo raspravljati o njegovom utjecaju na razvoj košarke u Kini, no da li je to dovoljno za ulazak u Kuću slavnih?

Tracy McGrady. Sjajan strijelac, dva puta najbolji u sezoni kada je riječ o tom aspektu, jedan period karijere dijelio je parket s Yao Mingom. Popularni T-Mac bio je jedan od najatraktivnijih igrača lige, sedam puta All Star, dva puta član najbolje petorke lige. No, McGrady nikada nije pobijedio playoff seriju. Jedna velika TOČKA! NBA liga nikada nije imala problema s nedostatkom talenta, pogotovo atleticizmom i to nikako ne bi trebao biti jedan od glavnih kriterija za ulazak u HOF. McGrady je u ligi proveo 15 godina, međutim njegova zvijezda naglo je zatomljena već nakon desete. Idućih pet godina imao je problema s ozljedama i posebno formom, karijeru je završio s tek 32 godine na leđima.

Grant Hill. Ako ćemo voditi borbu u potrazi za razlozima zašto su Yao Ming i Tracy McGrady upali u Kuću slavnih, što bi tek trebalo s Grantom Hillom. I za njega se vežu slične karakteristike kao za T-Maca. Talentiran, atletski nadaren, ne toliko istaknut kao strijelac, ali opet dovoljno dobar. U NBA je proveo 19 godina, međutim kada bi radili presjek njegove karijere podijelili bi tih devetnaest godina na prvih šest i posljednjih pet. Taj prvi period proveo je u Detroit Pistonsima, odigrao je 435 utakmica uz prosjek od 21.6 poena, posljednjih pet godina bio je samo dobra rezerva. Ova velika rupa između dva razdoblja bila je vrlo ružna, prepuna ozljeda i depresije. Posljednjih pet godina može zahvaliti najboljoj liječničkoj ekipi u ligi, onoj u Phoenix Sunsima koja ga je održala zdravog u velikoj mjeri za to čitavo razdoblje. No, nije to više bio Grant Hill iz Detroita, u Sunsima je prosječno upisivao tek 12 poena u prosjeku.

Dakle, i ovdje se radi o jednom kontroverznom izboru. Međutim, gdje se tu nalazi Toni Kukoč i zašto već nije u Kući slavnih? Ostaviti ćemo po strani tko će koga nominirati, Kukočeva karijera govori sama za sebe. Kažu da je Naismithova Kuća slavnih “svjetska kuća najvećih košarkaša”. Toni je tri puta postao europskim klupskim prvakom, dva puta europski, jednom svjetski prvak s reprezentacijom bivše države. Kada se prebacimo u NBA ligu, nije bio toliko efikasan kao u Europi, no to bi uvijek bila njegova sudbina obzirom da je igrao u možda i najvećoj momčadi svih vremena, Chicago Bullsima koje su predvodili Jordan i Pippen. Kukoč se u dresu Bullsa tri puta okitio naslovom prvaka, a jednom je bio i najbolji šesti igrač lige.

Silni trofeji, medalje trebali bi biti i više nego dovoljni da se Kukoč kao jedan od najvećih europskih košarkaša svih vremena konačno nađe u Kući slavnih. Zašto još uvijek nije dobio tu čast, najbolje će znati oni koji biraju, no teško je ustvrditi kako se prema Kukoču provodi jedna velika nepravda.