McLaren se prvi puta nakon 2014. vraća na Mercedesove motore s koje su koristili od 1995. godine i uživali status tvorničke momčadi do kraja 2009. – prisjetimo se prvih sedam godina ovoga partnerstva u kojima su osvojili dva vozačka i jedan konstruktorski naslov s Mikom Hakkinenom i Davidom Coulthardom.

Ron Dennis je pokazao da je onaj stari kad je za 1995. osigurao Mercedesove motore, što je bio početak dugogodišnjeg odnosa ove dvije tvrtke. U prve dvije godine McLaren Mercedes je završio četvrti u poretku konstruktora, a prvu pobjedu ostvarili su 1997. (Coulthard u Australiji).

Te su godine ostvarili još i pobjedu u Monzu (Coulthard) i na posljednjoj utrci sezone u Jerezu (Hakkinen ispred Coultharda), nakon kontroverznoga sudara Villeneuvea i Schumachera nakon kojega je Villeneuveu bilo dovoljno i treće mjesto pa je usporio kako bi propustio vozače McLarena.

Usporio je i Coulthard jer je Dennis u F1 sezonu 1998. htio ući s dva vozača koji imaju pobjede na F1 utrkama pa je Hakkinen zahvaljujući dvostrukom poklonu ostvario prvu pobjedu u Formuli 1.

1998. krenula kontroverznom pobjedom

McLaren je 1998. od samog početka pokazao da ima najbrži bolid, ali pouzdanost nije uvijek bila sjajna. Sezonu su započeli pomalo kontroverznom dvostrukom pobjedom u Australiji (Coulthard je propustio Hakkinena zbog dogovora da vozač koji prvi prođe prvi zavoj ima prednost u toj utrci), a Hakkinen je nastavio juriti prema naslovu prvaka s četiri pobjede i pet postolja na prvih šest utrka.

Nakon Ferrarijeva protesta protiv McLarenovoga sustava kočenja koji je mogao kočiti samo pojedinačne stražnje kotače kako bi bolid bolje skrenuo na ulasku u zavoj, McLaren više nije imao tako uvjerljivu prednost pa je Schumacher s pobjedama Argentini te tri uzastopne pobjede u Kanadi, Francuskoj i Velikoj Britaniji stigao na samo dva boda od Hakkinena.

Jordan je slavio u Belgiji u kojoj ni Schumacher ni Hakkinen nisu osvojili bodove, a Schumacher je pobijedio u Monzi i bodovno se izjednačio s Hakkinenom uoči posljednje dvije utrke sezone na Nurburgringu i Suzuki.

Unatoč prvom startnom redu za Ferrari na Nurburgringu Hakkinen je uspio slaviti prestigavši Schumachera kroz boks za četiri boda prednosti uoči odlučujuće utrke na Suzuki na kojoj je Schumacher osvojio pole position, ali ostao stajati na startu pa je morao startati posljednji.

Hakkinenov naslov

Finac je 1998. nakon velike borbe sa Schumacherom s okruglih 100 bodova došao do svog prvog naslova prvaka, a McLaren je osvojio osmi konstruktorski naslov u svojoj povijesti, prvi nakon 1991. To im je i danas posljednji konstruktorski naslov.

I godinu kasnije McLaren je ponovno imao vrlo brz bolid, MP4-14, ali je bio pomalo nepredvidiv u vožnji na granici i težak za podešavanje. Hakkinenu je posao olakšan nakon VN Velike Britanije gdje je Schumacher slomio nogu i propustio skoro cijelu sezonu, ali je nekarakterističnim greškama u uvjerljivom vodstvu u Imoli i Monzi ispustio sigurne pobjede i dao šansu Irvineu.

Hakkinen je odustao s vodeće pozicije u Australiji zbog kvara na motoru te na Silverstoneu i Hockenheimu zbog pucanja gume, a u Austriji ga je izvrtio momčadski kolega Coulthard koji ga je pobijedio i agresivnim pretjecanjem na prvom zavoju u Spa, samo četiri utrke prije kraja sezone u kojoj je Ferrari sve karte bacio na Irvinea.

Na kraju je Irvine, drugi Ferrarijev vozač, došao u priliku osvojiti naslov prvaka nakon što mu je Schumacherova zamjena Salo poklonio pobjedu na Hockenheimu, a Schumacher pobjedu u Maleziji nakon blokiranja McLarenovih vozača.

Na posljednjoj utrci sezone na Suzuki Hakkinen je s drugoga startnog mjesta prešao Schumachera prije prvoga zavoja i uvjerljivo slavio, čime je došao do drugog uzastopnog naslova prvaka. Ferrari je osvojio naslov pobjednika konstruktora s četiri boda ispred McLarena što im je prvi naslov nakon 1983. kada su za njih vozili Patrick Tambay i Rene Arnoux.

Najbrži, ali ne i pouzdani bolid

McLaren je sezonu 2000. započeo s najbržim, ali ne i najpouzdanijim bolidom pa je Schumacher osvojio prve tri utrke i izgradio veliku prednost. McLarenov dvojac je sredinom sezone uhvatio Schumachera, zahvaljujući i njegovim incidentima na startu utrka u Austriji i Njemačkoj, ali je Nijemac s četiri pobjede na posljednje četiri utrke osvojio svoj prvi naslov u Ferrariju.

Bila je to jedna od najizjednačenijih sezona u novijoj F1 povijesti kada je riječ o brzini dvaju najboljih bolida koji su osvojili sve pobjede, pole positione i najbrže krugove, a Schumacher je prvi puta u Ferrariju imao najbrži bolid u kvalifikacijama s kojim je osvojio 9 pole positiona u 17 utrka (Ferrari 10, McLaren 7).

Ferrari F1-2000 više je trošio stražnje gume od McLarena MP4-15, ali ih je i bolje zagrijavao u kišnim uvjetima što su Schumacher i Barrichello sjajno iskoristili na Nurburgringu, Montrealu i Hockenheimu.

McLaren je 2001. bio bliži trećeplasiranom Williamsu nego Ferrariju u naletu, ali su i dalje završili drugi u poretku konstruktora. U poretku vozača uvjerljivo je slavio Schumacher koji je imao u prosjeku najbrži i najpouzdaniji bolid, a drugi je bio preporođeni Coulthard koji je deklasirao zasićenog Hakkinena.

Škot je 2001. bio u životnoj formi, ali na njegovu žalost, McLaren MP4-16 nije bio na razini Ferrarija te je mogao samo gledati kako Nijemac bježi s drugim uzastopnim naslovom prvaka.

McLaren MP4-16 sa svojim podupravljivim karakteristikama više je odgovarao Coulthardu nego Hakkinenu, ali mu je kronično nedostajalo brzine jer su, ovisno o stazi, od njih bili brži ili Ferrari ili Williams.

Hakkinen se povukao iz Formule 1 na kraju 2001. uz pobjedu na pretposljednjoj utrci sezone na Indianapolisu, a njegova zamjena za 2002. bio je još jedan Finac – Kimi Raikkonen.

Formulu 1 u novoj sezoni ekskluzivno pratite na kanalima Sportkluba.