Mišković samo za SK: Da imam ono što imaju Hajduk i Dinamo svaku sezonu bili bismo 20 bodova ispred

Nogomet 20. lip 202520:16 0 komentara

Predsjednik aktualnog prvaka Hrvatske, Damir Mišković, ugostio je našeg Josipa Juraja Pajvota u svom uredu u Rijeci.

Gospodine Mišković lijepi pozdrav. Prošlo je nekoliko tjedana od velikog uspjeha, drugi naslov u povijesti. Hoćemo li biti pretenciozni ako kažemo da je ovaj naslov, zbog cijele situacije i nešto slabije momčadi nego one koju je vodio Matjaž Kek, ipak nešto veći uspjeh od prvog? 

Pozdrav svim gledateljima i ljubiteljima sporta, drago mi je što ste došli. Što se tiče uspjeha, rekao bih da je prvi naslov možda i veći uspjeh, mi smo bili jaki, Dinamo je bio jak. Zaboravljaju svi da je na kraju završilo na samo dva boda razlike, zadnju utakmicu smo išli na Maksimir i bilo bi jako gusto da Bogojević nije dao gol u zadnjim trenutcima protiv Dinama za Slaven Belupo. Kad smo već znali da smo pobijedili smo opušteni išli na Maksimir, pod utjecajem alkohola u gradu, haha. Drugi naslov je emotivno draži, kad nitko nije vjerovao u nas – svi smo zajedno radili i znali gdje trebamo doći te samo čekali i dočekali. 

Ove zime ste morali prodati tri najjača igrača, bilo je puno negativnih reakcija navijača. Vi ste rekli jednostavno da se to moralo napraviti, je li vam najveći uspjeh upravo to što ste već 13 godina predsjednik, a klub je i dalje u plusu?

Lako je pametovati kad si van kluba i ne znaš situaciju unutar kluba. Napravili smo poteze koje smo morali napraviti, igrači se prodaju kad su na vrhuncu i kad dođe određena cijena. S druge strane, o tome danas odlučuju i igrači, ne samo klub. Ako igrač ne želi ići, poput Frigana i Pašalića za koje smo imali puno bolje ponude, transfer se ne ostvari ako se ne slože i klub, i igrač i menadžer. Nekad mi nismo zadovoljni i imamo pritisak da se on mora prodati, ali ako klub odluči da se za njega ne nudi dovoljno novaca, neće se prodati. Naglasio bih ipak da u Armadi koja se stalno spominje nitko nije bio ljut, oni nama nikad nisu došli i prigovarali, bitno im je samo da su svi sretni na terenu. Te glasine kreću od tzv. Facebook navijača. 

Prvu titulu niste uspjeli proslaviti jer niste bili u Hrvatskoj, jeste sada nadoknadili?

Da, djeca su mi kada smo osvojili prvi naslov taman završavala fakultet u inozemstvu i morao sam biti tamo. Obitelj mi je uz nogomet prioritet, doletio sam odmah drugi dan, ali da, drugu smo proslavili. Bilo je teško u mojim godinama. 

Što obitelj kaže na Vaš posao, već 13 godina sigurno nije lako. Kažu li da je dosta, posebno sad nakon još jednog naslova?

Rekao sam ja da je dosta već prije par godina, ali obitelj je ta koja kaže “Ne, idemo to dovršiti”. Sada se to mijenja, umoriš se, ali nije to samo umor. Rijeka nije moj klub, već i svih navijača, građana i svih koji vole Rijeku. Kad nađemo čovjeka koji će moći financirati barem kao mi do sada i napravit Rijeku istom ili boljom, vjerojatno ću se maknuti. U Hrvatskoj te zbog onih ili onih razloga, bio uspješan ili neuspješan, nakon nekog vremena više ne vole. Vjerojatno dosadiš ljudima, nisam puno po novinama i televiziji, ali počne se personalizirati klub kao jedan čovjek što mi nikako nije cilj. 

