Nemojte mi zamjeriti na malo osobnom pristupu ovoj temi. Za rođendan legendarnog Gorana Ivaniševića odlučio sam evocirati uspomenu na najvažnijih 5 minuta njegove karijere, a koji su trajali kao vječnost.

Sjećam se gdje sam bio prije 18 godina kada je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon. Imao sam samo 14 godina, ali pamtim gotovo svaki trenutak tog turnira, a posebno finalnog meča. Goran je čovjek koji mi je takvom mladom dečku skratio život za nekoliko godina, ali mu opraštam sve samo radi te emocije koju smo napokon dočekali. Kad se samo sjetim onog posljednjeg gema.

Prva meč lopta – Goran navlači čarape, nervozan se dira po svakom dijelu tijela, traži istu lopticu od prijašnjeg poena i kreće prva molitva prema nebu koja je vjerojatno glasila “Molim te Bože, još samo ovaj poen i ne moram više osvojiti niti jedan u životu”. Naravno, nije bilo sve tako lagano, uslijedila je dvostruka pogreška, a drugi servis je završio valjda dva metra vani.

Druga meč lopta– “Zec” ponovno navlači čarape i pravi izraz lica u stilu “cool sam, smiren sam, ovo je samo još jedan poen”, ali ni to nije pomoglo. Prvi servis u dno mreže, drugi završava na vrhu mreže. Cijela Hrvatska se drži za glavu, pa neće valjda ovo ispustiti…

Treća meč lopta– Opet Goran pokušava molitvom, ovaj puta je vjerojatno obećao “Neću Bože više nikad psovat samo da osvojim sljedeći poen”. To obećanje je prekršio vjerojatno već dvadeset sekundi poslije. Nakon toga još jednom pravi performans našeg tenisača – trese ruku, ljubi lopticu, plazi jezik, vjerojatno mu i pokoji Teletubbies prolazi kroz glavu. Dok se mi svi doma pitamo, pa neće valjda još jednu dvostruku. Goran nas je poštedio muka, pogodio je prvi servis, ali ga je u nastavku poena Rafter lobovao, ponovno izjednačenje. Svi se držimo za glavu, najhrabriji i dalje gledaju, manje hrabri, uz pokoju ružnu riječ upućenu Australcu, odlaze u drugu sobu.

Četvrta meč lopta– Goran ponovno traži iste loptice od prijašnjeg poena, pokoja pljuvačka na travu i priprema se za servis. Pokušava se smiriti, misliti kako je to samo još jedan poen, ali ne ide. Prvi servis odlazi u aut, sad već nikome na tribinama nije dobro, posebno Goranovu ocu Srđanu, za čije zdravlje sam se iskreno bojao nakon tog meča. Ide drugi servis, svima u glavi samo ga pogodi, molim te. Ivanišević ne pravi duplu, Rafter šalje lopticu u mrežu, GOTOVO JE, Goran Ivanišević je pobjednik Wimbledona. Četvrto finale, četvrta meč lopta i napokon trenutak koji smo svi toliko dugo čekali, trenutak koji nitko nikada neće zaboraviti i uvijek će se sjećati gdje je bio u tom trenutku. I za kraj FALA K….. GORANE.