Najprije jednu stvar u ovoj temi moramo naglasiti. Luka Modrić je najveći po svemu što je dao nogometu.

Martin Baturina, nova Dinamova desetka ili cener kako to mi u Zagrebu volimo reći igrač je koji je iskazao veliki potencijal. Već danas igra i razmišlja zrelo. Dinamo je u svojoj povijesti imao doista velikih desetki. A tko bi bio bolji sugovornik od Miroslava Redea (84), nekadašnjeg nogometaša zagrebačkog Dinama i beogradskog Partizana, kasnije i dugogodišnjeg novinara Sportskih novosti, na kraju i Večernjeg lista. Za Dinamo je igrao 33 puta i zabio šest golova, za Partizan 36 utakmica i 5 golova.

“U dresu Dinama zabio sam prvi gol 1958. protiv Partizana. Mene su uništile ozljede meniska. No, medicina je tada bila daleko od ovoga danas. Igrao sam kasnije za Lokomotivu, ali to nije bilo to – prisjetio se igračkih dana Miro Rede.

Puno smo puta znali pričati o igračima iz njegove mladosti, igračima koje nisam gledao. Nazavo sam ga, još uvijek je što mi je posebno drago silno vitalan, svega se sjeća i uživa u nogometu. Pokušali smo popričati o najvećim Dinamovim desetkama. I nije nam ovdje nikakva namjera da radimo rang listu, već da se podsjetimo na majstore.

“Najprije jednu stvar u ovoj temi moramo naglasiti. Luka Modrić je najveći po svemu što je dao nogometu. I njega doista ne bih ovdje posebno obrađivao” – rekao je Miro Rede.

A onda dodao još jednu stvar prije prvog pitanja.

“Za mene je najveća desetka svih vremena Stjepan Bobek. Tu nemam ali baš nikakvu dielmu. Jednostavno, on je bio toliko dobar igrač da ga ne mogu usporediti s nikim. Bile su to nogometno neslućene mogućnosti za mene najveće generacije koja je igrala nogomet.”

A sada smo počeli češljajti kroz Dinamov almanah.

“Bio sam desetka po vokaciji. Znam koliko je to težak i zahtjevan dres. Nosili su ga najbolji. I znate što, da je Maradona imao broj 7 na dresu ne bi bio tako dobar. Svatko je u svoje vrijeme imao nekog ljubimca, ja sam toliko star da pamtim gotovo sve Dinamove cenere.”

Tko je bio po posebnom guštu?

“Jako sam volio Marka Mlinarića. Ta 1982. je posebna, iako je tu imala još jednog genijalca, ali on nije bio desetka. Riječ je o Cici Kranjčaru. Mlinka je bio genijalan, a takav je bio i Štef Lamza. On je bio, još bih rekao intrigantniji i on je mogao kao Maradona sam dobiti sve. Ako moram birati to su mi dva najdrža, ne mora to nužno značiti i da su dva najbolja.”

Kronološki je doajen pisane riječi ovako vidio Dinamove desetke.

“Znam nije mnogima u glavi i na popisu, ali za mene je Rajko Janjanin bio fantastičan igrač i prava desetka. Sve je o nogometu znao, toliko lucidan, potez ispred svih. Bio je po prirodi plah, meni onako umjetnička duša. Strašan igrač. Zvone Boban i svakako Robert Prosinečki koji je 8, ali po svemu deset bili su posebnog, plemenitog kova. Za njhovim se nogometom uzdisalo, oni idu u taj red genijalnih igrača.”

Novije geracije.

“Meni se jako sviđao Niko Kranjčar. Imao je genijalan um kao i otac, ali nije imao očevu moć. No, volio sam nogomet Nike Kranjčara.”

Sammir je imao nešto posebno.

“Da, ali ipak bih se usredotočio na domaće dečke. Lovro Majer je igrač po mom ukusu. Sve zna, podsjeća na igrače kakvi su nekad bili, on je baš igrač koji budi nostalgiju.”

Kako vam se dopao Martin Baturina?

“Fini pokreti, lakoća, smjelost da puca, ima dribling i okomit je, a na startu je svog nogometnog puta. Čestitati mogu Čačiću koji mu daje potrebnu minutažu i u ovim jakim utakmicama” – zaključio je Miro Rede.