Koliki je budžet kluba?

Danas iznosi oko 1,35 milijuna eura, cijelog kluba, ne govorimo samo o igračima. Rastu cijene svega pa će trošak biti veći, pokušavamo biti između 15 i 16 milijuna eura. 

O prodaji kluba se puno pričalo odmah nakon naslova. Naravno, ne može se znati u čijim bi rukama klub funkcionirao, no kome biste ga pristali prodati?

Svi prodaju klub više od mene već sigurno tri-četiri godine. Kad bi došao neki investitor koji bi, bar na neki način, garantirao da će klub držati na ovoj razini ili višoj, ja bih se prvi maknuo i dozvolio ljudima da više investiraju. Mi ne možemo napraviti više od ovoga, nemam toliko energije koliko sam prije imao, ali svijet se toliko promijenio. Firme bankrotiraju preko noći, teško je procijeniti, ali valjda ću uz neko iskustvo dobro odlučiti. Zadnjih godinu, dvije imamo puno upita, ali još nismo vidjeli dobru ponudu. Ne zanimaju me ponude financijski, već taj cijeli projekt kako netko planira voditi Rijeku naprijed. 

Spominjali su se američki investitori, ali kažete da konkretne ponude nema?

Ponavljam, ima dosta investitora iz svih dijelova svijeta, ali ja ponudu još nisam vidio niti pristao. Čim pristanem na neku ponudu, cijela Hrvatska će znati, sazvat ću press konferenciju. Bilo je investitora koji su sletjeli, pogledali, ali i odletjeli. S više ljudi vodim ozbiljne razgovore. Ne rušim cijenu, ali stvarno mi je najvažnija vizija pod kojom investitor ili vlasnik želi voditi klub. 

Rijeka je sada drugi najbolji klub u Hrvatskoj otkad ste tu, mnogi se pitaju može li se s novim vlasnikom povećati budžet, konstantno biti u Europi itd… Mislite li ipak da novac nije garancija?

Novac je bitan, ali nije najveća garancija. Moraš imati ljude, klub organiziran najbolje za područje u kojem se nalaziš. Velike su razlike voditi klub u Rijeci, Zagrebu ili negdje drugdje u svijetu. Mi smo ovdje napravili nekakvu obiteljsku priču, nas ovdje ima sto tisuća, drugačije je nego Dinamu u Zagrebu gdje ima milijun ljudi. Na nama je pritisak, ali na njima je veći. Ako su imali igrače od milijun i pol ljudi na plaćama, teško je da će doći na naš budžet i biti jednako uspješni. Moramo reći da je hrvatska liga razvojna liga, ako ćemo plaćati juniore 200, 300, 400 tisuća eura – svaka čast. Ja to ne bih radio ni da mogu jer tu onda nema gladi za napretkom. Ne vidim potrebu da u Rijeci plaćam igrača 700 tisuća ili milijun eura, s takvih pet-šest ne moram ni dolaziti na utakmice. Trebamo ići svojih putem, budućima bih preporučio da ulažu više u mlade jer smo mi razvojna liga. 

Kakva je situacija s mladim igračima u Rijeci?

Sigurno nam je teže nego u Zagrebu, Splitu ili Osijeku. Nama pripadaju i otoci, ne mogu tako mladi dečki doći sami, specifično smo područje. Do Rujevice od manjih županijskih mjesta treba minimalno sat vremena, roditeljima je teško i zato je i naš bazen manji. Mislim da se radi kvalitetno, u zadnjih par godina smo stvorili Galešiće, Smolčiće, Pandura, Frigana… Proizvodimo kvalitetne igrače, svake sezone nam dođu barem jedan, dvojica. Neko naše pravilo je da nam svake sezone bar pet od 25 igrača mora biti dio naše omladinske škole. Dalje je na njima da se dokažu. 

