Tomislav Rukavina, bivši hrvatski nogometaš i trener, bio je gost emisije SK Jutro te razgovarao s našim Vladom Radičevićem.

U bogatoj igračkoj karijeri Tomislav Rukavina, koji je prošao nogometnu školu Osijeka, osvajao je naslove prvaka države s Dinamom (5) i Hajdukom (2), igrao je u Ligi prvaka, a kad je igrao u najboljoj formi nastupao je u talijanskoj Seria A za Veneziju.

U dresu hrvatske reprezentacije (skupio je svega šest nastupa) debitirao je uoči Svjetskog prvenstva 1998, ali ga je ozljeda spriječila da putuje u Francusku gdje su legendarni Ćiro Blažević i društvo osvojili broncu.

Zbog problema s ozljedama kao igrač se umirovio u 32. godini života te se posvetio trenerskom poslu i radu s mladima, a između ostalog bio je i izbornik U17 hrvatske reprezentacije.

Prva tema razgovora za SK Jutro svakako je bila neizvjesna završnica SHNL-a u kojoj je Rijeka postala prvak te nekoliko dana kasnije i pobjednik Kupa. Iako za Rijeku nikad nije igrao, Tomislav Rukavina imao je velik razlog navijati za klub s Rujevice. Naime u tom klubu igra njegov sin Gabriel, jedan od većih talenata koji je ponikao u Dinamu….

‘Ta završnica je dala dodatnu draž Hrvatskoj nogometnoj ligi. Ta neizvjesnost, ti rezultati i činjenica da se do zadnjeg kola nije znao pobjednik, odnosno osvajač prvenstva, je diglo i maksimalno interes za Hrvatsku ligu. Vidjeli smo da su u zadnjim kolima stadioni praktički bili puni gdje god se igralo. Tako da možemo biti zadovoljni Hrvatskom nogometnom ligom’, kazao je za SK Jutro 50-godišnji Rukavina dodavši nekoliko riječi o uspjehu Rijeke i svom sinu Gabrielu:

‘Ja sam imao sreću, kroz igračku karijeru, što sam igrao u ponajvećim hrvatskim klubovima; govorimo o Osijeku, Zagrebu, Hajduku i Dinamu. Imao sam čast i privilegiju biti prvak i s Hajdukom i s Dinamom. Sin mi je naravno sad u Rijeci. Apsolutno sam navijao za Rijeku, najviše naravno radi njega. Drago mi je da su Riječani uspjeli po drugi put osvojiti titulu šampiona i to je nešto što mu ostaje uspomena za sva vremena. Bit će mu drago kad se sjeti tih trenutaka koje su doživljavali u zadnjem kolu ili nakon te utakmice, to je zaista bilo jedno fantastično slavlje i vidjelo se koliko to ljudima koji navijaju za Rijeku znači. Tako da Gabriel može biti već sad ponosan na te situacije koje su mu se dogodile u karijeri.’

Kad je Rijeka u pitanju činjenica jest kako su ostali bez nekoliko važnih igrača i svejedno su osvojili duplu krunu?

‘Da, dogodi im se da ode 5-6 standardnih igrača poput Hoxe, Labrovića, Ivanovića, kapetana Smolčića, te naravno Galešića i Pašalića na polusezoni. Znači ekipa koja je praktički izmijenjena, koja je desetkovana u odnosu na onu ekipu od prošle godine, uspije osvojiti prvenstvo i kup!’, kazao je Rukavina dodavši:

‘Kad su već došli blizu zadnja dva, tri kola, onda sam, naravno kroz razgovor s Gabrielom, shvatio da i oni osjećaju pomalo taj pritisak. Sjećam se utakmice u Šibeniku, svi su označili da bi to mogla biti najteža utakmica i stvarno je bila najteža. Dobili su 1:0, ali su imali jako puno problema i u igri se vidjelo da oni ipak osjete taj pritisak.’

Naravno, posebna tema su vaši bivši klubovi Dinamo i Hajduk koji su ostali bez trofeja. U igračkoj karijeri imate dvije osvojene titule s Hajdukom i zvuči pomalo nevjerojatno da takav klub, koji ima najbolje i najvjernije navijače u Hrvatskoj, nije osvojio  naslov prvaka od 2005. godine?

