Teško je bilo ostati ravnodušan nakon 90 minuta utakmice u Slovačkoj, kojom se hrvatski nogometni prvak ozbiljno primaknuo ostvarenju višedesetljetnog sna...
Zvučat ću neuvjerljivo, ali baš me briga – još tamo oko 60. minute, kada se igralo vrlo otvoreno, kada je Dinamo probijao strane napad za napadom, imao sam ovaj tekst u glavi.
Imao sam osnovnu misao, suštinu. Bjeličina momčad opet je igrala jako dobro, pa čak i u prvom poluvremenu u kojem je primila vjerojatno najbizarniji gol u sezoni. Čisto dinamovski…
Trnava nije bila momčad za podcijeniti, a situacija je bila teška, toliko puta već proživljena. Ne odveć talentirana, ali čvrsta momčad koja zna stati u nekoliko blokova čeka na domaćem terenu kao potpuni postranik. Bez gledatelja.
Trener im je pripremio teren pretjerivavši u pohvalama našem predstavniku, njegovu treneru, igračima… Da ste čitali naslijepo, mogli biste zaključiti da je večeras u Slovačku kao gost dolazio Real.
Bjelica nije nasjeo, a vidjelo se to i po pristupu njegovih igrača. Rastrčani su bili od prve do posljednje sekunde, igrali kao i dosad tijekom cijele sezone, brzo, kombinatorno, s vrlo jasnom idejom kako probiti obranu suparnika.
Prvi su to i napravili, promašili šansu pa im je poništen gol, a onda je uslijedio onaj trenutak kada je za par sekundi Stojanoviću pobjegao Čunka.
Njegov ubačaj bio je fantastičan, no reakcija Dinamove obrane još je više zadivila. Tolika razina šlampavosti i predatorski instinkt za ubijanje nekakvog Iranca za kojeg smo čuli sada i tko zna kada opet ponovno…
Pa ipak, ništa se potom nije promijenilo! Već do poluvremena Oršić je mogao izjednačiti, a prvih petnaest minuta drugog vidjeli smo totalni pritisak. Dinamo je bio nadmoćan, odigrao bezbroj duplih pasova, triplirao lijevi bok koji je bio strašna rak rana domaćina…
I stvarao protiv čvrste momčadi koja malo prima i koja je imala namjeru braniti se do zadnjeg zvižduka. Iz minute u minutu jurilo se kao na najboljoj robi iz Kolumbije, toliko se sve brzo odvijalo da sam na trenutke provjeravao je li mi sve u redu sa TV slikom…
A onda je duga dijagonala pogodila Oršića u trepavicu na skroz drugom dijelu igrališta i bilo mi je jasno – Dinamo će možda ovu utakmicu i izgubiti, jer zapinjalo bi na povratnim loptama i završnim udarcima… Ali, neće se promijeniti činjenica da su moderna momčad koja igra najbolji nogomet u svojoj skupini Europa lige!
Spartak Trnava-Dinamo 1:2, Europa league, Dinamo dočekao proljeće u Europi, moj prijatelj Židak sada bi bio presretan pic.twitter.com/2dFuoFmIKP
— Mladen Frančić (@FrancicMladen) October 25, 2018
Nekoliko ubojitih obrazaca kasnije, dogodio se potpuni preokret i zagrebački klub dohvatio je najpunija 3 boda koja je posljednjih godina u Europi ikada dobio.
Kada bi se u nogometu dodjeljivali bonus bodovi za dojam, modri bi danas pobrali maksimum. I zato ostavimo kalkulacije o tome što je Dinamu potrebno za prezimljavanje. Nije mu potrebno ništa, osim da nastave ovako pristupati utakmicama, ostalo će doći samo od sebe.
Trebaju igrati i čekati da stigne nagrada za sve godine patnje. A ona bi mogla biti kamatama oplemenjena. Sigurno ste primijetili, plavi stroj je zastrašujuć!
Bod nije 100% dosta! Ako Anderlecht dobije sve so kraja, Fenerbahce zadnje 2 utakmice, 3 momčadi imaju po 10 bodova, onda je gol-razlika u pitanju, a danas je još neznamo! #matematika #dinamo #zagreb
— Josef (@livnjak85) October 25, 2018