Na današnji dan prije 25 godine život je izgubio jedan od najvećih vozača svih vremena, ako ne i najveći – Ayrton Senna.

Legendarni Brazilac je poginuo u nesreći tijekom Velike nagrade San Marina na stazi Enzo i Dino Ferrari u Imoli. Tada 34-godišnji Senna izgubio je kontrolu nad bolidom Williams i pri brzini od oko 220 km/h udario u zid u zavoju Tamburello.

Ta tragedija bila je druga koja se dogodila tijekom crnog vikenda u Imoli, dan prije Senne stradao je Austrijanac Roland Ratzenberger. Njihove pogibije su zauvijek promijenile Formulu 1, a u godinama koje su uslijedile naglasak je stavljen na sigurnost vozača.

Od 1994. godine je u Formuli 1 viđena samo jedna nesreća s tragičnim posljedicama – na Velikoj nagradi Japana 2014. godine, kada je Jules Bianchi doživio teške ozljede od kojih je preminuo devet mjeseci kasnije.

Senna je u Formuli 1 debitirao 1984. godine kao vozač Tolemana, a potom je branio boje Lotusa, McLarena i Williamsa. Osvojio je tri naslova svjetskog prvaka – 1988., 1989. i 1991. godine, ostvario je 41 pobjedu i ukupno 80 puta se našao na podiju.

Brazilac je bio poznat kao kralj kvalifikacija i vozač iz kojeg je kiša izvlačila ono najbolje. Ukupno 65 puta je startao s pole positiona, a samo dvojici vozača tokom povijesti pošlo je za volanom nadmašiti ga u tom smislu – Michaelu Schumacheru i Lewisu Hamiltonu.

Vladao je ulicama Monte Carla, na kojima je bio neprikosnoven, pa je s pravom dobio nadimak Princ Monaca, koji nije smetao ni onima koji su tu titulu nosili ili nose. Veliku nagradu Monaca je kao pobjednik završavao šest puta, a vjerojatno najbolju vožnju u Kneževini zbog spleta raznih okolnosti nije okrunio trijumfom.

Bez sumnje, njegova najbolja utrka bila je Velika nagrada Europe na stazi Donington park 1993. godine. Takav prvi krug u praktično nemogućim uvjetima nismo vidjeli nikada do tada, a ni od tada i pitanje je hoćemo li ponovno biti svjedoci takve čarolije. Njegova beskompromisna vožnja, do samih granica, omogućila mu je da postane i ostane jedna od najvećih sportskih legendi.

Ovom prilikom prisjetit ćemo se pet Senninih najboljih utrka. Ako je vaš izbor drukčiji, slobodno ga podijelite s nama u komentarima, kao i to po čemu vi pamtite legendarnog Brazilca.

Velika nagrada Monaca 1984.

Bio je to Sennin debi na ulicama Monte Carla, a iako nije trijumfirao i te kako ju je obilježio. U Kneževini je tada padala kiša, koja je dovela do pravog potopa, zbog čega je bilo mnogo nesreća od starta do cilja. Alain Prost je brzo došao do vodstva u McLarenu, a pratio ga je vozač Lotusa Nigel Mansell koji ga je pretekao u 12. krugu. Međutim, samo pet krugova kasnije je udario u ogradu i oštetio bolid, dok se Senna nakon starta s 13. mjesta probio do trećeg, a potom i drugog pretekavši Prostovog timskog kolegu Nikija Laudu.

U tom trenutku, brazilski automobilist je bio pola minute iza Prosta, ali je iz kruga u krug počeo nadoknađivati po tri-četiri sekunde. Uvjeti su bili sve gori, Francuz je signalizirao da utrka treba biti prekinuta, da bi ga Senna sustigao u 33. krugu, a vrlo brzo se i našao ispred njega. Odmah potom utrka je zbog nemogućih uvjeta stvarno prekinuta, a pobjeda je završila u Prostovim rukama jer se računao poredak na kraju posljednjeg završenog kruga.

Velika nagrada Europe 1992.