‘Da mi je to netko rekao 2005. ne bih mu vjerovao jer je nevjerojatna situacija da jedan tako veliki klub, s tako velikom tradicijom u hrvatskom nogometu, 20 godina ne osvoji prvenstvo. Znači i Rijeka je uzela dva naslova, pa i Zagreb, a Dinamo da ne spominjem. Hajduk ne može doći niti blizu, odnosno zadnje dvije godine su bili najbliže međutim, nije bilo dovoljno. Oni imaju zaista enormno veliku i kvalitetnu vojsku navijača iza sebe. Cijela ta regija i svi koji vole Hajduk, vole ga baš onako istinski i s velikom dozom emocije. Međutim, to očito nije dovoljno za kvalitetne rezultate. Za kvalitetne rezultate treba biti posložen i vrh kluba, od predsjednika, od trenera. Ekipa mora biti posložena na pravi način. Oni to dugo godina ne uspijevaju. Naravno, što prolazi više vremena, to je pritisak sve veći i onda je to naravno puno teže.’

Sjetimo se Ivana Perišića koji je u rujnu naglo napustio Poljud. Što mislite, da li bi Hajduk s Perišićem, koji je nedavno s PSV osvojio titulu prvaka Nizozemske, postao prvak Hrvatske?

‘Pa teško je pričati o Hajduku jer ljudi pogrešno dožive te nekakve komentare, ali ipak moram reći ovo: Hajduk je bio do zadnjeg kola bio u igri za osvajanje prvenstva, a mislim da su imali najlošiju momčad unazad nekoliko sezona. Ako se samo sjetimo od prošle polusezone i znamo da je tu bio Perišić, da je bio Brekalo, da je bio Kleinheisler, da je bio Sahiti… To je puno jača momčad nego što je ova i vjerojatno da je ta momčad bila u situaciji kao što je bila ovogodišnja – oni bi to osvojili. Situacija s Perišićem je veliki, veliki kiks! Barem ono kako ja to vidim, jer jednostavno ako je on želio ići, onda tu nema priče, nisu ga mogli niti zadržati. Ako je bilo ikakva mogućnost da on ostane i da igra, i ako je bilo tko sumnjao u njegove kvalitete, onda to je pogrešna procjena.’

Kako komentirate činjenicu da je Dinamo, što je bila želja Zvone Bobana, doveo petog trenera u 12 mjeseci. Sezonu je započeo Jakirović koji ih je uveo u Ligi prvaka, a nakon njega su se nanizali Bjelica, Cannavaro u privremeno rješenje Perković?

‘Naravno da to nije lako za nikoga, a pogotovo za igrače jer ipak se morate prilagoditi nekim novim idejama i zahtjevima. Međutim, to ipak nije uobičajeno da jedna momčad promjeni toliko trenera. No, Dinamo je uvijek mijenjao trenera, znalo je biti sezona s 2,3 promjene…’

Tema razgovora, koji možete pogledati u prilogu, još su bili strani treneri, posebno Gattuso i Cannavaro, kojih se prisjetio iz talijanskih igračkih dana kad je igrao za Veneciju.

No, posebna tema bio je Luka Modrić koji će uskoro proslaviti 40. rođendan, a još uvijek igra na visokoj razni i napušta Real Madrid kao najtrofejniji igrač u povijesti tog kluba:

‘Luka Modrić je jedan fenomen. On je naravno bio talentiran igrač, ali on na neki način, neću reći da nije bio prepoznat, no imao je jedan težak put. Sjetimo se da je on kao mladi dečko, mislim sa 18-19 godina, otišao u Zrinjski, u BiH ligu. Ja neću podcjenjivati BiH ligu, ali to je jedna iznimno zahtjevna liga, pogotovo na tim početcima. Bilo je dosta riskantno igrati jer je bila dosta teška, fizički zahtjevna, s puno duela, puno udaraca… Jedan mladi dečko koji je bio toliko potentan ode tamo i toga se nije bojao toga, tog izazova. To ga je izgradilo kao igrača’, kazao je Rukavina dodavši:

‘Imao je težak put, vratio se nazad i nije opet došao u prvu momčad Dinama, nego je išao u Inter iz Zaprešića. I onog trenutka kad je došao u Dinamo, kad je krenuo igrati, to je samo potvrđivao onaj svoj talent. Naravno, otišao je u Englesku ligu i obzirom na njegovu konstituciju, svi su govorili: kako će tamo igrati, to je ipak malo teža liga za njega… No, uspio se i tamo izboriti, dokazao da je top klasa. Došao je u Real i sami početci, sjetimo se, nisu bili najbolji. Bilo je kritika na njegov račun, nitko nije vjerovao u njega osim Josea Mourinha koji je u njemu vidio nešto posebno, a znamo kakav nogomet preferira Mourinho, sasvim suprotno od onoga što je Luka Modrić. Ali ga je prepoznao kao igrača i doveo ga u Real i naravno sve ovo što radi ili je radio s obzirom da odlazi iz Reala, to je nešto što će teško neki naš igrač doživjeti.’