Hrvatska ženska nogometna reprezentacija, pod vodstvom izbornika Nenada Gračana, nalazi se pred novim izazovima u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Nakon početnog rezultatskog posrtaja i poraza od Kosova, pred našim su reprezentativkama dva važna ogleda protiv Gibraltara i plan je osvojiti svih šest bodova. Prvi susret na rasporedu je 14. travnja u gostima, dok će se uzvratna utakmica odigrati 18. travnja pred domaćom publikom na stadionu NK Junak u Sinju.
Iako ženska nacionalna vrsta dosad nije imala priliku nastupiti na velikim natjecanjima – s najvišim dosadašnjim dometom u Ligi B (2024/2025.) u borbi za odlazak na Europsko prvenstvo – aktualni ciklus u Ligi C donosi imperativ povratka u viši rang, ali u to naravno i postavljanje stabilnih temelja za buduće generacije koje dolaze.
O stanju u ženskom nogometu, razlikama između domaćih i inozemnih liga, percepciji žena u sportu te vlastitim karijerama, u studiju Sport Kluba razgovarala je Hana Cvijanović s dvije stožerne igračice naše reprezentacije, a to su kapetanica Doris Bačić, članica rimskog Lazija u koji je ove sezone stigla iz Napolija, ujedno i jedno od zaštitnih lica hvaljene HNS-ove kampanje “Ženama (ni)je mjesto u nogometu”, te Ana Jelenčić, iskusna reprezentativka koja je nedavno okrunjena titulom prvakinje sa švicarskim Servetteom.
U tijeku su kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Čeka vas gostujuća utakmica prvo u Gibraltaru, a zatim ih dočekujete ovdje u Hrvatskoj, u Sinju. Kako teku pripreme, kako idu treninzi?
Ana Jelenčić: “Okupile smo se jučer i atmosfera je dobra. Nadamo se pozitivnom rezultatu. Mi idemo prema tome i onda korak po korak, utakmicu po utakmicu.”
Koji vam je najveći cilj u ovim utakmicama, što bi naravno bila pobjeda, ali što bi htjela još pokazati?
Doris Bačić: “Pa ja nekako mislim da trebamo biti realni i preuzeti tu neku ulogu favorita u ovoj utakmici koja nam dolazi i završiti ovo okupljanje sa svih šest bodova i na kraju dočekati taj šesti mjesec. Nažalost smo kiksali smo protiv Kosova u zadnjoj utakmici gdje možda nismo baš odigrali najbolje i nismo zadovoljili ono sve što smo očekivali i ha što smo nekako pripremali cijelo vrijeme. Ali u šestom mjesecu imamo uzvratnu utakmicu s njima i nakon ovog okupljanja mislim da će nam maksimalni fokus biti te dvije utakmice, to su Bugarska i Kosovo. Tad idemo po sve bodove u tim utakmicama koje su ostale i dalje u play-off fazu.”
Vi sada igrate u C ligi, ali bi neki cilj bio naravno prolaz u višu B ligu. Možete li malo objasniti kako to funkcionira?
Doris Bačić: “Mi smo bili prošli prošlu Ligu nacija. To sad u ženskom nogometu malo drugačije funkcionira nego u muškom, gdje idu kvalifikacije za svjetsko i europsko prvenstvo kroz Ligu nacija. I ovo sada trenutno su kvalifikacije za svjetsko prvenstvo, ali kroz koje isto tako ako prođemo u play-off, prva ekipa ide u play-off i taj play-off ako se prođe isto tako ulazimo u B ligu u Ligi nacija. Tako da je cilj, naravno, vratiti se u tu B ligu i što bolje u kvalifikacijama. Mislim da ne zanemarimo da smo trenutno u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, što bolje ih odraditi. Evo, nekako je to neostvareni san, ja vjerujem svake igračice i pogotovo možda nas starijih, Svjetsko prvenstvo, neko veliko natjecanje.”
Naravno, nameće se odmah tu pitanje kad se priča o ženskom nogometu te usporedbe s muškim. Kakvo je trenutno stanje u Hrvatskoj i u Europi gdje igrate? Kolika je razlika u ligama, u talijanskoj, švicarskoj ligi gdje igrate, i evo ovdje kod nas?
