The Rocket. Petostruki svjetski prvak. Jedan i jedini, neponovljivi Ronnie O'Sullivan.

Bilo tko vam može reći da je predsjednik Svjetske snooker federacije Barry Hearn čovjek koji je najviše napravio za popularizaciju ovog sporta. Ali, mogao je gospodin Hearn napraviti šta god je htio, da nije bilo Ronnieja O’Sullivana i nekolicine njegovih prethodnika i sljedbenika, uzalud bi bio sav uložen trud.

Generacije su zavoljele snooker gledajući Ronnieja kako igra. Gledajući ga kako se smijulji i mrgodi. Kako pedantno vrhom prsta briše prašinu sa zelene podloge stola i kruži oko istog kao mačka oko miša dok razmišlja šta će sljedeće odigrati.

Zamislite rekord, Roni ga je već dostigao…

Početkom prosinca 2018. godine, O’Sullivan je proslavio 43. rođendan i sebi za poklon osvojio rekordni sedmi trofej na UK Championshipu.

Za razliku od onih koji nakon najvećeg uspjeha u sportu kojim se bave daju skromne izjave, Ronnie je u svom stilu rekao kako mu je sljedeći izazov svima koji ga pokušavaju sustići – otežati posao.

Jedan od najboljih igrača u povijesti snookera, pet puta je bio prvak svijeta, sedam puta je osvajao UK Championship, isto toliko puta slavio je na Mastersu, ima 19 trostrukih kruna. Osvojio je 34 titule na tirnirima koji se rangiraju, samo dvije manje od Stevena Hendryja. Zaradio je više od deset milijuna funti od turnira po čemu je također rekorder. Na popis dodajemo i najviše century breakova na službenim susretima, najviše službenih maksimalnih breakova i najbrži maksimalni natjecateljski break do kojeg je došao za pet minuta i 20 sekundi na Svjetskom prvenstvu 1997.

Mali genijalac…

Snooker je počeo igrati sa sedam godina, prvi natjecateljski century napravio je s deset godina, a već s 13 godina bio je prvak Britanije u konkurenciji igrača do 16 godina. Dvije godine kasnije zabilježio je prvi od ukupno 15 maksimalnih breakova na službenim mečevima.

Sa 16 godina je postao profesionalac. Od te 1992. povijest se piše sama. Već 1993. godine prvi put je pobijedio na UK Championshipu i od tada do danas najmlađi je igrač koji je osvojio naslov na turniru za renking – imao je 17 godina i 358 dana.

Tempirana bomba u elegantnom odijelu…

Usamljeno je na vrhu, sasvim sigurno. A Ronnieju je uspjeh, osim popularnosti i novca donio i probleme s alkoholom, narkoticima i depresijom.

Ronnijev problem s depresijom u potpunosti je isplivao na površinu 2014. godine nakon poraza u finalu Svjetskog prvenstva. Imao je priliku doći do šeste svjetske titule, ali je umjesto toga, prvi put je poražen u jednom finalu.

I ranije je njegov problem bio vidljiv. Bili su tu problemi s drogom, alkoholom, drastične promjene u kilaži i u povremeni padovima sustava na mečevima. Ali, malo tko je u svijetu snookera ikada imao razumijevanja za O’Sullivanov problem.

“Ljudi mi ne vjeruju, iako je to istina, kad im kažem da mi nije važno pobjeđujem li ili gubim i osvajam li nešto. Jedino mi je važno kako igram”, rekao je punim imenom Ronald Antonio u biografiji u kojoj je na nevjerojatno iskren način pisao o svojim psihološkim problemima.

“Bilo je mečeva u kojima sam imao osjećaj da sam nadmašen. Počela je era novih, mladih igrača i pitao sam se imam li ono potrebno da igram s njima. Imao sam osjećaj da, čak i kada igram dobro i agresivno, oni gledaju u mene i pitaju se ‘tko je ovaj stari'”, pričao je The Rocket.

Genij protiv depresije…

A u stvarnosti je upravo suprotno. Oduvijek su mu se divili. Ali, psihički problem je bio prepreka da to i sam uvidi.

U biografiji nazvanoj “Running” naveo je neke primjere kako se osjećao u pojedinim danima, a koje je zapisivao u svoj dnevnik:

-“Ustao. Osjećam se kao da je gorila sjedila na meni. Govori mi da pretjerujem, da bih trebao biti kod kuće s djecom, trenirati, trčati, voditi brigu o kilaži”.

-“Ustao. Gorila je opet tu. Nije loše kao dan ranije. Ponavljala mi je da će mi desna ruka otkazati poslušnost”.

-“Nakon meča gorila mi govori da neću osvojiti turnir ako nastavim ovako igrati. Ma, zaboravi! Imao napad panike kad sam navečer došao kući”.

Čak i kad je 2012. osvojio četvrti naslov svjetskog prvaka zapisao je da je “gorila” bila prisutna, da ga je kuckala po ramenu, zurila mu u lice i govorila da je obično sranje.

S 25 godina već je bio duboko u problemima. Talent je postao teret. Alkohol i droge postali su svakodnevnica.

“Ja čak i ne volim alkohol. Samo njegov učinak. Od njega mi sve izgleda lijepo”, reći će kasnije Ronnie.

Kad nije bilo alkohola, bile su tu droge. Kaže da je jedva čekao stanku između turnira, jer tada nije bilo doping testova. Tražio je izlaz u kršćanstvu, ali to nije dugo trajalo. Pokušao je i s anonimnm ovisnicima o seksu, iako to nije bio. Ali je zato mogao reći da ga je to udruženje “gurnulo nazad u zagrljaj droge”.

