Goran Sukno bio je dio jugoslavenske reprezentacije s kojom je osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama, potom svjetsko zlato na prvenstvu u Madridu 1986., kao i srebro na Europskom prvenstvu 1985. godine.

U 67. godini preminuo je u Dubrovniku nakon duge i teške bolesti. Otišao je jedan od najvećih vaterpolista u povijesti hrvatskog sporta i istinska legenda Juga, kluba u kojem je ostavio neizbrisiv trag kao igrač, kapetan i kasnije sportski direktor.

Rođen 6. travnja 1959. u Cavtatu, prve zaveslaje napravio je u tamošnjem klubu, nakon čega 1976. prelazi u Jug. U dubrovačkom klubu proveo je desetljeće i prometnuo se u jednog od ključnih igrača generacije koja je obilježila to razdoblje.

Između 1980. i 1985. Jug je s njim u sastavu osvojio pet titula državnog prvaka, kao i niz domaćih kupova te europskih trofeja, učvrstivši status jedne od najjačih momčadi tog vremena.

Po završetku igračke karijere ostao je u vaterpolu kroz upravljačke i mentorsku ulogu. Od sredine 1990-ih, kao sportski direktor Juga, imao je presudnu ulogu u klupskoj reorganizaciji i stvaranju temelja za novu eru uspjeha. Pod njegovim vodstvom klub je nastavio nizati domaće i međunarodne trofeje, a Sukno je stekao reputaciju čovjeka koji prepoznaje talent i gradi stabilan, uspješan sustav.

U kolektivnom sjećanju ostaje kao jedan od najvećih vaterpolskih velikana regije – sportaš koji je obilježio bazen rezultatima, ali i dugogodišnjim doprinosom razvoju vaterpola te stvaranju novih generacija uspješnih igrača.

Goran je inače i otac Sandra Sukna, jednog od najboljih vaterpolista svih vremena i trenera talijanskog Pro Recca.