Svjetsko prvenstvo u pikadu jedan je poseban događaj. Ako niste nikada imali priliku očima posvjedočiti svemu što tamo možete pronaći... puno ste propustili!

Svih ovih godina ruka mi je gotovo automatski tražila daljinski upravljač kad bih u programu iznenada ugledao ovaj… hm, valjda je ispravno reći “sport”.

Ovih blagdana imao sam razlog zadržati se. Mališa je, naime, postao veliki ljubitelj pikada! A kada je svoju novu omiljenu zanimaciju ugledao na TV-u nisam mu mogao slomiti srce brzopoteznim pritiskanjem gumba.

Bog je, kao puno puta dosad, govorio kroz moje potomstvo. Pikado, poštovani čitatelji, nova je velika stvar u mom životu. Od Božića, naime, nisam propustio niti jednu večer uz Svjetsko prvenstvo koje se, sada već tradicionalno, održava na samom kraju godine u dvorani kojoj Londonci odmilja tepaju Ally Pally.

Riječ je o 26. skupu najboljih pikadista, a u ponedjeljak će biti okončano završnim susretom između super-dominantnog Michaela van Gerwena, zastrašujućeg Nizozemca kojeg ćete prepoznati u lijevom kutu naslovne slike… I imenjaka mu, Engleza Smitha, desetog na svjetskoj ljestvici.

Ali, pustimo sada brojke, renkinge, pobjede… Ovo natjecanje puno je više od toga!

Primjećujete to već po priloženim slikama, u Alexandra Palace – smještenu na sami sjever glavnog grada Engleske kao pandan Crystal Palacu na jugu – dolaze svakakve spodobe i prikaze, uglavnom s jednim ciljem:

Dobro se izgalamiti, oblokati, a usput možda i pogledati nešto od pikada!

Jedan od njih istaknuo se transparentom koji se posebno svidio mom sinu:

“Mama, samo sam otišao na mlijeko!”

Uhvatili su ga s najvećom zamislivom krigletinom pive u ruci. Glasnim podrigom popratio je novu 180-icu jednog od natjecatelja, nemojte mi zamjeriti što ga se ne sjećam. Čovjek se brzo izgubi u svim tim fenomenalnim potezima, naprosto je nevjerojatno da ljudska osoba može toliko precizno izbacivati iz ruke išta bez nekog tehnološkog pomagala, kao što to čine ovi momci i nešto stariji među njima…

Kadar je zatim prešao na drugog egzibicionistu, prigodno maskiranog u – pudlicu. Ta, vrijeme je božićnih blagdana, ima li kozmički ispravnije stvari od oblačenja u psa kada drugima želite pokazati koliko ih volite… Zapravo, sad kad počnem o tome razmišljati, ima tu nešto…

Svjetsko prvenstvo u pikadu događaj je kojeg biste mogli zamijeniti i s nekim borilačkim spektaklom. Majstor ceremonija toliko se unese u teatralno izvikivanje imena sudionika prilikom njihova predstavljanja da sam se, dosta alergičnog na takve prezentacije, u nekoliko trenutaka uhvatio naježene kože… 

Odmah bih se prisjetio kolege Živka i njegova stamenog glasa, u kojemu možete uživati za NBA utakmica. Pitam se – koji trenutak potom – bi li Saškec mogao nadmašiti tog gospodina kako na gornjoj amplitudi glasovnih mogućnosti minutu vrišti prezime Gary Andersona.

Inače, taj Škot, kojemu je 48 godina, dvaput je bio svjetski prvak po PDC-u i još jednom po BDO-u. Prava je pikadska legenda, no jučer se nije dobro proveo u polufinalu protiv van Gerwena. Izgubio je s frapantnih 6:1… 

A taj ćelavi Nizozemac veliki je navijač PSV Eindhovena, njegovi suborci sigurno su sretni kad se pojavi na prvoj liniji bojišnice protiv Feyenoordovaca. Što je? Nije valjda da nikad niste čuli za huliganske nerede u Nizozemskoj?

Nemojte me krivo shvatiti, nemam apsolutno nikakve predrasude prema sportu, a posebno ne nakon brojnih večeri u kojima sam uživao u atmosferi iz Ally Pally… 

Ali, ne mogu tekst o pikadu i navijačima završiti, a da se ne prisjetim jednog velikana obiju spomenutih disciplina!

Riječ je o Zdravku Besedniku, nekadašnjem velikom BBB-ovcu o kojemu kruži legenda kako je jedne večeri razgrnuo četiri pripadnika specijalne postrojbe zagrebačke policije, tek ga je dodatno pojačanje uspjelo onemogućiti u naumu da podijeli malo bratske ljubavi s mladići okupljenima u obližnjem klubu nešto liberalnijeg svjetonazora.

Možda je i on te dokone večeri, poput Michaela van Gerwena 2002., samo krenuo popiti mlijeko u obližnjem baru…