Svi ti dečki su odlično odgojeni, nisam čuo ni za kakve probleme. Moraju shvatiti da se moraju žrtvovati, s profesionalnim nogometom ne idu ni izlasci, ni nezdrava prehrana i slično. Ja sam presretan kako su se ti dečki dokazali, svi su bili na proslavi i dobit će medalje Kupa i Prvenstva. 

Rijeka ako bi htjela rasti, neminovan je povratak na Kantridu. Koliki bi bio kapacitet nove Kantride?

Sve ovisi o tome koliko ima novca. Minimum bi bio 12-14 tisuća mjesta, a moglo bi se popeti. Dolazi u obzir i mogućnost pomičnog krova da se dobije više mjesta. Imali smo dva nacrta, jedan iz 2014. godine je u kompleks uključivao outlet i hotel jer je danas nemoguće graditi stadion bez popratnih sadržaja koji bi ga sufinancirali. Drugi je bio 2023. godine i uključivao je tri zgrade sa stanovima. 

Ako netko ima bolju situaciju, neka izgradi Grad, bilo koji drugi investitor, meni je cilj da se do moje penzije to na neki način izgradi. Jučer nas je primila nova gradonačelnica, dotakli smo se i Kantride. Bio sam zadovoljan inicijalnim razgovorom, dogovorili smo se da ćemo napraviti tim koji će napraviti elaborat da nova vlast shvati što mi želimo. Priča se preko novina lako okrene, želimo da se shvati istina. Gradonačelnica nas je lijepo primila, tri sata smo razgovarali o svemu što se tiče sporta u Rijeci, trebat će još sastanaka, ali sjest će se ponovo već sljedeći tjedan. Brzo bi se trebalo znati što slijedi. Razumijem da je i “Ne” odgovor, ali želim da se sve napokon pokrene, da vidimo gdje smo.

Cifra je zasad otprilike 180-200 milijuna eura, nije dobro čekati jer cijene nenormalno rastu. Tamo 2014. je za cijeli projekt trebalo 30-ak milijuna.

Trajalo je sve i u Zagrebu, kod vas sve usporava činjenica da imate funkcionalnu Rujevicu. 

Da, ali emotivno smo svi vezani. Ne znam je li to najbolja pozicija za stadion, ali svi želimo biti na Kantridi. Komplicirano je, skuplje, ali svi mi koji navijamo za Rijeku to želimo. Kad se nađu ljudi sve će to sigurno potrajati još neko vrijeme, ali ajmo dobiti papire. 

Idemo malo na aktualne teme. Prva pressica Rijeke, kreću kvalifikacije za Ligu prvaka. Prvi protivnici bi mogli biti Ludogorec ili Minsk. U kakvom stanju mislite da će Đalović povesti ekipu?

Cilj nam je da barem za prvo pretkolo zadržimo važne igrače i dovedemo nekoliko mladih igrača, vidjet ćemo na tržištu hoće li biti nešto extra od iskusnijih. Želimo proširiti roster jer vjerujemo da ćemo igrati neku grupnu fazu, ne zavisi o nama, klubovi šalju ponude, vidjet ćemo. 

