Ususret posljednjem Grand Slamu godine, ovako opširnu najavu pročitat ćete samo na Sportklubu...
Čitao sam jučer, dosta ljudi uvjereno je kako je pred nama posljednji Grand Slam turnir desetljeća. Nevjerojatno je da uvijek iste gluposti moramo čitati kad god se bliži ‘nulta’ godina pa evo da i to raščistim jednom za svagda s onima koji misle da imaju pravo na svoje mišljenje – s obzirom da je računanje godina krenulo s prvom nakon Krista (a nastavljeno nakon prve prije Krista) i kako ne postoji nulta godina, svako desetljeće sastoji se od 10 jedinica raspoređenih od 1. do 10. godine.
Shodno tome, desetljeće ne završava posljednjeg dana 9., 19., 29… itd. godine, već posljednjeg dana one sljedeće. Dakle, US Open koji je pred nama nije posljednji Slam u desetljeću! Ali, svakako je jedan od posljednjih turnira i nije promašeno podvlačiti crtu pod jedno od najbolesnijih razdoblja u tenisu.
U ovo vrijeme Velika Trojka već je trebala odavno položiti oružje, a posebno se to odnosi na Federera iznad koje stoje strašni upitnici nakon poraza kojeg je doživio u Wimbledonu od Đokovića.
Kao što ste mogli pročitati u najavnom tekstu pred taj nezaboravni meč kojeg će povijest za koju godinu u knjige možda zavesti pod egidom “Bitka s totalnim ulogom”, Švicarac je tog dana imao puno toga za izgubiti. Na kraju, doživio je jedna od najtežih poraza u karijeri, shodno svemu što je bilo na stolu, možda i najteži.
No, izašao je u vjerojatno najboljem stanju u karijeri, odigrao tenis kojeg nikad nije igrao. I baš zato, demoralizirajuće bi moglo djelovati da je opet izgubio od monstruma, ultimativnog teniskog terminatora Đokovića koji je uzeo 4 od posljednjih 5 Slamova.
Osobno zapažanje je kako Roger nikada nije odigrao meč na višoj razini gledajući svih pet setova u globalu, a ovaj se opet uspio nekako izmigoljiti.
Borba za rekorde nastavlja se, borba za vladarsko mjesto u teniskoj povijesti. Velika većina pratitelja sklona je upravo odnos osvojenih Slamova označiti kao presudan u raspravama o tome tko je najbolji ikad, a izjednačenost po tom kriteriju sve je veća. Roger je na 20, Nadal na 18, Đoković na 16…
I znate što ću vam reći? Koliko ga sam uvijek bio nesklon takvom tumačenju stvarnosti, brutalno pojednostavljenom, podcjenjivačkom za sve ostale vrijedne turnire u kalendaru… možda i sam počinjem s vremenom popuštati.
Uostalom – evo jučer sam pročitao podataka: igrač koji osvoji Rafin challenger na Mallorci (gdje btw nastupa Andy Murray) zaradit će više nego četiri puta manje od igrača koji ispadne u prvom kolu (!?) US Opena. I sad recite da je to normalan poredak stvari u tenisu i da s takvim postavkama ovaj sport ima blistavu budućnost…
A kakva će ona biti jednom kad Trojka kaže “dosta je bilo” pitanje je koje mori mnoge. Čitam, slušam, primjećujem – žale se ljudi kako noću ne spavaju, bude se iz sna u ledenom znoju, neki se tu i tamo i pomokre. Nije im ugodno.
Brinu se što će biti kada odu dva najutrživija tenisača koja su ikad postojala i ovaj treći, koji ih 9 godina već redom pobjeđuje. Kad god, gdje god…
Tko će preuzeti palice? Tko će promicati i pronositi tenis? Hoće li to biti svestrani Kyrgios? Zar ćemo ovisiti o čovjeku koji prije finala satima vozi morski skuter, a noći do 3-4 (po vlastitom priznanju) provodi igrajući strašno frustrirajuću Fifu 19?
Je li to Tsitsipas, koji je nedavno postao BFF tog divljeg Australskog Grka?
Zar ćemo ovisiti o Alexanderu Zverevu koji je cijelu godinu nije u stanju pronaći si novog menadžer i navodno je to razlog njegove konzistentnosti koja razočarava ne samo njega, već i sve teniske ljubitelje.
Je li Spasitelj našeg sporta Daniil Medvedev, mladić koji je potpuno podivljao nakon Wimbledona, odigrao tri turnira i na sva tri odigrao finale? Još sam puno prije tog luđačkog niza opservirao neke zanimljive podatke zbog kojih bi baš mladi Rus mogao biti prvi koji će prekinuti jedan suludi niz…
Naime, već 19 Grand Slam turnira zaredom NITKO NOV nije dohvatio najveću nagradu, podigrao jedan od četiri najvrijednija trofeja. Takav niz nije viđen još u povijesti.
