Rolerkoster u Bursi: Turci su nas gazili, nismo se mogli dodati, ali su pali protiv suparnika koji ima ekstra klasu, što je još bitnije tu klasu zna manifestirati i u slabijem danu

Nogomet je kao i život pun paradoksa. Protiv Walesa smo uglavnom igrali dobro, pa na kraju doživjeli šok. U Bursi smo pola sata imali velikih problema, bili kao boksač kojem se broji na konopcima. Bilo je perioda u ove dvije utakmice zbog kojih Zlatko Dalić mora dosta raditi u sljedećem razdoblju. U pronalaženju najboljih aketa, te u smirivanju nekih bubica koje je opet spominjao. Ali smo imali tri ekstra raspoložena igrača. Za ovakvu Tursku to je bilo dovoljno.

“Koliko Dalić može imati sreće? Postoji li mjerna jedinica za to ” – stigla je poruka u 21:07.

Prvi komentari, medijske opservacije su ‘kleknule’ pred Matea Kovačića. Iako je lopta Luke Modrića kod drugog gola, bolja od svega što je odigrao Kovačić, bilo bi nepravedno ne konstatirati da je Mateo golovima spasio poprilično grogiranu Hrvatsku. Protiv Walesa je promašio zicer koji bi amnestirao i nepravedno osuđenog Kramarića, u Bursi je ipak pronašao prave koordinate. I to u najboljem mogućem trenutku.

Super važno je što je Kovačić sve više u igri, što uzima loptu, što dolazi u gol šansu. I što je u egzekuciji smireniji i precizniji. Da, prestao se samo diviti Luki Modriću, već je postao igrač bez kojeg teško možemo nastaviti ovo uzbudljivo Vatreno putovanje.

Na Luki ćemo, baš kao i na njegovom licu vidjeti sve više bora, ali njegov značaj u ovakvim, teškim, pa naizgled izgubljenim utakmicama, njegova mirnoća, pravovremeno dodana lopta. Toga se nemamo pravo odreći dok god on osjeća strast.

Vidjeli smo indisponiranog Gvardiola, solidnog Šutala, jako dobrog Stanišića, na kojeg se valja u godinama osloniti. Bio je tu i dobri Barišić, radišni Pašalić, ostali odradili posao.

No, za mene je ovo noć Dominika Livakovića. Vjerojatno najbolji golman SP-a, Dinamov čuvar mreže, čudesno je branio na zelenoj kocki u Bursi. Dvije obrane u petoj i desetoj minuti su nešto što mogu obraniti samo najbolji svjetski golmani. Velabna je obrana i Tosunu na kraju utakmice, kada više nije bilo toliko važno. No, Livi je djelovao kao da ne može primiti gol, činilo se da i puno veći igrači i bolje reprezentacije u ovakvoj utakmici ne bi imali izgleda protiv fantastičnog Livakovića.

Nismo u povijesti imali golmane najviše svjetske klase, ali smo ostvarili svjetski frapantne rezultate. Ali u Bursi smo dobili golmana za jedan dug, dug i obećavajuć period.

U lipnju nas čekaju Nizozemci, jedna utakmica za dušu sa slavnom nogometnom zemljom. Svakako ćemo morati igrati bolje nego u ove dvije utakmice, ali da sam Ronald Koeman nisam siguran da bih oka sklopio. Jer Hrvatska ima moć i nevjerojatan koktel sreće.

Turci su mogli iz ove utakmice puno naučiti: protiv jačeg nemaš pravo na previše šansi, već kada ti se nudi na ovakav način moraš ga znati – srediti. Hoće li to ova momčad u kojoj ima talenta jednom uspjeti. To pustimo vremenu.