Došla nam je ponuda u ono vrijeme za Ristovskog iz Sportinga, bio je playoff, on i tako nije mogao igrati. Nudio sam po utakmici neke novce da smanje, nije htio ni on niti klub. Ne ovisi to o meni, ja bih najradije prodao Fruka pa rekao klubu da čekaju mjesec dana, ali to ne ide tako.
Nastavimo o Fruku, sjajan je. Ima li ponuda?
Nema konkretnih, napismeno. Svakako se može računati na rušenje klupskog rekorda, za manji iznos od toga neće ići. 
Što se tiče Europe, koliko bi razočaranje bilo da se ne igra nijedna grupna faza?
Izgubili smo prošle godine od Olimpije pa smo bili razočarani jedan dan, nogomet se igra od ponedjeljka. Financijski ne vidim pare od Uefe, bez obzira što se piše po medijima. Liga prvaka je ipak liga za sebe. Previše se lupeta u vezi toga, kad uđeš u grupnu fazu više ne dobivaš kao u pretkolima. Svaka utakmica je veliki trošak, barem 200 tisuća eura puta šest. Zaboravljate da su tu i nagrade za igrače, isto kao i za prvenstvo i Kup. Dobili smo male iznose od Grada i HNS-a, ali to nam nije dovoljno ni za pizzu i pivu za igrače, a kamoli za nagrade. Ako gledamo financijski, klub je u minusu u svim natjecanjima osim u Ligi prvaka. Ipak to je dobro za klub, prodaju igrača, navijače i nas kao klub jer se dižemo na drugi nivo. Naravno da mi nije svejedno, ponos nam je vidjeti klub u europskim natjecanjima, ali financijski definitivno nismo na dobitku. 
Sjetimo se Stuttgarta, mislili smo da će nas ubiti i desilo se da smo ih dobili. Odigrali smo na nivou na kojem nismo ni sanjali, oni su nas podcijenili i ta pobjeda je definitivno digla klub. Sreća prati hrabre, presretan sam kad bismo išli u grupnu fazu, ali financijski nije isplativo.
Kratko smo spomenuli Đalovića koji je dobio priliku iz sjene. Napravio je najbolji mogući potez. Kakav je kao osoba, kao čovjek? Obojica ste teški karakteri, ima li sukoba?
Ma kakvi, zna on tko je gazda. Šalim se… Naš Đale kako ga zovemo, izabran je od sportske strukture i direktora, pomoćnika i mog savjetnika. S nama je već tri godine i prije ovoga, vjerovali su mu i dali šansu. Pitao sam i Đalovića je li spreman, rekao je da je i krenuli smo. Nisam ga htio smijeniti ni nakon Olimpije, skupio sam ih i rekao idemo u bolnicu vidjeti tko je još uvijek pod virozom. Bilo je više strah Dinama u nastavku nakon šoka od Olimpije, bilo bi teško da su nam tad utrpali četiri, pet golova. Đale je sjeo s igračima, lijepo smo svi razgovarali, dogodio se neki klik. 
Nismo promijenili puno trenera u 13 godina. Kek je Kek, izgradio se u Rijeci, pravi je stručnjak i znalac. Pet godina biti u jednom klubu govori sve, rekao je sam da više ne može. Bišćan, Rožman, Tomić – sve odlični treneri. Znali smo da s talijanskim trenerom neće upaliti. Tko kaže da Jakirović nije dobar trener – laže. Sopić isto, sve je bilo ok, bilo je trzavica, ali toga ima svugdje, nije to bilo ništa strašno. Jednostavno se u nekim stvarima ne slažemo. 
S Jakirovićem niste više u kontaktu?
Vidio sam ga u Zagrebu. Ma sve te stvari prođu. Što bi ja sad trebao reći zbog navijača da nisam u kontaktu s njim? Zamjeram mu u smislu kako se to desilo. To nije promijenilo moje mišljenje o njemu kao treneru. Ovo drugo uopće nije bitno. Sport je to, svatko ide na bolje i to je meni shvatljivo, to je meni razumljivo, samo sam ja naviknut na drugačiji način da se to raskine. Da mi je on rekao ja bih mu dao otkaz pa neka bude da sam mu ja dao otkaz. Ali dobro, gotovo je to.
Ostanimo malo na Dinamu, kako komentirate dolazak Zvonimira Bobana?
Svi klubovi i svi čelnici u Hrvatskoj trebaju sportski surađivati, jedino tako možemo poboljšati nogomet i sport. Bit će trzavica između rivala. Bobana ne znam dobro, nema se što pričati o njemu, on je sportski radnik koji je nešto napravio u životu i drago mi je što je došao da napravi Dinamo još jačim. Ne želim se miješati u rad drugih klubova, nije to moja briga i ne volim kad se drugi miješaju u moj posao. Zna najbolje što je Dinamu najpotrebnije, želim mu puno uspjeha i vjerujem da će postupiti dobro. 
Ne znam detalje oko odlaska Pjace i Petkovića. Pokušao bih naći zajednički jezik s igračima koje želim zadržati, a ne mogu platiti. Ipak, ako novca nema to je tako.