Definitivno je to bila utrka na kojoj je Senna na najbolji način demonstrirao svoje vještine. U Doningtonu su vladali promjenlivi uvjeti, smjenjivali su se kiša i sunce, a Brazilac je startao s četvrtog mjesta, a kada ga je Schumacher izblokirao, dodatno je pao u poretku. Za to vrijeme, Prost je vodio ispred momčadskog kolege Damona Hilla, sada sedmostrukog svjetskog prvaka.

Vrlo brzo, Senna se počeo probijati, najprije je pretekao Schumija, zatim Wendlingera, a potom je krenuo u potjeru za Williamsovim dvojcem. Nije mu mnogo vremena bilo potrebno da ih sustigne i preuzme vodstvo, koje je u jednom trenutku i izgubio, isto kao i prednost od 20 sekundi. Ipak, savršenom strategijom, odličnim tajmingom po pitanju odlazaka u boks (samo četiri puta je išao po nove gume, u odnosu na Prostovih sedam), na kraju je uspio ostvariti jednu od svojih najvećih pobjeda.

Velika nagrada Brazila 1991.

S ove distance, to je bila vjerojatno tjelesno najnapornija trka za Sennu, što njegovu pobjedu čini još većom, ali i posebnom jer je došla na njegovom domaćem terenu. Osvojio je pole position na Interlagosu, bez problema je zadržao vodstvo ispred vozača Williamsa Riccarda Patresea i Mansella. Britanac je brzo, kao mnogo puta tijekom njihovih okršaja, nadoknadio razliku, ali mu je otpala guma, zbog čega je morao u boks i tako je propustio priliku napasti Sennu.

Ni pokojnom vozaču nije bilo lako, ostao je bez četvrte brzine pa se u nekoliko navrata umalo zaustavio kada je trebao mijenjati brzine pri ulasku u zavoje. Tako je i gubio vrijeme, da bi zatim ostao i bez treće i pete brzine, što je vožnju učinilo znatno napornijom, uz grčeve koje je trpio svo vrijeme. Iz bolida je izašao potpuno iscrpljen, a prije nego se popeo na podij, pružena mu je liječnička pomoć.

Velika nagrada Japana 1988.

Utrka koja je odlučila prvenstvo 1988. godine, kada je Senna osvojio prvi naslov, a zanimljivo je da je do sve svoje tri krune došao na Suzuki. Prije točno 30 godina startao je s prvog mjesta, ispred Prosta, koji mu je tada bio momčadski kolega. Francuz je poveo ispred Gerharda Bergera u Ferrariju, dok se Sennin bolid zaustavio, što je doprinijelo tome da izgubi veliki broj pozicija u poretku.

Iako se činilo da je njegovoj utrci kraj došao već u prvom krugu, Senna je pokrenuo svoj bolid i tada je bio pri samom začelju. Do petog kruga je toliko napredovao da je uskoro bio u konkurenciji za podij, a potom je uslijedio niz brzih krugova zahvaljujući kojima je potpuno sustigao Prosta i zatim preuzeo vodstvo. U samoj završnici staza je bila potpuno mokra, a on je očekivano zablistao i tako upisao osmu pobjedu te sezone.

Velika nagrada Portugala 1985.

Estoril je bio poprište prve pobjede u Senninoj karijeri, a ujedno i utrke koja je jedna od najupečatljivijih dokaza koliki je majstor bio u vožnji po kiši. Nakon razočaravajućeg debija u Lotusu u Sao Paulu, vikend na Velikoj nagradi Portugala zaslužio je mjesto u povijesnim knjigama. Tada je Brazilac došao do prvog pole positiona koji mu je dan kasnije omogućio da se nađe na najvišoj stepenice pobjedničkog postolja.

Kada je došlo vrijeme za start, iza njega su bili Prost i Keke Rosberg u bolidu Williamsa, a obojica se nisu snašli u uvjetima u kojima je Senna blistao. Nije mu smetao potpuni potop na stazi, čak je u svemu uživao, pa je tako za cijeli krug pretekao sve vozače osim Michelea Alboreta, koji je na kraju zauzeo drugo mjesto.