Dvije legendarne staze, 1100 milja u istom danu. Zvuči nemoguće, pogotovo kad se uzme u obzir i udaljenost između staza, ali u svijetu utrkivanja granice postoje da bi ih se pomicalo. Pripremio: Fran Mihaljević

Kraj svibnja uglavnom donosi lijepo vrijeme, djeci se približava kraj školske godine, odrasli su već mislima u nadolazećem godišnjem odmoru, a svaki pravi ljubitelj utrkivanja dolazi na svoje. Zadnji vikend u svibnju rezerviran je za najprestižniju i najpoznatiju utrku u kalendaru Formule 1. Veliku nagradu Monaka. Kilometarski najkraću, ali psihički najiscrpljujuću jer voziti 250 km/h između zavojitih zidova Kneževine nije posao za svakoga. Ipak, akteri naše današnje priče također se utrkuju zadnji vikend u svibnju, ali „preko ono strane bare“ i na takozvani Memorial Day Weekend kad Amerikanci (u ponedjeljak) obilježavaju dan za sve poginule američke vojnike kroz sve ratove koje su vodili tijekom 20. stoljeća. Nedjelja kao dan prije neradnog dana, idealna je pozornica za glavnu temu ove priče. Double Duty.

Fanovi utrkivanja u Europi, prvenstveno Formule 1 i Moto Gp-a navikli su na zavojite staze, kombinaciju ravnih dijelova, lijevih i desnih zavoja. Ona „američka glupost vožnje u krug“ malo koga zanima. Ipak, čak i oni koji ne prate događanja na američkim trkalištima, znaju za Indy 500, najprestižniju utrku IndyCar serije koja se vozi ove godine po 109. put. Utrka toliko prestižna u svijetu auto-moto utrkivanja da su čak i vozači Formule 1 znali preskakati utrku u Monte Carlu kako bi vozili u Indyu. Fernando Alonso je to zadnji napravio 2017. godine (iako je vozio i 2019. i 2020., ali tih godina je bio u F1 privremenoj mirovini), pokušavajući time osvojiti „trostruku krunu“, pobjedu u Indyu, osvajanje 24h Le Mansa i naslov prvaka u F1. Graham Hill je jedini kojem je to pošlo od ruke.

Isti dan, samo malo kasnije i nešto južnije, vozi se Charlotte 600 (da ne ulazimo u sponzorska imena), najduža utrka Nascar prvenstva i definitvno najiscrpljujuća. Utrka iz 2023. (prošle godine je prekinuta zbog kiše) trajala je 4 sata, 58 minuta i 50 sekundi. Punih 400 krugova, odnosno 600 milja ili za nas, 970 kilometara. Za usporedbu, to je udaljenost od Zagreba do Bukurešta. Voziti jednu od gore dvije navedene utrke je fizički i psihički iscrpljujuće, ali probati odvesti dvije utrke u istom danu na dvije različite staze udaljene 915 cestovnih kilometara može pasti na pamet samo luđaku. Ili?

Kyle Larson, glavni akter ove priče probat će napraviti taj podvig znan i kao Double Duty. Isti dan, 1100 milja utrkivanja na dvije različite staze. Larson je istu stvar probao napraviti i prošle godine ali ga je kiša u Indyu i kasniji start spriječio da dođe u Charlotte na utrku (ko za vraga, i tamo ga je čekala kiša). Larson nije prvi koji to pokušava, a najpoznatiji i najuspješniji primjer je Tony Stewart, trostruki Nascar prvak koji je 2001. odvezao obje utrke, završivši 6. u Indyu i 3. u Charlotteu. Inače, ovo je bio njegov raspored taj dan:

9:25 dolazak na stazu u Indianapolis, 9:50 presvlačenje u kombinezon, 10:15 ceremonija prije početka, 11:00 početak utrke, 14:30 kraj utrke, 14:45 let helikopterom do zračne luke, 15:08 ukrcavanje u privatni avion i let za Charlotte – usput je dobio 2 litre infuzije u avionu, 17:03 dolazak na aerodrom, 17:10 presvlačenje i let helikopterom do staze, 17:20 dolazak na stazu, ulazak u automobil, 17:45 službeni početak utrke, 22:00 kraj utrke.

Ukratko, u 12 i pol sati odvezao je distancu približnu onoj cestovnoj od Zagreba do Londona i letio avionom kao od Zagreba do Barcelone (dva sata) i još završio 3. nakon što je bačen na začelje startnog poretka zbog propuštanja službenih ceremonija.

Pitate li bilo koga od fanova Nascara u SAD-u tko od aktualnih vozača je u stanju napraviti taj podvig ili još nevjerojatnije, pobijediti u jednoj ili obje utrke, većina će reći Kyle Larson. Prvak iz 2021. je trenutno najbolji vozač u SAD-u, ekvivalent onoga što je Max Verstappen u F1, samo priroda Nascar utrka i česti sudari/kvarovi ga sprječavaju da dominira još više. Ovogodišnje pobjede su bile toliko dominantne da su za prošlotjednu All Star utrku drugi vozači govorili da će potencijalna „žuta zastava kaosa“ biti izbačena onda kad Kyle Larson odmagli previše svojim konkurentima. Larson je prošla dva tjedna proveo paraleno vozeći treninge i kvalifikacije u Indianapolisu i Nascar All star utrku u North Wilkesborou te će za vikend odraditi i kvalifikacije u Charlotteu na kojem se nada nastupiti ove godine (zamjena je Justin Allgaier koji je i prošle godine uskočio i završio 13.). Ono što je još nevjerojatnije kod cijelog pothvata je činjenica da se radi o dvije potpuno drugačije serije. Indycar je takozvana „open wheel“ serija, slična Formuli 1, sa kotačima „na otvorenom“ i sličnog izgleda bolidu F1. Nascar s druge strane je klasični (iako prilagođeni) automobil koji su prošlih godina probali voziti i bivši F1 prvaci Jenson Button i Kimi Räikkönen na zavojitim Nascar stazama (ima ih par u kalendaru, uključujući dvije F1 – Mexico City i COTA), ali bez nekog prevelikog uspjeha što govori o težini uspjeha.

Dvije legendarne staze, 1100 milja u istom danu. Zvuči nemoguće, pogotovo kad se uzme u obzir i udaljenost između staza, ali u svijetu utrkivanja granice postoje da bi ih se pomicalo. Kako je rekao Ayrton Senna: “Onog trenutka kad dotakneš zadani limit, nešto se dogodi i odjednom želiš ići još malo dalje.” Mislim da taj citat, znao ga on ili ne, pokreće i Larsona. Pokretao je i Alonsa kad je vozio Indy i 24 sata Le Mansa. Prvaka i pobjednika je bilo i bit će, ali oni koji su spremni pomaknuti svoju granicu mogu postati nešto još više.

Mogu postati legende. A njima granice ne postoje.

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.