Uz sve probleme, pokušavao je pronaći način da se ponaša odgovorno prema svom ogromnom talentu.

“Mislio sam da mi se baš je*e za sve, a istovremeno sam očajnički htio pobijeđivati”.

Morao je shvatiti, kroz sve terapije, da neće uvijek igrati kako zna i može. Kako je nekada OK pobjeđivati ružno i kako je riječ o borbi koju će voditi do kraja života.

“Nekad sam vrlo tih, povučen. Samo se želim isključiti i zaboraviti na sve. I onda uključim telefon pa vidim mailove i poruke i ne znam kako se nositi s time. Na neki način, to je razlog što poželim da sam loš, tada bi me boljela briga za sve”, opisuje O’Sullivan.

Možda ga više ne viđamo kako, kao 2006. protiv Stevena Hendryja, napušta meč ili se za vrijeme igre protivnika pokriva ručnikom preko glave kao 2005. protiv Marka Kinga, ali svi smo bar jednom čuli ili pročitali njegovu bijesnu izjavu nakon pobjede.

“Igrao sam toliko loše da mi je došlo da iz svog džepa vratim ljudima novac”, rekao je početkom godine.

Kao što je Barry Hearn lijepo primijetio, najveći problem Ronnieja O’Sullivana je – Ronnie O’Sullivan.

U sezoni 2012/2013. napravio je stanku. Mnogi su se zabrinuli da se neće vratiti. Ali, vratio se.

Završena je 2018. – godina u kojoj se u njemu ponovo probudio onaj stari nemir i u kojoj ponovo priča o osamljivanju, ali i napuštanju snookera. Ovog puta ne kako bi prestao igrati, već kako bi sa sobom poveo i druge igrače i napravio novu federaciju i natjecanja u kojima najbolji ne bi morali stalno igrati, ne bi morali nastupati u kvalifikacijama za sve turnire i iznova potvrđivati klasu.

“Potrebno mi je sedam ili osam vrhunskih igrača. Sve što je potrebno je još pet nezadovoljnih. Ja sam spreman otići ako mi neko ponudi priliku igrati druga natjecanja, u drukčijem formatu. Otišao bih odmah. Želim jake turnire protiv dobrih igrača. To je ono što me nadahnjuje. Ono što sada imamo je fantastično za mnogo ljudi, ali nije za svakoga. Znam mnoge koji bi na to pristali. I Steven Hendry bi se vratio iz mirovine. Imam strpljenja, jer mislim da imam još 15 godina za igranje, vjerujem da ću to moći do svojih srednjih pedesetih. Zato nema žurbe”, rekao je Ronnie na ovu temu.

Borbi s vjetrenjačama nikad kraja. Za sad pruža neku vrstu pasivnog otpora držeći se načela da izbjegava maksimalne breakove, jer smatra da je 10.000 dolara premala nagrada za takav podvig.

American hustle…

Mnogo puta vidjeli smo da Ronnie nije samo depresivac i mračnjak. Ako je netko propustio serijal na History Channelu “Ronnie O’Sullivan’s american hustle” toplo preporučujem.

U njemu ćete vidjeti sasvim drugo O’Sullivanovo lice dok s voditeljem Mattom Smithom putuje Amerikom i otkriva povijest bilijara u toj državi. I igra bilijar, a ne snooker, s nekim od najboljih varalica za zelenim stolovima.

Neki su ga prepoznali, neki nisu imali pojma tko je. Neke je prevario, neki su njega prevarili. Sve u svemu, svi smo se dobro zabavili i upoznali jedan sasvim novi svijet. I novog O’Sullivana.

Obitelj ne možeš birati…

O’Sullivanovi roditelji Ronald i Maria bili su vlasnici sex shopa u Sohou. Zvuči kao početak nekog filma, pretpostavljam da možete zamisliti kako bi to izgledalo. U Ronniejevom životu 1992. godina nije samo godina kad je postao profesionalac. To je i godina kad je njegov otac uhićen zbog ubojstva, a često će sam napominjati kako je odsustvo oca u odrastanju bacilo veliku sjenu na njegov život.

Ima troje djece s dvije žene, a trenutno živi s jednom drugom gospođom. U listopadu je postao i djed. Sa ženom koju je upoznao na sastanku anonimnih narokomana ima dvoje djece,

Veliki je – gle čuda za jednog Engleza – ljubitelj nogometa i navija za Arsenal. Hobi mu je vožnja motora, a kako mu ide za volanom možete vidjeti i u kultnoj BBC-evoj emisiji Top Gear u kojoj je bio gost vozač i zabilježio vrijeme 1:47,3. U slobodno vrijeme trči na duge staze, s osobnim rekordom 34:54 nalazi se među 1.500 trkača na 10 kilometara u Ujedinjenom Kraljevstvu. A tvrdi kako zna i kuhati.

https://www.instagram.com/p/Bj7nDnxl1O8/

Gledat ćemo ga još dugo i nadati se da će se uskoro roditi neki novi Ronnie kojemu će kao i junaku ove priče otac savjetovati da proba sve sportove, ali će na kraju ipak reći:

“Najvažnija stvar, najveća ljubav mog života je moj snooker. Nikad nisam bio emotivno vezan za nekoga ili nešto kao što sam vezan za ovu igru”.