Iduća utrka ovogodišnjega prvenstva Formule 1 vozi se na dobro poznatoj stazi u Imoli koja nosi naziv Autodromo Enzo e Dino Ferrari i koja ove godine označava početak europskoga dijela najduže sezone u povijesti – donosimo sve informacije o stazi, povijesni pregled i pregled prošlogodišnjih rezultata. Prijenosi od treninga, kvalifikacija i utrke od petka do nedjelja samo na Sport Klubu.

VN EMILIJE ROMAGNE

Broj utrka: 1 (2020.)
Broj krugova: 63
Duljina kruga: 4909 m
Duljina utrke: 309.049 km
Rekord kruga u utrci: 1:15.484 (Lewis Hamilton, Mercedes F1 W11, 2020.)
Apsolutni rekord kruga: 1:13.609 (Valtteri Bottas, Mercedes F1 W11, Q3, 2020.)

SATNICA 2021.

1. slobodni trening: petak 11:00
2. slobodni trening: petak 14:30
3. slobodni trening: subota 11:00
Kvalifikacije: subota 14:00
Utrka: nedjelja 15:00

VN Emilije Romagne prvi se puta vozila 2020. kao jedna od tri utrke u Italiji, do čega je dovela pandemija koronavirusa, na dobro poznatoj stazi u Imoli koja nosi naziv Autodromo Enzo e Dino Ferrari, donosi MAXF1.net.

Prva utrka na stazi u Imoli održana je 1980. i bila je domaćin VN Italije koja se jedino te godine nije vozila u Monzi, a utrka je zadržana u F1 kalendaru od 1981. pod imenom VN San Marina.

Staza je bila duga 5040 metara, ali je značajno usporena 1995. nakon tragičnih događaja na VN San Marina 1994. kada su živote izgubili Roland Ratzenberger i Ayrton Senna.

Kako bi se staza usporila, izuzetno brzi lijevi zavoj Tamburello na početku kruga presječen je s brzom kombinacijom lijevoga, desnoga i lijevoga zavoja, a vrlo blagi desni zavoj Villeneuve zamijenila je brza kombinacija od lijevoga i desnoga zavoja prije zavoja Tosa koji je ostao isti.

Zavoji Acque Mineralli također su usporeni, a promjenjeni su i lijevi zavoji Rivazza, posebno drugi koji je postao značajno sporiji. Promjene je doživjela i posljednja kombinacija zavoja Variante Bassa koja se od 1995. sastoji od jedne umjesto dvije šikane.

Navedene promjene značajno su usporile bolide pa je pole position iz 1995. bio čak 5.7 sekundi sporiji od 1994. iako su vremena po krugu 1995. na ostalim stazama bila uglavnom brža ili slična unatoč smanjenu obujma motora s 3.5 na 3.0 litara.

Staza se u toj konfiguraciji, uz tek manje promjene, koristila u Formuli 1 do 2006. kada je odvožena posljednja utrka na toj konfiguraciji staze, a staza Autodromo Enzo e Dino Ferrari vratila se u Formulu 1 2020. kao domaćin VN Emilije Romagne.

U svom F1 povratku nakon 14 godina staza je doživjela promjene u posljednjem sektoru jer je nestala prijašnja posljednja šikana Variante Bassa koju su zamijenila dva blaga desna zavoja što je u kombinaciji s puno bržim bolidima donijelo puno kraća vremena po krugu. Staza je s tom promjenom skraćena s 4959 na 4909 metara.

Najbrži krug iz 2006. odvozio je Michael Schumacher u Ferrariju F248F1 u drugom dijelu kvalifikacija (te godine uvedeni su Q1, Q2 i Q3 kao tri segmenta kvalifikacija) u vremenu 1:22.579 (prosjek 216.185 km/h), a Valtteri Bottas je 2020. osvojio pole position s najbržim krugom u Q3 u vremenu 1:13.609.

S prosječnom brzinom pole position kruga iz 2020. od 240.1 km/h Imola je četvrta najbrža staza u prošlogodišnjem kalendaru nakon Monze (262 km/h), Silverstonea (251.6 km/h), Mugella (251.2 km/h) i Spa Francorchampsa (249.0 km/h), a u ovogodišnjem kalendaru od nje bi mogla biti brža renovirana staza u Melbourneu i nova ulična staza u Saudijskoj Arabiji koje bi trebale imati prosječnu brzinu od oko 250 km/h.

Za dobro vrijeme po krugu u Imoli vozači trebaju bolid koji je dobar prilikom promjene smjera, što je ključno u brzom prvom sektoru gdje se nalaze dvije brze šikane Tamburello i Villeneuve, a ubrzanje iz sporih zavoja ključno je u zavoju Tosa i drugom zavoju Rivazza.

Jako važno je i stabilno ponašanje bolida preko rubnika koji su na nekim mjestima prilično visoki, a po pitanju potrošnje guma i kočnica staza se nalazi otprilike u sredini po zahtjevnosti u F1 kalendaru.

S obzirom da je staza vrlo uska, pretjecanja su jako teška pa je rezultat kvalifikacija izuzetno važan, a najbolja prilika za pretjecanje svakako je na kočenju za prvi zavoj, nakon najdužega pravca na kojem vozači mogu koristiti DRS.