Relativno ste dobro surađivali sa Zdravkom Mamićem kada je bio na čelu Dinama što su Vam zamjerali mnogi navijači Hajduka, sad bi se taj odnos Rijeke i Hajduka mogao nazvati i mržnjom. Čujete li se s Mamićem i dalje?

Ne baš, čestitamo si Božić i Novu godinu, ali ne pričamo o nogometu. Svi vi u novinama, Facebook komentari, svi pišu gdje ih srce vuče. Dinamo je u ono vrijeme imao napadače poput Krstanovića, njima ne treba, nama treba. Oni ga se hoće riješiti, karikiram s imenom, mogao ga je uzeti bilo tko u Hrvatskoj. Ja sam ga nagovorio da dođe u Rijeku, Dinamo ga se i tako hoće riješiti. Tako je bilo s Tomečakom, s Alispahićem, Pokrivačem… To su sve igrači broj tri ili četiri za Dinamo, a nama su bili odlični… Kramarić je sam otišao, ja Mamića u vezi toga nisam ni zvao. U Dinamu u njega nisu vjerovali i došao je k nama. 

Je li Andrej najbolji igrač u povijesti Rijeke?

Pa ja mislim da da. Njegov dolazak nije zbog suradnje s Mamićem, bio bih lud da ne uzmem dobre igrače koji Dinamu ne trebaju. Suradnja je isključivo to što nazovemo i pitamo hoće li nam pustit igrača, ipak bit svega je želja igrača, ako on ne želi doći transfer se sigurno neće dogoditi. 

Iz Hajduka su u ono vrijeme došli Gabrić, Bradarić, Neretljak… Ne zatvaram ni sad vrata suradnji s Hajdukom. Prodao bih im igrača ako dođu s dobrom cijenom, srce me boli ako moj igrač ide konkurentu, ali isto mi je je li to Dinamo ili Hajduk. Pokušavam objasniti da nije odluka na meni, igrač sam odlučuje, da Galešić nije htio ići ne bi išao. 

Navijači sigurno ne bi dobro prihvatili da Selahi ili Janković odu?

Selahi je bio blizu odlaska zato što su tako htjeli on i menadžer. Ja sam im rekao da imaju izlaznu klauzulu i ako hoće nek ide, vjerojatno sad traži novi život negdje drugdje. Svaka mu čast za sve u klubu, stisnem ruku i nek ode. 

Kako komentirate situaciju u Hajduku koji već godinama ne može pronaći formulu za naslov?

Teško mi je govoriti o Hajduku, Dinamo ili bilo kojem drugom klubu. Oni znaju što je najbolje za njih, kapa do poda navijačima, sponzorima, da ja imam tu njihovu želju i volju Hajduk i Dinamo bi svake sezone bili iza Rijeke barem 20 bodova. Pozitivno sam ljubomoran na energiju cijele Dalmacije, sponzore, mi to imamo u puno manjoj mjeri. Teško je komentirati, ne zanima me previše, ali svatko ide svojim putem. 

Za kraj, koji je glavni cilj Rijeke u nadolazećoj sezoni?

Broj jedan je imati za plaće, vidjeli smo svi što se dogodilo sa Šibenikom. Glavno je namiriti plaće svima u klubu, a cilj je dalje izboriti kvalifikacije nekog europskog natjecanja i da u Kupu dođemo što dalje. Sigurno ćemo se i ove sezone boriti za sami vrh hrvatskog nogometa. Prodavat ćemo dok ne zatvorimo nekakvu konstrukciju, bitna je stabilnost i kad nju imamo ćemo biti i rezultatski malo gore, malo dolje. 

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!