Gost novog Sporklub Podcasta bio je bivši igrač Hajduka i aktualni član slovačke Dunajske Strede Andrija Balić, koji je s novinarom Ivanom Blaževićem prošao brojne nogometne teme.

SPORTKLUB: Andrija, kako si, je li zdravlje u redu? Kakva je situacija s pandemijom u Slovačkoj?

BALIĆ: Zdravlje je dobro, ne mogu se žaliti, malo me zatežu mišići i to je klasika. Što se tiče korone, situacija u Slovačkoj je katastrofa, oni su dodatno postrožili mjere, iza 8 sati nitko ne smije biti vani na ulici. Sve je zatvoreno, što se mene tiče samo trening i krevet. Trener nam je rekao da je Slovačka po pitanju tome najgora u Europi, nema dovoljno doktora, aparata i smrtnost je vrlo visoka.

SPORTKLUB: U Slovačkoj si više od godinu dana – kakvi su ukupni dojmovi?

BALIĆ: Jako sam zadovoljan, ostao sam ovdje. Htio sam bolju ligu, u Italiju se nisam htio vratiti, ali ne mogu se požaliti. Moja želja je bila ostati, odigrao sam par dobrih utakmica i to je bilo ono što mi je trebalo, neki kontinuitet da krenem prema nivou na kojem želim biti. DAC-u je želja biti prvak, privatni je klub i nema pritiska, i zasad je ovo idealna okolina za mene. Uvjeti su nevjerojatni, trening kompleks izgleda nevjerojatno.

SPORTKLUB: Vratimo se u tvoje vrijeme u Hajduk, kako vidiš svoje razdoblje u tom klubu? Je li ti nadimak ‘baby Pirlo’ predstavljao pritisak?

BALIĆ: Nije mi bio pritisak, bila mi je čast da me uspoređuju s igračem top klase, ali morao sam raditi na svom imenu, stvarati Andriju. U Hajduku sam se brzo etablirao u prvoj momčadi, ali i prije sam imao ponuda, već sa 16 godina iz Engleske, kasnije i iz Španjolske, gdje sam ja i htio otići, ali Hajduk je sve te ponude odbijao. Kasnije kad ja nisam negdje htio otići, oni su prihvatili, bilo je tu čudnih događaja, ali sada ne bih o tome.

SPORTKLUB: U Italiji nisi previše igrao godinu i pol, tek kad je došao Massimo Oddo – je li u Italiji toliko teško za mladog nogometaša?

BALIĆ: I je i nije. Kao prvo, jezik je prepreka, ako ne znate talijanski, nitko se ne obazire na vas. Drugo, oni toliko paze na taktiku, ja to nisam nikad vidio. Tek kad sam stigao u Italiju sam shvatio da ne znam ništa u taktici, većinu vremena na treninzima se pazi da se krećeš na pravilan način, dosta je teško. S druge strane, nikad se ne bih tako osamostalio, odrastao da nije bilo mog puta u Italiji, s te strane mi je ta situacija jako pomogla.

SPORTKLUB: Koja ti je uloga draža – zadnji vezni ili onaj ofenzivni napadač?

BALIĆ: U ovoj ligi ta ‘osmica’ – gdje sam pred golom, i mogu asistirati i zabiti – ali u Italiji mi je draža bila ‘šestica’, dakle zadnji vezni, gdje je lopta kod mene, gdje ja kontroliram igru prema naprijed. Ovisi o ligi, ali mislim da se mogu snaći svugdje na terenu.

SPORTKLUB: Kad sad pogledaš unazad, što misliš, jesi li prerano napustio Hajduk?

BALIĆ: Možda da, a možda i ne. Ja sam stvarno htio još godinu, dvije igrati u Hajduku, razviti se, steći neko iskustvo, ali to nije bilo moguće. I Igrački i kao čovjek sam sazrio u Italiji, evo ne znam što bih na to odgovorio.

SPORTKLUB: U Hajduku je sada sportski direktor Mindaugas Nikoličius, koji se dokazao u Gorici. Kad bi sad stigla ponuda, bi li se vratio u Hajduk?

BALIĆ: Da, čitao sam što je sve Nikoličius napravio. Ali Hajduk je posebna sredina, nadam se da će se ondje snaći. Pa čujte, teško mi je na to odgovoriti, puno stvari igra ulogu, ali sigurno je da bih razgovarao i da bih razmotrio tu ponudu. Bi li do toga došlo, teško je reći. Moja je želja vratiti se u Hajduk svakako, je li to za dvije godine, ili na kraju karijere, svakako imam želju. Jednog dana…