Ana Jelenčić: “Velika je razlika između ženskog i muškog nogometa. Mislim da to stvarno kroz još dugo godina nećemo moći usporediti kad podvučemo crtu po nekim paralelama. Ali svakako da ženski nogomet napreduje u Europi i u svijetu, da se vide napredci i da to sve ide prema boljem.”
Vi igrate u Servetteu u Švicarskoj, je l’ tako? Kakvo je stanje tamo, kako to sve? Kako izgleda dan vaš kao profesionalne nogometašice?
Ana Jelenčić: “Pa dobro, vjerojatno kao i kod većine igračica. Znači ujutro je buđenje, doručak, u 7:00, u 7:30 javljanje u klub, doručak, pripreme za trening, gdje je tu aktivacija, svaki dan teretana, odlazak kod fizioterapeuta ako imaš nekih, prijaviš ozljedu, ne ozljedu. Izlazak na teren, na terenu sat i pol ovisi, dva, ovisi šta se radi, taktika, tehnika ili je neki običan dan poput utorka, srijede ili je priprema za utakmicu. Vraćanje, ručak, tuširanje, odlazak kućama, oko 2:30 doma i odmor.”
Doris, vi ste kapetanica u Laziju. Kako je u Italiji, je li slično stanje ili?
Doris Bačić: “Pa evo, ja bih se samo prvo voljela nekako nadovezati na Anči. Mislim, nama je nekako mrsko kad čujemo pojam ženski i muški nogomet jer nogomet je na kraju – nogomet. Ovako kako je Anči opisala svoj dan, mislim da ga bilo koji reprezentativac i igrač u muškom nogometu isto tako ima. Razlika je u tome što se počelo puno kasnije ulagati u ženski nogomet nego u muški koji ima jednu veliku tradiciju, jednu veliku povijest iza sebe, ali mislim da na kraju dana svi se jednako dajemo, svi jednako stavljamo u to što dobivamo. I mislim da je u velikom uzletu. Možda se kod nas te iste stvari idu malo sporije, nego u nekim državama. Evo u usporedbi s Italijom, o kojoj najviše znam, mogu reći da i kod nas stvari idu na bolje iz godine u godinu i kroz projekte HNS-a te kroz sva ulaganja klubova. I sve više nekako su i veliki poznati klubovi Dinamo i Hajduk, u Hrvatskoj uključeni u ženski nogomet i liga napreduje. To je spor proces, ali sve to ide prema naprijed. Što se tiče Italije, evo ja sam već šest godina tamo kao kod kuće, i prešla sam u Lazio koji je jedan veliki klub s velikom povijesti. To je klub koji ima cijelu fan bazu, i mušku i za ženski klub, tako da sam jako zadovoljna. Evo sada se borimo za Ligu prvaka i iza Juventusa smo sada šest bodova. Imamo još četiri utakmice i vjerujem, ja vjerujem da se možemo kvalificirati i nadam se naravno tome.”
Recite mi nešto o promjenama u Hrvatskoj i projektu “Ženama (ni)je mjesto u nogometu”?
Doris Bačić: “To je počelo prošle godine i to je jedna jako lijepa inicijativa HNS-a koja se provlačila i kroz mušku ligu i kroz cijelo prvenstvo, dakle u muškoj i ženskoj konkurenciji. Riječ je o poticanju na razvoj ženskog nogometa i nekako promociju za što više žena u nogometu. I mislim da je jedna jako lijepa priča koju treba i podržati i koju nekako treba ispratiti što više. I stvarno mi je čast i drago mi je da sam mogla i ja biti dio projekta. To je možda jedna od ljepših priča do sada u ženskom nogometu u Hrvatskoj koja se provela.”
Koliko vam znači što ste upravo vi članice te generacije na kojoj su te promjene stvarno vidljive?
Ana Jelenčić: “Pa dobro, generalno ja mogu reći da sam jedna od starijih igračica, ali drago mi je da vidim da se stvari stvarno mijenjaju i da sam još u toj generaciji da se promjene događaju i da mogu biti dio te cijele priče i tih cijelih promjena. Tipa za pet do deset godina to će već biti prošlost, ali nadam se da će onda cure koje ostaju iza nas isto tako imati motiva i želje za napretkom i da to sve još uvijek ide dalje i da se gura i da se samo napreduje.”
Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC



Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!