Možda vam je promaklo, 10-20 minuta nakon još jednog poraza od dosad brojnih u WTA finalima, najbolja hrvatska tenisačica (22.) briznula je u plač govoreći u mikrofon na rubu terena...
Ako imate fetiš na suze zgodnih sportašica, vjerujem da ćete se već nekako snaći u bespućima interneta. Ja vam posao olakšati neću. Ali, to ne znači da sam spreman u potpunosti ignorirati činjenicu da je Donna OPET pokazala koliko emocija sa sobom nosi na teniske terene…
Smisao ovog teksta, povod čak, ne bi trebale biti suze Donne Vekić, čak niti zasad slabašna uspješnost u završnim WTA susretima (2/8). Karijera će biti, ako bog da sreće i što manje Wawrinki, duga i uspješna. Praktički pa tek počinje.
Otkako je Donnu pod svoje uzde uzeo Torben Beltz njena igra poprimila potpuno drugo obličje, ali na mentalnom planu možda će još biti posla…
I baš zbog toga, nadam se da će uskoro 23-godišnja Vekić prepoznati poruku koja joj stiže proteklih deset dana.
“Želim te čvrstu kao stijenu, tvrdu kao beton. I zato ti šaljem svu ovu kišu”, interpretirao bih te poruke ako biste mi dopustili malo slobode pri prevođenju meteoroloških i ostalih nedaća u koje je Osječanka upadala na turniru u Nottinghamu.
Pokazat će se, to je samo uvod.
Jer, današnji program u Birminghamu otkazan je nakon nekoliko sati čekanja da kiša prestane. To znači da derbi prvog kola između pobjednice Roland Garrosa Barty i naše Donne neće biti odigran u utorak.
Prognoza za ovaj dio Engleske solidna je, ali znate kako to ide na Otoku. Mogućnost za kišu postoji uvijek…
Baš sam se danas propisno nasmijao kada sam pročitao napis jednog teniskog novinara kako ne trebamo brinuti zbog preklapanja termina finala Svjetskog prvenstva u (valjda) kriketu i finala Wimbledona. Jer, eto, kažu meteorolozi da bi tog dana mogla padati kiša u Londonu, a u All England Clubu postoji krov pa…
Kaže, mogla bi padati kiša u Londonu! Vrlo odvažna prognoza…
Nego, da se ja vratim Donni. Sigurno je svih ovih godina nastupanja na turnirima na travi već naučila kako to ide, ali imam osjećaj da joj je bilo naporno podnositi prvih 4-5 dana prošlotjedne torture na turniru gdje se “nitko normalan više ne prijavljuje”. Jer kome treba višednevno čekanje samo da bi počeo meč…
Bernard Tomić, naravno, u svom kulerskom stilu ne dopušta si takve gluposti. On odmah otkaže nastup, ne da se čovjeku – da se ne lažemo – zajebavati s tim…
Možda takvi filmovi počnu pucati i Vekić otprilike negdje u ovim satima. Jer, znate, velikih bodova nabrala se kod šervudske šume, pa nije joj ovo prijeko potrebno, a tu je i superjaka Barty…
Linija manjeg otpora koncept je koji Beltz odmah mora izbiti iz glave svoje štićenice, jer ovo je prilika.
Donna, slušaj sad ‘vamo: netko ili nešto stalno ti podmeće klipove, tucka te po glavi s tom kišom i promjenama podloge i teškim ždrijebovima i neizvjesnošću…
A sve ususret velikog, možda i najvećeg turnira uopće. Njegove Svetosti Wimbledona.
Pitaš li mene, a ponekad nije tako loše porazgovarati i s nama s dna teniske kace – pročitaj poruku. Stisni zube. Izdrži!
DONNA IZDRŽI!
Prošli tjedan, ovaj tjedan, samo je trnje na putu do zvijezda koje su ti iscrtane. A meč s pobjednicom Roland Garrosa Barty samo simboličan način na koji ti nebo, valjda, želi poručiti:
Jučer Ashleigh, sutra ti!
I zato, plači koliko trebaš i u Birminghamu, ali odustati nemoj. Jer što te ne ubije danas, ubit će te kasnije. S odgodom. Zbog nagomilanog stresa. Ali nekog ćeš boga iz tog iskustva i naučiti. A sigurno je da ćeš postati čvršća, otpornija, BOLJA!
Trebat će ti kad ćeš, drvene ruke kao Goran prije 17 godina, četvrti put servirati za sveti trofej na svetoj travici…
Pusa!