Zašto mora trajati samo četiri mjeseca sezona (pet uz playoff)? Pitanje koje non stop dobijem ili vidim kad je riječ uglavnom o novim pratiteljima NFL-a koji su se nepovratno navukli na ovaj sport. Piše: Fran Mihaljević

Nakon ludnice u divisional rundi doigravanja (polufinala konferencije), tri utakmice riješene field goalom u zadnjoj sekundi, te instant klasikom između Chiefsa i Billsa koji je odlučen u produžetku, mislili smo, ok, pa ne može biti tolika ludnica i u finalima konferencije. Ili ipak može?

Kansas City je imao sve, apsolutno sve pod kontrolom. Napisao sam u najavi kako ih vidim s razlogom kao favorita za touchdown prednosti, kako će se odvojiti jer ih obrana Bengalsa neće moći zadržati i više manje tako je i izgledalo prvih 25 minuta utakmice. Vodstvo 21-3, potpuna dominacija u napadu i djelovalo je čak i sa prvim touchdownom Bengalsa i lošom odlukom da ne uzmu poene na kraju poluvremena da Kansas City ima sve pod kontrolom. Tri napada, tri touchdowna plus završni napad u kojem su zapeli na liniji jednog jarda, a uz sve to dobivaju i prvi loptu u nastavku.

I onda je netko ugasio svjetlo na stadionu. Punt, punt, interception, punt, punt prije nego su se izvukli u završnici i odveli utakmicu u produžetak. Neopisivi pad u napadu, za koji treba pohvaliti i obranu Bengalsa, pogotovo u zadnjem driveu i vlastiti rast u napadu odveo je Cincy do Super Bowla. Ni oni nisu bili savršeni, ali nisu ni trebali biti. Dovoljno je bilo iskoristiti pogreške Chiefsa i pametnom igrom u napadu si kupiti priliku ako se ukaže šansa. Drugo poluvrijeme je možda i najbolja timska pobjeda ove godine, jer obrana se u potpunosti prilagodila u nastavku, ofenzivna linija, ta rak rana napada je uspješno čuvala Burrowa koji je izvukao uz pomoć svojih wide receivera dovoljno za preokret.

Bengalsi su u ovu sezonu ušli kao 29. favorit za osvajanje Super Bowla, sa šansama istim Southamptonu za osvajanje Premiershipa (0.7% ako nekoga zanima). Ono što analitika i matematika ne mogu izračunati je promjena kulture koju je donio Joe Burrow u ovu donedavno ismijavanu franšizu, jer dovoljna je samo jedna gruda snijega da zarola sve, a Burrow je upravo pokrenuo lavinu.

Druga utakmica koja nam je trebala dati putnika za Super Bowl iz NFC-a očekivano je bila manje efikasna. Dvije ekipe koje igraju dva puta međusobno u sezoni teško mogu izmisliti nešto novo čime će iznenaditi protivnika, a obje obrane su prilično dobre u zasutavljanju protivnika, kao što smo imali prilike i vidjeti u prvom poluvremenu. Ramsi su bili ti koji su ostavili puno više poena u zraku, interception u end zoni, promašeni field goal samo su dodatno istaknuli koliko su Ninersi vični iskorištavanju grešaka protivnika i okretanju situacije u svoju korist.

Kad ideš all in, kao što Ramsi idu već nekoliko godina, jasno se vidi razlika između prosječnog (Goff) i odličnog (Stafford) quarterbacka. Kada je najvažnije, kada treba, on odradi posao. Gubili su 17-7, a iako ni Stafford nije bio savršen (čisti interception je ispustio Tartt deset minuta prije kraja) svejedno je odvukao ekipu dva puta do poena poslije toga. S druge strane, najlakše je okriviti Garoppola za završnicu, jer taj jedan loš potez će prebrisati realno dobrih 59 minuta koje bi mu trebale kupiti startno mjesto sljedeće godine u nekoj drugoj franšizi (Cleveland, Indianapolis?). Nakon što 54 godine nismo imali domaćina na Super Bowlu, dvije godine zaredom jedna ekipa će igrati doma završnu utakmicu sezone. Bit će blagi favoriti protiv Bengalsa, ali čak i usprkos domaćoj prednosti, sve je apsolutno otvoreno. Jedino što znamo je da će biti po kako je to uglavnom u NFL-u, – zabavno.