Nitko od – Marina Čilića. Baš na ovom mjestu, na Flushing Meadowsu 2014. godine!!!
A vi ste proteklih 12 mjeseci proveli rugajući se njegovim izjavama, ambicijama, njegovoj (iskrivljenoj?) percepciji o vlastitoj vrijednosti i mogućnostima…
Je li Marin Čilić spasitelj? Hoće li Dominic Thiem prekinuti niz? Da ste nas to pitali prije 3 mjeseca, ponosno bismo klicali – da, on je taj, to je tenisač novog desetljeća, snagom i atrakcijom nakrcan mladić kojeg je moguće prodati gdje god, kad god, kome god!
Danas… Tko će staviti novac na njega, poslije svih glupih poraza pretrpljenih od finala Roland Garrosa? Konstanta je ono što još uvijek nema, ali treba reći i da je bio izuzetno opasan na američkom hardu u protekle dvije sezone i možda je samo dobro tempirao formu za finalni napad na Alijansu penzionera…
ŽENSKI TURNIR
A što s djevojkama? Ako ćete se u turnir uvoditi iz rakursa američkih medija, mogli biste zaključiti da će se sve vrtjeti oko Serene Williams, koja je nakon prošlogodišnjeg ispada u finalu s Osakom dobila veliku zadovoljštinu – Carlos Ramos neće smjetit suditi njene mečeve na zadnjem Slamu sezone!
Je li opravdano uopće govoriti o Reni kao glavnoj kandidatkinji kad na posljednjih šest velikih nije uspjela doći do trofeja, pritom izgubivši sva tri finala.
Posebno ružno izgledao je ovaj zadnji poraz, od Simone Halep u SW19. Rumunjka je opet mnogima ispod radara u najavama za titulu, što nije ni logično ni opravdano. Ali, tko će prodati Simonu usred Amerika koje uvijek teže nečemu više od pukog pobijeđivanja. E da nije otišla na onu operaciju…
Ovako, glavnu pažnju osim Mame dobit će Coco Gauff, koja je već sada sa 16 godina pod nestvarnim pritiskom javnosti. Gdje god se pojavi, praktički je glavna zvijezda. A New York Times pred ovogodišnje izdanje Opena napravio je zanimljiv foto prilog referirajući se na povijesni iskorak sestara Williams koji je počeo prije 20-ak godina, ali i koji sugerira i da bi sljedeća velika stvar mogla biti ta još adolescentica…
HRVATSKI PREDSTAVNICI
Što mogu naši predstavnici? Spominjao sam Marina Čilića, posljednjeg koji je uspio oteti luč iz ruku Lučonoša. Forma mu je katastrofalna tijekom cijele godine i zbilja je malo preoptimistično očekivati da će odjednom pronaći “svoj range” na mjestu sada već dosta davne sreće. Mislili smo da bi se to moglo dogoditi i u Wimbledonu pa je ispao od Sousa. Ništa u međuvremenu nije sugeriralo da stvari idu na bolje…
#related-news_0
Ćorić je vrlo nekonzistentan i muku muči s igračkim (i neigračkim?) problemima iz razdoblje prije prošle sezone, koja je trebala biti odskočna daska prema vrhu. Nikako iz glave ne mogu izbaciti nedavni Đokovićev intervju za srpske medije u kojem je u potpunosti “zaboravio” na Bornu kada je pričao o imenima koja će dominirati tenisom u budućnosti. Nažalost, sve sam uvjereniji da nije bilo slučajno, a vi između redaka te izjave pročitajte što god želite i možete…
Još jedan Slam u nizu veća očekivanja imat ćemo od djevojaka, jer svaka pobjeda Ive Karlovića već je veliki uspjeh. Donna Vekić opet ima nešto teži ždrijeb od Petre Martić, ali ako na putu ne stoji Serena Williams, na WTA Touru – uz dužno poštovanje – stvarno je gubitak vremena analizirati izglede u svakom pojedinom kolu.
Faktor nepredvidivosti je velik, praktički svaka igračica iz top 50 može biti uz određene čimbenike kandidatkinja za finale pa tako imamo pravo u tu kategoriju svrstati Martić i Vekić!
U nastavku vam predstavljam svoje predikcije četvrtfinala muškog i ženskog turnira:
Osvaja – Nadal
DJEVOJKE:
Benčić – Bertens
Andreescu – Kuznjecova
Kenin – Zhang
Serena – Barty
Osvaja: Bertens