Krive prognoze u pravom trenutku

Uncategorized 8. srp 201819:05 > 19:53
Getty Images

Sve što sam dosad izrekao ili napisao glede rezultata ili igre uoči određene utakmice na Svjetskom prvenstvu ispalo je potpuno krivo. Nije me sramota ni priznati da sam pogriješio glede Ante Rebića, kao i da sam bio sto posto uvjeren u to da ni ovoga puta nećemo proći skupinu.

Juan Manetti/EB via Getty Images

Probudio sam se jutros – mamuran, kao i nakon svake pobjede naših na turniru, ali i ponosan. Bez stresa sam, prilikom ispijanja jutarnje (oko 13 sati) kave, zaključio da stresa glede Svjetskog prvenstva više nema. Što smo se živcirali, živcirali smo se, dragi moj Patriče. Sad, tko će ikome zamjeriti ako se izgubi od Engleza? Belgijanaca ili Francuza za broncu, ili daj Bože u finalu? Samo bi luđaci, ma što god da se dogodi u preostale dvije utakmice na svjetskoj smotri, mogli baciti sjenu na ukupni nastup Vatrenih. Ne Kockastih, nego Vatrenih.

Manje bitno je ipak, stanje autora teksta, od onoga što smo doživjeli u ovih nešto više od 20 dana turnira. Nećemo u detalje, već je i u par crtica dovoljno opisati gdje je igra evoluirala i na koji smo to način nakon 20 godina došli među četiri. Zasluženo, u to sumnjaju samo oni isti luđaci koji će možda reći koju krivu riječ nakon eventualnog poraza u preostala dva susreta za Hrvatsku. Jer zamislite, neki viđeniji analitičari su se putem svojih medija drznuli objaviti kako – Hrvatska nije odigrala ništa, a došla je u polufinale Svjetskog prvenstva. Dajte, molim vas…

Prvo, i najvećem nogometnom dibidusu mora biti jasno gdje je ishodište bilo kakve igre naše reprezentacije. Sastava u kojem je koncentrirano toliko kvalitete, da mu zavide i one nacionalne vrste koje su ga – istog takvog još nedavno lagano pobjeđivale. Naravno da smo zaboravili poraze od Turske i Finske iz prošle jeseni, ali igrači koji gube od Finaca i razvaljuju Argentinu su manje ili više potpuno isti. Stoga, sredina je terena dobila potpuno novi oblik, jednostavnim spajanjem tandema koji igra najbolji nogomet na svijetu ovoga trenutka. Potpuno novo lice Ivana Rakitića, koji je još nedavno znao više neigrati nego igrati za reprezentaciju, bilo je nasušno potrebno kako bi se zaštitila i krenula dodatno razvijati okosnica svega što gledamo u Rusiji.

Bez esencijalnog djela unutar lika Ivana Rakitića, sjetit ćete se, nismo prolazili skupine niti na jednom velikom turniru unatrag deset godina. Jednostavno rečeno, kad igra on – igra cijela momčad. Oko toga dileme ne smije biti.

Kevin C. Cox/Getty Images

Uz njega tek, naš talisman utjelovljen u Luku Modrića može do kraja i u kontinuitetu rasrpšavati sastojke svoje nogometne čarolije. I to do razine sve češćeg spominjanja u kontekstu zlatne lopte. Nositelj je igre u klubu, kapetan reprezentacije koja krupnim koracima grabi ka naslovu prvaka Svijeta. 

Cijeli je kolektiv, prvenstveno na krilima dvojca iz Barcelone i madridskog Reala dobio konačno došao na razinu koja se od njih i očekivala sve ove godine. Bilo je malodušnosti, krivih pogleda, neslaganja igrača sa strukom, pa i krivih imena na klupama. Jest, i o toj je temi sada lako pričati, kada se vidi kakav izbornik Hrvatskoj zapravo treba. Ali, i to je trebalo vidjeti. I to čini ovu pobjedu. Činit će i još veći poraz, ako se dogodi da se za dvije godine, kao i tada na EP 2000. u Belgiji i Nizozemskoj, ne daj Bože, ne plasiramo, tada sa svjetskom broncom oko vrata. Sada možda i s kakvom sjajnijom medaljom.

Isto tako, svi vide gdje su problemi. Jer, nije da problema nema. Ima ih, ali ih najprije derogira uspjeh na terenu, a onda ih u potpunosti izbriše konačan rezultat na semaforu. I izbornik Dalić vidi da je primjerice, Ivan Strinić u smrtnoj panici gotovo svaki put kad primi loptu. I njemu vjerujem, dođe zlo kad budućeg igrača velikog AC Milana ruski nogometaš u krucijalnom dijelu utakmice predribla uz aut-liniju. Svi vide da Mateo Kovačić mora još puno raditi da bi dosegao razinu igrača koji na terenu radi razliku. Ali im se vjeruje, i to je ključni element svega ostvarenog u Rusiji. Vjeruje se svima, time se ostvaruje prvi preduvjet za bilo kakav rezultat. Poštovanje igrača prema nacionalnom dresu na jednoj, poštovanje izbornika prema svim potezima igrača na drugoj strani. To tako lagano izgleda…

Alex Livesey/Getty Images

I mene su osobno, kupili već nakon Nigerije. Iako sam u vrijeme te utakmice, na drugom programu Sportkluba prenosio uzvratni susret doigravanja za promociju iz Segunde u Primeru (Valladolid – Numancia), priznat ču i to, nisam prestao virkati na drugi monitor. Ipak, o sociološkim aspektima ovoga maestralnog uspjeha Vatrenih – nekom drugom prilikom. Bilo da se radi o nekim davno ugašenim i opet restauriranim emocijama ili o novonastalim fenomenima, svejedno je.

Idemo uživati u posljednjem tjednu Svjetskog prvenstva. Francuska, Belgija, Engleska i Hrvatska. To tako lagano izgleda…

Ja neću ništa prognozirati. Sve što sam dosad izrekao ili napisao glede rezultata ili igre uoči određene utakmice na Svjetskom prvenstvu ispalo je potpuno krivo. Nije me sramota ni priznati da sam pogriješio glede Ante Rebića, našeg najborbenijeg ratnika na terenu, kao i da sam bio sto posto uvjeren u to da ni ovoga puta nećemo proći skupinu. Samo ću reći da ću se i u četvrtak ujutro zasigurno probuditi bez stresa.