POVIJEST

VN San Marina

U prvih pet VN San Marina (1981. – 1985.) slavilo je pet različitih pobjednika (Piquet, Pironi, Tambay, Prost i de Angelis), a Alain Prost postao je prvi višestruki pobjednik utrke 1986. kada je slavio za McLaren.

Nigel Mansell je 1987. slavio u Williams Hondi, a Ayrton Senna pobijedio je 1988. i 1989. nakon što je 1989. kontroverzno prestigao momčadskoga kolegu Prosta na ponovnom startu i time prekršio unutarmomčadski dogovor što je dovelo do dramatičnoga pogoršanja odnosa između McLarenovih vozača.

Riccardo Patrese ostvario je prvu i jedinu pobjedu u F1 sezoni 1990. u Imoli, a godinu dana kasnije treći je put slavio Ayrton Senna.

Nigel Mansell je 1992. ostvario petu uzastopnu pobjedu na startu sezone, Alain Prost je slavio 1993. u dominantnom Williamsu osvojivši i pole position i najbrži krug, a Michael Schumacher pobijedio je u tragičnoj utrci 1994. na kojoj je poginuo Ayston Senna.

Damon Hill pobijedio je za Williams 1995. i 1996., a Heinz-Harald Frentzen ostvario je prvu pobjedu u F1 karijeri na VN San Marina 1997. i treću uzastopnu za momčad Williamsa u Imoli.

David Coulthard pobijedio je Michaela Schumachera 1998., a Mika Hakkinen razbio se u posljednjem zavoju u uvjerljivom vodstvu 1999. pa je Schumacher slavio ispred Coultharda.

Michael Schumacher i Mika Hakkinen imali su izuzetno napetu borbu kroz bokseve na VN San Marina 2000. koju je osvojio Nijemac, a 2001. je prvu pobjedu u F1 karijeri ostvario njegov brat Ralf Schumacher.

Michael je 2002. predvodio dvostruku pobjedu Ferrarija, 2003. je slavio ispred Kimija Raikkonena, dan nakon što mu je umrla majka, a 2004. je bio uvjerljiv protiv Jensona Buttona koji je dan ranije osvojio prvi pole position u F1 karijeri.

Fernando Alonso uspio je zadržati Michaela Schumachera u uzbudljivoj VN San Marina 2005. i ostvariti pobjedu za Renault, a godinu dana kasnije Schumacher je u napetoj borbi pobijedio Alonsa.

VN Emilije Romagne 2020.

Lewis Hamilton ostvario je devetu pobjedu u 2020. i 93. u karijeri pobijedivši Valtterija Bottasa dužom prvom dionicom na medium gumama, a Bottas je završio drugi nakon odustajanja Maxa Verstappena dok je Mercedes proslavio sedmi uzastopni konstruktorski naslov.

Hamiltonu je to bila 72. pobjeda za Mercedes, točno koliko ih je Schumacher ostvario za Ferrari, i 162. pobjedničko postolje, a Mercedes je sedmim uzastopnim konstruktorskim naslovom ispisao povijest budući da to nije uspjelo nijednoj momčadi u Formuli 1.

Nakon što mu se dio Vettelova prednjega krila zaglavio ispod bolida, Bottas je izgubio performanse i izletio široko u posljednjem zavoju u 36. krugu, što ga nije stajalo pozicije, te opet u 42. krugu, što je Verstappenu omogućilo uspješan napad uz pomoć DRS-a na glavnom pravcu.

Verstappen nije mogao smanjiti Hamiltonovu prednost, a u 51. krugu odustaje nakon pucanja stražnje desne gume što je izazvalo izlazak sigurnosnoga automobila.

Bottas i Hamilton hard gume zamijenili su softom, a Russell u Williamsu razbio se za vrijeme sigurnosnoga automobila dok je bio deseti, što bi mu bio prvi bod u F1 karijeri. To je dodatno odgodilo ponovni start utrke koji se dogodio u 58. krugu, a Ricciardo je s petoga mjesta došao na treće jer ga Renault nije pozvao na promjenu guma, za razliku od Pereza u Racing Pointu.

Perez je startao na mediumu i dugom prvom dionicom izbjegao zaglaviti iza Magnussena koji još nije bio u boksu, a nakon Raikkonenova ulaska u boks Perez je držao četvrto mjesto prije izlaska sigurnosnoga automobila.

Perez je zbog promjene guma, s harda na soft, pao iza Ricciarda, Leclerca i Albona dok su Kvyat, Sainz i Norris također uzeli soft gume.

Kvyat je to dobro iskoristio i probio se do četvrta mjesta i čak prijetio Ricciardu u borbi za postolje, ali je završio 0.8 s iza njega dok je Leclerc u Ferrariju bio peti i petu utrku zaredom završio u bodovima.

Perez je s 11. mjesta završio šesti iako će sigurno biti razočaran budući da je mogao biti treći da ga momčad nije pozvala u boks drugi puta, a Sainz i Norris profitirali su od događaja u završnici utrke i završili sedmi i osmi iako su uoči Verstappenova odustajanja bili deveti i deseti.

Raikkonen i Giovinazzi prvi su puta u 2020. zajedno osvojili bodove za Alfa Romeo nakon starta s 18. i 20. mjesta pa se Alfa dodatno odvojila od Haasa i Williamsa na osmom mjestu u poretku konstruktora.