Magija nastaje na najneobičnijim mjestima, pa tako i u jednom pariškom suterenu. Ali to nije obični suteren – smješten je ispod Terena 1 na Roland Garrosu i u njemu rade ljudi bez kojih tenis ne bi bio sport kakav poznajemo. Dobrodošli u dom španera reketa.
Dok čekamo početak predavanja Erica Ferrazzija, predstavnika kompanije Babolat zadužene za špananje svih reketa na Roland Garrosu, za pultom stoji užurbani Carlos Moya koji je došao predati na špananje rekete Rafaela Nadala. I upravo tu je nulta točka, prvi korak putovanja na čijem kraju se nalazi reket spreman za upotrebu.
– Sa najvećom pažnjom primamo narudžbe predstavnika igrača, obično trenera, jer i najmanji propust može dovesti u nepriliku i nas i njih. Razvijen je poseban softver 2011. godine kako ništa ne bismo propustili – bilježimo kakve žice tko koristi, koliku tenziju (tj. na kojoj težini će žice biti zategnute) i vrijeme kada je neophodno da reketi budu spremni – počinje priču Ferrazzi – ne govori je prvi put, ali entuzijazma mu ne nedostaje.
Žice na reketu popuste i reket se mora u potpunosti očistiti prije nego što je uopće moguće staviti nove. U pitanju je manuelni proces – škare, kliješta, odvijač – žice se sjeku dok ne bude nijedne više, ali ni bilo kakvih drugih ostataka.
– Ako zemlja ostane na rubovima, onda se mogu oštetiti žice prilikom špananja U tom procesu smo pažljivi, reket mora biti potpuno čist – upozorava Ferrazzi.
Tu je i mala odvojena prostorija koja se naziva “customization room“ – ljudi iz Babolatovog tima ne bave se više jedino žicama, već vrše i ispravke na samim reketima (grip, težina, veličina glave itd).
– Nekada su igrači osjetljivi na te specifikacije, kažu nam ‘ne osjećam baš ovaj reket’, a sada mogu da ih poprave i prilagode prije turnira – kaže Ferrazzi dok polako prilazimo središtu prostorije u kojoj se obavlja najvažniji dio posla.
Prošle godine na Roland Garrosu našpanano je 5.610 reketa za tri tjedna, a ove godine igračima je na raspolaganju 20 španera iz 12 različitih zemalja – većina radi kao španeri na ATP touru, bili su u Madridu i Rimu, poslij ih nekoliko ide i na Wimbledon, a španerski posao je stalan jer su zaposleni u radnjama.
– Ovisno od reketa i želja igrača, proces špananja reketa traje 12 do 20 minuta, a za jedan reket potrebno je 12 metara žice. Prvo se u mašini reket čvrsto stegne kako se ne bi pomicao. Španer prvo namješta ‘mains’ žice (vertikalne), a onda ‘crosses’ (horizontalne), koji se valovito provlače kroz vertikalne žice. Na svaku žicu primjenjuje se tenzija i mora se biti oprezan kako ne bi došlo do deformacije rama reketa – objašnjava Ferrazzi dok gledamo kako nastaje reket Rafaela Nadala.
Kod čovjeka koji je Roland Garros osvajao 11 puta svaka žica (16 mains i 19 crosses) zateže se na 25 kilograma. Rafin svaki reket je takav, ali postoje i igrači koji traže različitu tenziju između mains i crosses, kao i oni koji imaju različito našpanane rekete za različite situacije i periode u meču – kada dolaze nove lopte, kada se osjećaju sigurno, faktor je i protivnik…
– Općenito govoreći vrijedi pravilo: Kada se špana na više kliograma, to znači više kontrole, a kada se špana na manje kilograma, to znači više snage. Ovisi i od toga kakav je ram – čvrst ram donosi snagu, a mekši ram je lakše kontrolirati. Nije to egzaktno, treba uključiti i subjektivan osjećaj igrača – ne možemo reći ‘ovo je najbolje za svakoga’ jer je najvažnije to kako igrač želi osjetiti optu u zavisnosti od vlastitog stila igre – obrazlaže Ferrazzi.
Ne koriste svi tenisači i tenisačice usluge turnirskih španera, mnogi imaju i privatne španere koji su dio timova – to je npr. slučaj s Đokovićem, Federerom, Raonićem, Čilićem, Murrayem… Na Roland Garrosu i privatni španeri imaju odlične uvjete, ali na nekim drugim turnirima im je teže jer nisu u okviru kompleksa, što naročito otežava posao ukoliko tenisači žele da su reketi našpananin neposredno pred meč.
To nije rijetka želja, otkriva nam Karen iz Velike Britanije, jedina dama među španerima ove godine u Parizu.
– Neki igrači su zahtjevni više, neki manje, ali obično se ti prohtjevi tiču vremena. Nekada je teško jer imamo mnogo posla, evo pogledajte ovo upustvo na kojem piše: ‘Našpanajte što kasnije’. Žele ‘najsvježije’ moguće rekete za meč – pokazuje nam simpatična žena s naočalama.
Ide se i korak dalje, tako u prostorijama postoji pregršt polica sa žicama – svaki broj na polici povezan je s konkretnim igračima, za slučaj da treba španati rekete u tijeku samog meča.
Posla ima na pretek, ali Karen nijednog momenta ne prekida rad dok priča s nama – ide joj kao od šale i ne dobivamo dojam da smo na teretu. U toj profesiji je već više od 20 godina, kaže da je talenat važan, ali i da je posao španera ‘kao vožnja automobila – u početku je teško naučiti, ali vremenom postaješ bolji’. Sada Karen uzima žice od korištenih reketa slavnih tenisača i tenisačica, napravi određene oblike, urami ih i izloži u svojoj radnji. Došli smo potom do teme o prednosti i nedostacima materijala od kojih se žice prave – Karen nam daje da opipamo prirodno crijevo i poliester, pa objašnjava:
– Prirodno crijevo je najbolje za dugotrajnost tenzije reketa i posebno je preporučljivo ako igrač ima problema s rukom ili ramenom jer je mnogo mekše. Loša strana crijeva jest što se brzo istroši – za profesionalce nema problema jer su sponzorirani i ne moraju plaćati, ali za rekreativce je crijevo skupo. Najveći broj igrača koristi kombinaciju crijeva i poliestera, a ima i onih kojima su sve žice od poliestera, što je meni teže za rad jer je krući.
Poliester (gore) i prirodno crevo, dva materijala od kojih se izrađuju žice na reketima.
Uvod u priču koju ćete čitati sutra ujutru na @sportklub i na koju sam posebno ponosan.
Super sam se i proveo, a biće i dobar tekst, nadam se! #RG19 pic.twitter.com/804s11BO70
— Saša Ozmo (@ozmo_sasa) May 29, 2019
Reket je sada praktično gotov i ostalo je još udariti glazuru – posljednji korak jest da se posebnom vrstom mastila (na bočici piše ‘super ink’) otisne odgovarajući logo odgovarajućeg sponzora.
– Pustimo koji minut da se mastilo osuši, a onda rekete stavljamo u nove torbe (svugde oko španera vise torbe s reketima), bez prašine, kako bi reketi bili u savršenom stanju. Tu čekaju igrače –zaključuje Ferrazzi.
Nije dakle magija, kako smo konstatirali na početki teksta, već temeljni i posvećeni rad, ali upravo u tom radu sastoji se i čarolija.
Ta-da, reket je spreman za bitku.